DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1897 str. 22 <-- 22 --> PDF |
-™ 218 — To su 8ve pitanja, koja dobivaju odgovor nakon temeljitog i svestranog proučavanja kao i nakon izmjene misli. Pa stoga opetovano dolazim do zaključka, da eemo .samo tada doći do pozitivna rezultata, ako budemo na sve promjene pazili, točno ih zabilježili^ te prema tomu svoja izvješća sastavljali, te ili objelodanjivali, a time pojedincu pružili priliku dalnje poduke i kidtike, Nači (5e moguče koji šumar u ovoj mojoj j*azpravici po koju, na koju bi mogao reci: «a šta se mučiš o razglabanju toga predmeta, ta gotov rezultat možeš naći u ovog ili onog njemačkog autora>>. ISfu na ovu j)ri^j<^tbu dajem odmah odgovor: njihove odnošaje, dočim smo mi dužni, da sebi sami znanje sa sv´Og šumišta sabiremo. JS´adalje je poznato, da su osobito njemački učenjaci veoma kombinativni ljudi t. j . oni kombiniraju šta bi moglo iz ovog ili onog biti, a svoje misli oslanjaju na j^ojedinim pravilima, sad prirodnim sad kemičkim; nu tim načinom ne dolazi se tako brzo do pozitivna rezultata, več taj se postizava jedino praksom. Ali to je njima pojedinim j)redugo čekati a rado bi, da što prvo lovor vienac uberu, pa stoga rade na theoretičnom tlu, koje, ako i je za sebe neoborivo, ipak se aplikacijom na praksu puno puta iznevjeri^. Stankovečki. Kratki nacrt historijskog razvitka višje šumarske nastave i njezino sadanje stanje. Priobcio J. Partas. Zadnje zasjedanje hrvatskoga sabora donielo je našemu šumarstvu važan zaključak, da se naime naša šumarska nastava^ ^ Z-nafcan dio n gornjoj razpravici navedenih pokusa i iztražlvanja spada u djelokrug šum.ski.b poku^Jib´šta. Vidi razpravicu prof. E. Vadaša ,,o ustrojstvu šum. pokusiiih postaja-´ n ovom broju. Ured. |
| ŠUMARSKI LIST 5/1897 str. 23 <-- 23 --> PDF |
— 219 — digne na najviši nastavni stupaii] v-´^´.´]-´- I -uvur-i^^ke akademije prislonjene na nniversu u Zagreba. Tiva ]e ponovno priznata važnost same šumarske znanosti, koja prem mlada, ipak se je vanredno razvila u razmjerno kratko vrieme od kako obstoji. Tečajem čitavog staroga srednjeg, a donekle i novoga vieka nije moglo biti ni govora o kakovoj višoj šumarskoj nastavi, jer nije ni prave šumar, znanosti bilo, a razlog je tomu taj, što se stari narodi u obće ovakovimi naukami rado bavili nisu. Srednji viek još je manje za ovakove grane znanosti smisla imao; početak mu je u oboe barbarština, a kasnije, ka,d su se narodi smirili, bila im je glavna svrha uzčuvati ostatke stare kulture i upoznati se s njom. Razmjerno riedko pučanstvo sredovječnih država imalo je dosta šume, pak se za racionalno gojenje šuma nije imalo razloga osobito interesovati, pače preveliko obilje šuma smatralo se je donekle zapriekom kulturi tako, da se je šuma u mnogih krajevih harala sjekirom i ognjem, da se što više tla za ostale težatbe dobije. Sve to nije moglo povoljno djelovati na razvoj šumarstva i šumarske nauke, pak istom od novijega doba, kad se je pučanstvo znatno razmnožalo, a obrtnost se digla, uvidila se je vehka važnost racionalnog gospodarenja sa sumarni po obde narodno blagostanje, čemu su najviše doprinieli t, zv. ekotiomiste ili physiokrate prošloga stoljeća. Eazlažuči, da blagostanje naroda ovisi o što večoj množini suro vina, koje gospodarstvo i šumarstvo potrajao davati može, učili su oni, da je država s toga upravo dužna skrbiti, da se sa sumarni svagda tako gospodari, da bude šumskih proizvoda navlastito drva, ne samo za sadanja, vec i za buduća pokolenja. Istom od toga doba stalo se je pravo njegovati šumu, a iz bivših lovaca, kojim je bila prije povjerena skrb nad sumarni, razvili se novovjeki šumari. Ovakovih vrstih šumara bilo je vec više u drugoj polovici prošloga stoljeća u Njemačkoj, a oni bi sakupljali oko sebe mlade ljude i podučavah ih ne samo u šumarstvu samom, kao n, pr. sadjenju i gojenju šiima, uporabi šiuna, procjeiu i t. d. več i u temeljnim i pomodnim |
