DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5/1897 str. 30     <-- 30 -->        PDF

~ 226 —


akademije u Holienheimu na universu u Tiibinge-u, dočiin se je
još prije, naime g. 1878., jedan dio šumarske nastave u Bavarskoj
prenio na universu u Monakov.


U Austriji bila je viša šumarska nastava od 1818.—1875.
na izoliranoj akademiji u Maria-Brunnu kod Beča, nu g. 1875.
prenešana bi na «visoku školu za kulturu tla» u Beou, koja je nekoliko
godina prije kao visoka gospodarska škola osnovana.
Ova je škola stavljena na najviši znanstveni temelj, a sasvim
izjednačena sa universom i politehnikom. Kako je gore spomenuto,
postoji i u susjednoj Ugarskoj namjera prenieti višu
šumarsku nastavu sa rudarsko-šumarske akademije u Scavnici
na posebnu visoku školu u Budimpešti, koja bi bila po prilici
tako uredjena kao i bečka visoka škola.


U ostalih, zemljah i državah nije se šumarstvo toliko njegovalo,
a što je na tom polju učinjeno, uradjeno je po uzoru
njemačkom, a poprimljen je sustav akademija. Busi imadu svoju
šumarsku akademiju u Moskvi, Francuzi u Nancj´u, TaJijani
u Vallombrosi, dočim je šumarska nastava kod nas od početka
(1861.) pak do danas j)ovjerena kr. gospodarskom i šumarskom
učilištu u Križevcih, koje ima od osnutka karakter srednje
škole, stavijene na širi temelj djelomičnim preustrojstvom godine
1878. odnosno 1894.


Procieua šumskih šteta^ u privatnih šumah.


Razpravlja (xaso VaCj krapinski suruar.


Ovo pitanje ue če toliko zanimati šumare kod državnih
šumah i imovnih občinah, jer je tamo postupak podnašanja
prijavnica zakonom uredjen; več nas šumare kod političkih
oblastih.


U bivšoj krajini imadu privatnici jako malo, ili ništa
šum^skog posjeda, j´^r su sve šume vlrtstnost imovnih občina i




ŠUMARSKI LIST 5/1897 str. 31     <-- 31 -->        PDF

- 227 —
erara , obratno je pako u bivseiii provincijala. Izim urbar. obc.
posjeda t. j . zajedničkih šunaa i parnjaka, iiDade svaka zadruga
svoju šuBui, koju je prigodom zemljištnog uredjenja naš seljak,
kao bivši kmet, od vlastelinstva dobio. Osim toga imadu posebnici,
mala i velika vlastelinstva, župne nadarbine,, samostani
i t. d. svojih šuma.


Koliko nam je poznato, uiesu se još ni najveći privatni
šum. vlastnici pođpuno obskrbili sa osposobljenim šumarskim
osobljem, izim hvalevriednih iznimaka. Manji pako vlastnici
šuma imadu šumar, osoblje po imenu samo, docim su faktično
ovi izpitani lugari (većinom stranci); mali pako šumoposjednici
imadu svoje-lugare (samo po imenu), špane i t. d.; a veliki
dio šum. posjeda naših zadruga (seljaka ratara) i manjih sukromnika,
jeste bez nadzora t. j . ni jedan ne ima lugara.


Tako je šuma prepuštena samoj sebi. Ako je u okolici
poštenih susjeda, ne će biti kvara, ni štete u šumi; ako pako
ne, zlo i naopako. Vlastnik šume imade u onom sliićaju. najviše
kubure. Ako štetoćinca uhiti sam na činu, ne vriedi mu
ovo ništa. Sam ne može i tužiti i svjedočiti, naročito kod političkih
oblasti; s druge pako strane leži nevolja i u tome, što
ne ima mali šum. posjednik zaprisegnutu lugarsku osobu, kojoj
izjava kod suda imade dokaznu moć.


Najgiavnija pako nevolja kod svega toga jeste ta, što privatni
vlastnik šume, bez lugara, ne ima nikoga, koji bi mu
štetu u šumi izvidio, točno prema sta.nju stvari, sposobnosti i
uporabivosti opisao i procienio, u svrhu sastavka propisane
prijavnice.


U smislu §. 70. šum. zak. dužan je vlastnik šume podnieti
propisano sastavljenu, prijavnicu za svaki slučaj posebice, ili za
više njih u mjesečnom izkazu (formular B.). Ovako sastavljenu
prijavnicu, duižan je kr. kotar, šumar u smislu §. 51. provedbene
naredbe visoke kr. zemaljske vlade od 15. srpnja
1895. br. 32.633 ureda radi bezplatno izpitati i obrediti. Što
se i čini.