| ŠUMARSKI LIST 5/1897 str. 24 <-- 24 --> PDF |
220 granama onih znanonti, koje šumar treba, dakle u prvom redu matematici i prirodopii^u. Mnogi ovakih vrstnili šumara bili su veo toliko na glasu, da su ih i inozemci pohadjali i slušaH. Vedinom bi tada država priskočila u pomod, imenovala takovog stručnjaka državnim činovnikom, a njegovu školu javnim zavodom, poskrbiv se ujedno i za pomodno osoblje, koje bi ga podupiralo. Ovakav je zametak primjerice glasovite saksonske šumarske akademije u Tharandu (g. 1816.), koja se je razvila iz prvotno privatne škole glasovitoga šumarskoga stručnjaka H e n r i k a Cotte , koji ju je osnovao 1795, u Tharandu. Isto ovako nastalo je i šumarsko učihšte u Eisenachu, gdje je netom spomenuti Cotta boravio prije preselenja u Tharand i podučavao u šumarstvu. Odkako se je uvidila velika važnost šuma i valjanoga šumarenja po narodno gospodarstvo, što se ima pripisati ponajviše nastojanju več prije spomenutih phjsiokrata, u^^litali su mnogi kameraliste u svojih predavanjih o državnom gospodarstvu na universah čitave odlomke iz samoga šumarstva, a njima je pripisati, da je dosadanja više manje šumarska empirika dovedena u neki sustav, a šumarstvo stavljeno na znanstvenu podlogu. Od toga vremena šumarstvo se je stalo u Njemačkoj razvijati kao znanost, a na mnogih visokih školah, ponajprije universah, a kasnije i tehnikah, budu usti´ojene posebne stolice za šumarstvo. Ovako je primjerice na universi u Giessenu počela šumarska nastava pod čuvenim kameralistom Dr. Fridriko m Ludvigom Walterom, koji je god. 1788. počeo međju ostalim predavati i šumarsku znanost. Medju osnivače neke šumarske nastave na universah u Njemačkoj ubrajamo izim Walter a u Giessenu još i ove čuvene kameraliste: Ivana B e c k m a n a a u G 611 i n g e n u, Gatterera u Heiđelbergu, Jun ga u Heidelbergu i Marburgu i Naua u Maincu. Svoje prirodoslovno znanje crpili su kameraliste, 2:>oimence Walter, većinom iz djela glasovitog botanika Duhamela du |
| ŠUMARSKI LIST 5/1897 str. 25 <-- 25 --> PDF |
— 221 — Monceaii-a , a kao i syi kameraliste u oi>će yc-eiuom samo iz knjiga, za samu, prirodu BISU oni skoro nis^a marili, napose tehniku šumarstva nekako presirali, kao nešto učenjaka nedostojnoga, pa tako su im i sama predavanja premalo odisala pravim životom, navlastito nisu mogla nikoga pravo pripraviti za samu šumarsku praksu. Toga radi ne mogoše ostati šumarska nauka u rukuh spomenutih kameralista, vec morade pređi u ruke valjanih i mnogostrano, toli teoretski^ koli praktični, naobraženih šumskih tehnika. Tako je došla šumarska nauka u ruke muževa, koji imajući kao profesori šumarstva na visokih školah liep djelokrug, mogoše mnogo učiniti za razvoj šumarstva kao znanosti, a to i doista učiniše. Tako je bilo primjerice na sveučilištu u Giessenu, gdje je kako bi spomenuto, od god. 1788.—1824. bilo predavanje šumarstva povjereno rečenom Waltheru, nu nakon njegove smrti odlučeno bi ustrojati posebnu šumarsku akademiju prislonjenu na universu, a pozvati na tu akademiju kao ravnatelja i prvog profesora šumarstva uvaženog šumarskog tehnika Ivana Kristiana Hundeshagena, muža akademičke naobrazbe, a uz to dobroga praktičara, koji je bio i u šumarskoj nastavi na dobru glasu kao bivši profesor šumarstva na universi u Tiibingenu, a kasnije kao šumarnik i ravnatelj šumarskog učilišta u Fuldi. Da nije ve(5 i prije za Walthera pozvan za predavanje više praktičnih grana šumarstva na universu koji šumarski tehnik, ponajviše je tomu uzrok sam Walther. Kad je molio šumarski tehnik Karl o H e y e r, da bude za više praktične strane šumarstva docentom na universi i tim donekle pomagačem "Waltherovim, protivio se je sam "VValther tomu najviše govoreći, da takova predavanja pravo na universu nespadaju, da se to donekle protivi samomu duhu universe, gdje da se ima gojiti čista znanost, a samo sveučilište da ima ostati Čista universitas, a nikakova specialitas. Ipak bijahu ovi nazori ostarjelog učenjaka zastarjeli, a čim je on zaklopio oči, odmah bi pozA^an na njegovo mjesto ve(5 prije spomenuti Hundeshagen. Da su Hundes |
| ŠUMARSKI LIST 5/1897 str. 26 <-- 26 --> PDF |
222 — hagena ostali Hveucilištni profe^sori vrlo cienili, najbolji je dokaz što je odlikovan odmah i j)ocastHom doktorskom diplomom univerBe giessenske. Kao neki po-sebni institut pod imenom akademije prislonjene na univex*su ostalo je šumarstvo u Giessenu samo od g. 1825.—1831. a od tada je šumarska nastava pak sve do danas podpunoma inkorporirana universi. Kao posebni institut samo prislonjen na universu nije se šumarstvo održati moglo zbog mnogobrojnih neprilika i trvenja izmedju profesora universe, direktora akademije i opet samoga osoblja na akademiji. Akademija nije imala nikakovib zbirka i učila, profesori universe, koji su djelovali na akademiji, nisu se htjeli prilagoditi nazorima ravnatelja šumarske akademije, niti onim njegovim odredbama, koje je on u tom svojstvu njima izdavati morao, pače nisu se dvie godine mogli di-žati niti izpiti, jer sveučilištni j^rofesori nisu k izpitu na poziv ravnatelja do(5i htjeli. Uz to nije se drugi pomoćni ueitelj šumarstva, ujedno vladin činovnik^ mogao složiti sa ravnateljem, ujedno prvim učiteljem akademije, a kao takovim i)^´^^^^^^´^ universe. Osim toga šumarska je nastava na toj akademiji bila pod neposrednim uplivom šumarskoga odsjeka ministarstva financija, što je opet vrlo nepoćudno bilo onim profesorom universe, koji su i na šumarskoj akademiji predavali. Zbog svega toga ostavio je Heyer akademiju i u obče javnu službu i otišao, a Hundeshagen zahvalio se na ravnateljstvu akademije. Vlada, da učini več jednom kraj svim tim neprilikam, a to tim više, što se nije mogao naći nasiiednik Heveru, dokine g. 1831. ovu donekle samostalnu akademiju i sjedini šumarstvo sasvim g univerzom t. j . s njezinim filozofskim fakultetom. Od toga vremena procvalo je šumarstvo u Giessenu, broj se slušatelja šumarstva znatno dignuo, a samo ustrojstvo služilo i drugim kao uzor uredjenja šumarske nastave. Godine 188]. svečano bi proslavljena 60~godiŠQJiea što je šumarska nastava pravom universitetskom šumarskom nastavom nastala i to prvom u I^jemačkoj pače a obće u Europi. Iz ovog dosele spomenutoga vidi se, da je viša šumarska nastava u NjemaefcAJ, toj kolierci šumarstva i šumarske zna |
| ŠUMARSKI LIST 5/1897 str. 27 <-- 27 --> PDF |
~ 223 "- nosti, razvijala se u dva pravca, i to ili k::- :...!,: aoBtaloii. isuirtarska škola, ili u savezu sa uiuverzoBi oJiMsiio podpiiooiBa utjelovljena universi. Mimo tih dvili pro.vaca pojavio .-o je treći Bmjer: spojiti naime šumarstvo s kojom od onih stručnih zavoda, koji ima po više dodirnih točaka sa šumarstvom. Najbliže je bilo spojiti šumarsku nastavu sa gospodarstvom, tako je bilo do g. 1881. u Hohenheimu, nu te godine prešla je šumarska nastava na universu u Tiibingen, gdje je i prije bila, naime od g. 1818.