ŠUMARSKI LIST 5/1897 str. 32     <-- 32 -->        PDF

" 228


Iz prednavedeuog sliedi, da se od stranaka mora poduzeti
točno sastavljena i za obračun sposobna
prijavnica!


Ovo veže kr. kotar, šumara i ništa drugo.


Sada dolazi ono, što je svrlia ovoj razpravici. Kuda ce
privatni vlastnik šume u ob(5e bez lugara, ili bez osposobljena
lugara, vec kr, kotar, oblasti, odnosno kr. kotar, šumaru, da
podnese tužbu radi šumske štete i da zamoli procieuu. Mnogi
bi dao štetu propisati po šum. odborniku, panduru, poljaru
i t. d., (kako je to gdjegdje j)rotupisno i uvedeno). Nn naredba
visoke kr. zemalj. vlade od 27. siecnja 1986. br. 51998 glasi:
da se šumske štete mogu pro cien j ivati jedino po
šumarskom osoblju, a ne i po poljskih procieniteljili, koji
zato nisu s2:>osobni.


Iz prednavedenoga sliedi, da šumar mora šumske štete
«procienjivati» : što je velika razlika od «izpitati i obrediti».


Ako li se nješto procieniti moi´a, sliedi iz toga, da procienitelj
dotični objekt i viditi mora, jer što nevidim nemogu
ni procieniti.


U §. 74. šum. zak. određjeno je, «ako prijava o štetab
bude učinjena po drugib osobah (u ovom slučaju po privatnih
vlastnicih šuma), ima vlast politička za procienjenje štete pozvat
najbližjeg urednika šumskog».


JSTajbližji šumski urednik kod političkih oblasti jeste sada
kr. kotar, šumar.


Ovaj paragraf sadržaje odredbu, da vlast pohtička ima
pozvat svog šumara, da poHtičkoj oblasti propisno predloženu
prijavnicu obračuna, t. j . procieni u smislu predidučeg §. 72. i


73. šum. 2ak. (pril. D.) Da je tomu tako, vidi se iz §* 73.
šum. zak. koji glasi: Da vlasti uzmognu pouzdano
saznat kolika je šteta i t. d.
Nn kako gore rekoh, privatni vlastnik šume ne ima koga,
da mu štetu izvidi i propisnu prijavnicu sastavi. Stoga je došao
kr. kotar, šumaru, da mu on to ueiui. Pošto glede prociene
šteta u privatnih šumah, ne ima do sada jasne odredbe, to




ŠUMARSKI LIST 5/1897 str. 33     <-- 33 -->        PDF

— 229 —


svaki šumar kao strakovnjak po sTOJem Bajboljem uvjerenju
radi,


Nu ja mnijem, da se ipak u zakonu oslon naći može.
§. 76. šum. zak. glasi: «Ako se obnadju temeljite sumnje
proti izpravnosti procieue učinjene glede koje štete, ima vlast
politička izasla ti svojeg naredjenika na samo
mjesto^ koji če štetu izviditi i procieniti». Ako se
obnadju temeljite sumnje, ima se tumačiti po mom mnienju
tako, ili da prijavnica nije dobro sastavljena u svrhu obračuna
ili da tužena stranka prigovara «ispravnosti prociene«j
pa se stoga odredjuje prociena na licu mjesta. U našem slučaju
privatna stranka ne može doprienjeti propisno sastavljene
prijavnice, a ako i sama štetu predoči ili dade štetu po po-
Ijarih i pandurili pisati, to je svakako ovdje «temeljite sumnje»,
da se šteta neda strukovno ustanoviti, i to s jedne strane radi
pristranosti i neznanja samog vlastnika šume, a s druge strane
što poljski procienitelji, šumske štete procienjivati ne smiju.
Stoga nepreostaje ino šumaru, več da štetu izvidi i procieni.


JSTa temelju §, 69. šum. zak. može se ovo uredovanje
zametnuti. Dotični §. glasi: «Postupak proti ovim (šumskim)
prekršajem ne ima se povesti i svršiti samo na zahtjevanje
oštečenika (privatna stranka) i t. d. nego i onda^ kada vlast
politička, kojim mu drago načinom sazna, da je šumski
kvar uČinjen». Isto tako može se uredovanje na temelju
§, 70. š. z. zametnuti, jer isti paragraf glasi: «Pomenutim
osobam prosto je ove prijave od zgode do zgode ustmeno
političkoj vlasti podnieti.