—1840, nu dosta slabo zsstupana. Hohenheimska gospodai-sko- šumarska akademija ostala je od g. 1881. samo gospodorskom akademijom. U Seavnici u Ugarskoj osnovana bi g. 1808. skromna šumarska škola, koja je služila u glavnom tom, da si slušatelji rudarske akademije pribave ono znanje šum. tehnike, koja im je u njihovom zv^anju nuždna a nuz to, da se mogu za šumare izobraziti oni, koji bi se izključivo toj struci posvetiti htjeli. Ona se nije mogla pravo razvijati niti onda, kad joj je god. : 1846. naslov akademije podieljen. I danas, gdje no je šumarska akadademija Scavnička opetovano preustrojena i na širi temelj postavljena, ipak se zahtjeva, da se prenese u Budimpeštu, kako je to obširno obrazložio na zemaljskoj skupštini magjarskog šumarskog družtva prošle godine nadsavjetnik S a n d o r Hor vatlr^ Kako se je šumarska nastava stala spajati izim samostalnih šumarskih učilišta ili akademija sjedne, a nekih universa s druge strane, sa rudarskimi i gospodarskimi učilišti, pomislili su mnogi, da je pravo mjesto više šumarske nastave na politehničkim školama, kakove su se u novije doba sve više otvarati stale. Tomu nazoru mora se pripisati, da šumarsku nastavu nalazimo od g. 1832. na tehničkoj školi u Carlsruhe, na kojoj se i danas nalazi, a tako je i u Svajcarskoj, gdje se več od god. 1855. pak sve do danas na politehničkoj školi u Ziirichu nalazi i šumarski odjel. Govoreći o predavanju šumarstva * Vidi broj 1. i 2. ovogodišnjeg „Šum. lista´*. UredniČtvo. |
| ŠUMARSKI LIST 5/1897 str. 28 <-- 28 --> PDF |
224 — kameralista, spomenuo sam mjesta njihovog djelovanja i obrazložio, kako je na sveučilištu liesBonskom u Giessenu god. 1825. temeljito proširena šumarska nastava i povjerena vrstnim šumskim tehnikom i kako od tog vremena datira nagli razvitak same šumarske znanosti i nastave. Za ovim primjerom j)OŠlo se je u Pruskoj i Bavarskoj. Šumarska viša nastava u Pruskoj preSlei je dvadesetih godina na sveučilište berlinsko, a u Bavarskoj tridesetih godina na sveučilište rnonakovsko. Pošto je viša šumarska nastava pošla, kako je ovom razpravicom obrazloženo, u glavnim dvim pravcima, to sn se stali i nazori dieliti, koji je pravac bolji, da li je bolja izolirana akademija, ili universa. IN´eki su više zagovarali samostalne akademije, a drugi opet universu. Za akademije bili su više zauzeti oni, koji su kazali, da već sam sistem šumarske nauke ima biti takav, da se uzgoje šumari što praktičniji, koji su se vec za boravka na akademiji mogli točno upoznati sa zahtjevi šumarske prakse, a samoga kandidata šumarstva priučiti na njegov buduči položaj, okolinu i službene mu dužnosti. Toga radi zagovarali su oni osnutak ovakovih samostalnih akademija i to ne u kakovu večem gradu, vec u manjih mjestih, ležecih u sredini šumovitih krajeva. Medju znamenitijimi muževi šumarske struke vrlo su se zauzimali za samostalne šumarske akademije: Pfeil , Theodor Hartig, Berg, Ratzeburg, Dankelmann, chef pruskoga šumarstva Hage n i drugi. Osim toga nisu bili protivnici samostalnih šumarskih akademija ni čuveni prirodoslovac A 1 e k s a n d e r H u m b o 1 d t, ni učeni W i 1 h e 1 m H u mboldt , koji, upitani od mjei^odavnih faktora za mnienje, nisu se protivili ustrojenju pruske šumarske akademije u jS^eustadtEberswalde- u i prenosu šumarske nastave sa universe na samostahau šumarsku akademiju. Kao što nije manjkalo gorljivih 2:)ristaŠa akademije, tako nije manjkalo ni gorljivih pristaša universe. Pristaše universitetske šumarske nastave govorili bi, da se najviša šumarska nastava može lih na ujiiversi podpunoma polučiti, a nigđa na samostalnih akademijah i to stoga razloga, što je na universi više sila i boljih sila, a nnz to mo2:u |
| ŠUMARSKI LIST 5/1897 str. 29 <-- 29 --> PDF |