Analogno gornjem, postupak je kod političke oblasti vec
poveden, čim je stranka ustmeno svoju tužbu (ili molbu) u
zapisnik dala, kod nadležne joj kr. kot. oblasti, t. j . politička
oblast saznala je ovom prijavom, da je šumski kvar učinjen.
Da ali vlasti uzmognu pouzdano saznat, kolika je šteta (§. 73.
š. z.), moraju izaslati «svoga naredjenika» (kr. kot. šumara)
na samo mjesto, koji če štetu izviditi i procieniti, (§. 76.
š. z.) s razloga toga, jer stranka propisno sastavljenu prijavnicu




ŠUMARSKI LIST 5/1897 str. 34     <-- 34 -->        PDF

— 230 —


pocliiieti nemože. Da pako sama Htranka ili koji poljski procienitelj
štetu opiše i navede, mogu ne uvjek predmievati «temeljite
sumnje proti ispravnosti prociene»; pošto šteta nije izvidjena
po strukovnjaku, odnosno po šumarsko-Čuvarskom osoblju.


Da tili Bumnja ne bude na štetu tužitelja i tuženog, a i
da se sam postupak ne otego(5uje, mora nadležna kr. kotar,
oblast u smislu spomenute naredbe visoke kr. zemalj. vlade
izdati svojemu «šumarskom naredjeniku», a to je kr. kotar,
šumaru nalog, da štetu u šumi izvidi i procieni. Mnijem, da
se iz prednavednog jasno razabrati može, da je jedino kr. kotar.
šumar pozvan i ovlascen, t. j . dužan dapače šumske štete u
privatnih šumab procienjivati, te kr. kotar, oblasti podnieti
podpuno izvješće i strukovno mnienje», a ne prijavnicu po
formularu B—§. 72. š. z. pošto je takovu bila dužna sama
stranka doprinieti. Da je tomu tako, sliedi i iz §. 34. provedbene
naredbe, glasom kojeg kr. kotar, šumar ima nadzirati
sve šume svoga službovnoga j)odručja, te zaprieciti sve po
šume štetne Čine i pro puste dolazili oni odtrecili
osoba. Kr. kotar, šumar ima nastojati^ da se zloj^orabe
(dakle šumske štete i kradje) odstrane; a prema potrebi podnieti
kr. kot, oblasti prijavu (ili u našem slučaju strukovno
izvješče) o opaženih protuzakonitostih ili inih nedostatcih.


Da je proćiena u šumi dopuščena, proizlazi i iz §. 36.
provedbene naredbe, glasom kojega može kr. kotar, oblast kr.
kot. šurj3aru u svako doba ureda naložiti, da pred uzme izvanredna
putovanja u posebne svrhe.


,,^ Što se samog troška j)i´ocieoe tiče, to se u smislu §. 4.
provedbene naredbe, osobita povjerenstveua putovanja u interesa
ili na zahtjev stranakah. obavljaju na trošak stranke, ali
samo na temelju pismenog naloga predpostavljene oblasti.


Baš zašto, što se ovdje u glavnom radi o trošku prociene,
jeste ovo pitanje do danas neriešeno t. j . neima stalno opredjeljenog
pravca, kada šumar smije vani uredovati, a kada ne.


Kako rekoh, opredjeljene granice potrebe vanjskom uredovanju
ne ima, vee je sve prepuščeno samom slučaju i uvidjavnosti
organa kr. kotar, oblasti.




ŠUMARSKI LIST 5/1897 str. 35     <-- 35 -->        PDF

— 231 ~
I §, 1. proved. DarccL odredjuje, da ima šumar, telmic.
osoblje preduzimlje možda potrebne stručne izvide.


Rieč «možda» dade se razno tumačiti, što se svakako i
dogadja. Na pr. politička oblast u smislu §. 2. prov. naredbe
odnosno šumar, tehničar niže instancije polit, oblasti, odredi po
svom strukovnom mnienju potrebni stručni izvid», na zahtjev
stranke, jer ista ne može u smislu §. 70. š. z. propisane prijavnice
podnieti. Proti osudi uloži osudjena stranka občeniti
utok (obično radi kazne). U višjoj instanciji potvrdi se osuda
glede kazne i odštete, doČim se Oglede troška prociene osuda,
ukida, obzirom na §. 51, prov. nai\, jer mora šumar «ureda
radi bezplatno prijavnicu izpitati i obrediti».


Uslied toga mora šumar trošak povraćati, blamira se i t. d.


Tako se evo dogadja da strukovno mnienje mladjega, pada
pred starijim! Ovo nije čudnovato, jer nije do sada razjašnjeno
u naredbi (§, 1.) «i da preduzimlje možda potrebne stručne
izvide». Svaki šumar, tehničar ovaj i shva(5a, po svojem najboljem uvjerenju.


Obazrimo se malo na zakon o poljskom redarstvu, koji je
u načelu sličan sa šumskim zakonom. §. 4. glasi: Svaku štetu
na poljskom dobru i t. d, dužan je štetočinac naknaditi, zajedno
sa prouzrokovani i redovno obrediti se imajući troškovi.
§. 10. odredjuje, da medju prouzrokovane troškove spadaju:
predprega i dnevnice procieniteljah.


Iz prednavedenog sliedi, da krivac mora nositi «prouzrokovane
troškove^ ili bila šteta procienjena na 1 for. ili na
100 for. i više. Evo u zakonu o poljskom redarstvu odredjeno
je jasno, da procienitelju pripada «predprega i dnevnica».


PJI kada je to odredjeno i uvedeno kod poljskog redarstva,
zašto se ne l>i prihvatilo i kod šumskog redarstva. Kada procieniteljima
poljskih šteta, koji su ve(5inom seljaci (odbornici,
prisežnici, panduri i t. d,) pripada, bez obzira na veličinu
štete, predprega i dnevnica, zašto nebi ouda pripadala predprega
i dnevnica i šumskim tehničarima, kod procienjivanja




ŠUMARSKI LIST 5/1897 str. 36     <-- 36 -->        PDF

— 232 —


šumskili štetali u privatnih šum4? Postupak je sličan, kako
glede prociene štetali, tako i sudbenosti političkih oblasti. U
občem interesu bilo bi s toga, da se način i postupak kod prociene
štetah u privatnih šumah uredi, naročito u onom dielu,
glede nošenja troškova.


Prednavedenom razpraviconi ranijem, da su dovoljno razjašnjeni
slučajevi, da kr. kotar, šumar mora večim djelom
šumsku štetu vani procienjivati. Pa kada to Činiti mora, valjalo
bi pobliže naredbenim putem po vis. kr. zemaljskoj vladi,
jednoKčnosti radi, odrediti, kako i kada te koje štete može i smije
šumar vani procienjivati, te koji mu troškovi u to ime pripadaju.


I^roz moje desetgodište službovanje izkusio sam u tom
pogledu mnogu gorku, pak me je s toga ovo j)onukalo, da ove
redke napišem. JSTadam se, a samnom i svi moji sudrugovi, da
če se na nadležnom mjestu iztaknute manjkavosti uvažiti*


Jer «kad je u tom pogledu jasno ustanovljeno kod poljara,
zašto onda nebi bilo i kod šumara».


HIJ X S ´J«´.A-!KI-.


Osobne viesti.


: InienOTanja. Ban kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dahuacije obnašao
je imenovati šumarsko-tehniekog dnevnićara kod gospodarstvenog
ureda gradiške imovne obciue Fi-anju Ne fer o vica, šumarskim vježbenikom
istoimene imovne obdine sa sustavnimi berivi.


— Vlastelinski okružni šumar Stjepa n pl. Ha n konj-^i imenovan
je upraviteljem šuma vlastelinstva Valpovač-kogai predstojnikom vlastelinskog
šumskog ureda u Valpovo.
Podšumar istog vlastelinstva Ladislav pl. B-ozgouji imenovan


je okružnim šumarom sa sjedištem, u Valpovu.


Umrli, f ]>Ta 19„ vsiečaja 0. g. umro je Dr. Herman pl. Nordliu


ger, šarii,ar,ski nađsavjetaik i bivši profesor šumarstva na svenćilištu u


Tfibingenu. Bio je dugo vrieme profesorom n Hobenheimu, a zatim u


Tiibingenu sve do godizie 1890. Velik dio wurtemberžkili šumara bili su


njegovi učenici, te jp: puno doprfueo j^azvoju šumarske znanosti u Wurtem


eržkoj, kao i (u´Dm^ da je šumarska nauka ]>reDešena sa Hohenbeimske