— 225 — slušatelji, jer imadu zgode, slušati i takove predmete, koje na akademijah ne mogu; jednom rječju, vrata najviše naobrazbe njim su otvorena, pa tako mogu štedi i veći duševni horizont, nego na akademijali, pače oni to sticu vec i samim druženjem sa kolegima ostalih fakulteta universe. Obzirom na financi jalni moment može se reci, da nijedna vrst šumarske nastave nije toli jeftina kao ona utjelovljena universi, a i to je za manje zemlje od osobite važno sti. Ovi razni nazori giedom na najshodniju organizaciju više šumarske nastave bili su uzrokom, da se je stanje iste u pojedinih, zemljah državah znatno mienjalo, u obće pravili su se u tom pogledu razni eksperimenti. Stoga i nalazimo zadnjih 50 godina višu šumarsku nastavu u jednoj te istoj zemlji, čas na universi, čas na saihostalnoj šumarskoj akademiji. Nastojanje najnovijeg doba ide za tim, da se viša šumarska nastava prenese na universu, a tomu je još najviše doprinielo stanovište, koje zauzeše sami šumarski krugovi u tom pogledu. Gotovo je obči zahtjev šumarskih tehnika, da se sielo više šumarske nastave prenese na universu, a to nam najbolje zasvjedočava zaključak šumarske skupštine, kojoj su prisustvovali šumari čitav e Njemačke, a koja je obdržavana od 1.—5. rujna 1875. u Freiburgu a Breisgau-u. Ova skupština razpravljala je u glavnom, kako da se uredi viša šumarska nastava, a prisustvovalo joj je u svem 369 članova, od toga njih 125 iz Badenske, 57 iz Pruske, 55 iz Bavarske, 41 iz Wiirttemberga, 35 iz Elsasa i Lotringije, 14 iz Hessenske, 19 iz malih sjevero- i srednjo-njemačkih državica, osim toga 18 Svajcara, 3 Austrijanca i 2 Rusa. Članovi ove skupštine bili su iz izim praktičnih šumara još i profesori šumarstva sa akademijah, universah i politehnikah, pa se je pitanje oko više šumarske nastave potanko razpravilo i nakon debate od punih 6 sati zaključeno ogromnom večinom (95´yo prisutnih), da se viša šumarska nastava prenese na universu. Posljedica toga bila je, da se je več g. 1881. preniela viša šumarska nastava kr. Avurttemberžke gospodarsko-šumarske |
| ŠUMARSKI LIST 5/1897 str. 30 <-- 30 --> PDF |
~ 226 — akademije u Holienheimu na universu u Tiibinge-u, dočiin se je još prije, naime g. 1878., jedan dio šumarske nastave u Bavarskoj prenio na universu u Monakov. U Austriji bila je viša šumarska nastava od 1818.—1875. na izoliranoj akademiji u Maria-Brunnu kod Beča, nu g. 1875. prenešana bi na «visoku školu za kulturu tla» u Beou, koja je nekoliko godina prije kao visoka gospodarska škola osnovana. Ova je škola stavljena na najviši znanstveni temelj, a sasvim izjednačena sa universom i politehnikom. Kako je gore spomenuto, postoji i u susjednoj Ugarskoj namjera prenieti višu šumarsku nastavu sa rudarsko-šumarske akademije u Scavnici na posebnu visoku školu u Budimpešti, koja bi bila po prilici tako uredjena kao i bečka visoka škola. U ostalih, zemljah i državah nije se šumarstvo toliko njegovalo, a što je na tom polju učinjeno, uradjeno je po uzoru njemačkom, a poprimljen je sustav akademija. Busi imadu svoju šumarsku akademiju u Moskvi, Francuzi u Nancj´u, TaJijani u Vallombrosi, dočim je šumarska nastava kod nas od početka (1861.) pak do danas j)ovjerena kr. gospodarskom i šumarskom učilištu u Križevcih, koje ima od osnutka karakter srednje škole, stavijene na širi temelj djelomičnim preustrojstvom godine 1878. odnosno 1894. Procieua šumskih šteta^ u privatnih šumah. Razpravlja (xaso VaCj krapinski suruar. Ovo pitanje ue če toliko zanimati šumare kod državnih šumah i imovnih občinah, jer je tamo postupak podnašanja prijavnica zakonom uredjen; več nas šumare kod političkih oblastih. U bivšoj krajini imadu privatnici jako malo, ili ništa šum^skog posjeda, j´^r su sve šume vlrtstnost imovnih občina i |