DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1897 str. 16 <-- 16 --> PDF |
— 2J2 — na nas onu izreku´ adresirati da: «gdje je šumsko gospodarstvo, usljeđ podredjeaog ;^nacaja u razvitku zaostalo, gdje dakle na nizkom stepenu stoji, tamo je i smisao za važnost šumarskili pokušališta yrlo malena >. Priobcio: Pavao Dianovszkj, kr. šumar u Nemeiii. Šumski vrt. Botaničaru nadomješcava botanički vrt onu prazninu, koja mu u njegovoj studiji ili manjka ili je ne podpuna, dakle živu pouku. Mislim da ne bili promašio cilja, kad bih rekao, da bi i šumaru imao biti šumski vrt, uz onu zadaću, koju jur ima, i živa pouka šumskih porastlina. Meni 6e oprostiti moji sudruzi šumari, ako uztvrdim, da će biti malo šumara, koji temeljito poznaju šumsku botaniku, t. j . poznavanje porastlina, specijalno u šumah trojedne kraljevine, jer temeljito poznavanje može se samo vlastitim izkustvom štedi. Da ne budem krivo shvaćen, moram iztaknuti, da ona šumska botanika, koju smo mi hrv. šumari učiK, nije lih hrvatska šum. botanika. Botanika je doduše ob6a znanost; nu kao što imamo lokalni h skrižaljka prirasta, koji su baš za pojedine krajeve i najvažnije, tako imademo i lokalnu botaniku, uvjetovanu klimom i stojbinom. Buduc da se ova dva uvjeta ne nalaze u svima krajevima u jednakoj mjeri za pojedine vrsti drvlja, to ce dakako i uspjeh rasta i uzgoja tih vrsti drvlja ovisiti 0 većoj ili manjoj pogodnosti, koju joj dotična stojbina i klima pružaju. To je uzrok, da pojedine vrsti drvlja unatoč povoljnoj khmi, i unatoč povoljnoj stojbini, ipak ovdje bolje, ondje lošije uspievaju. To je ono, što nas sili, da proučimo lokalna botaniku. Čitanjem zadobije se samo predstava, a tvorom znanje. |
| ŠUMARSKI LIST 5/1897 str. 17 <-- 17 --> PDF |
— 213 — Vjerujem, da su pojedine vrsti sšumskili porastiina i temeljito poznate pojedinim šumarom, nu ali to nije ciela šumska botanika. Kada bi svaki šrimar svoje izknstvo, što ga u šumskoj botanici ima, na svietlo izneo, to bi sigurno našemu hrvatskomu šumarstvu puno koristilo i isto u razvoju unapredilo. Naša domovina puna je raznolienih porastiina, s toga bi i imali pune ruke posla, dokle bi se to t, j . botaničko pitanje kod nas što točnije proučilo i riešilo. Kad bi bilo jednom šumaru moguće, da promatra razvoj svili šumskih porastiina koje imademo u našoj domovini, to on ipak ne bi mogao uztvrditi, da se je podpiino sa šumskom botanikom upoznao, jer su šumske porastline dugovječne, te preživljuju promatradca, dočim je poznato, da kod nas pojedine vrsti porasthna na raznom tlu i položaju različito uspjevaju. S toga mislim, kad bi se htjelo, što bi i moralo, da hrvatskoj šumarskoj botanici u susret podjemo, to bi se morao svaki šumar latiti posla, te temeljito proučavati razvoj u njegovom kotaru nalazecih se porasthna; pojedina pako obnašašca točno zabilježiti, te povremeno u «Šumarskom listu» objelodaniti. Kad bi se ovakova proučavanja godimice uzdržavala, to bi vec u prvih deset godina naišli na hep rezultat, jer ne samo da bi znali, kako gdje poje porasthna uspievati mogla i morala, a to je ono, što mi još danas ne znamo, vec nas svaki pojedini čini i sa sadnjami i sjetvami pokuse, dočim kod tih pokusa ne samo da skupocjeno vrieme trošimo, nego i padamo u neizvjestnost. Da svaki šumar uzmogne što lakše razvoj i uspjeh pojedinih porasthna pratiti, to bi mu po mom mnienju trebao »šumski vrt;>, u kom bi morao uzgajati sve vrsti šumskih porasthna, koje imademo u našoj domovini, jer samo tada bi se moglo znati, a i definitivno kazati, da omorika nije za ravnice, a da hrast nije za brdine. |
| ŠUMARSKI LIST 5/1897 str. 18 <-- 18 --> PDF |
214 — Naprotiv, do sada smo do^ta divnih omorika vidjeli na ravnicah, a i hrastova po brdinama, Predmjevam, da je čitalac moje misli dovoljno shvatio, te prelazim na sam šumski vrt. Sto je šumski vrt, to znademo dobro. Veličina šumskog vrta, o kom mislim govoriti, imala bi biti što veča, nu nikako iz^^od pet jutara. Ovakav šumski vrt imao bi si šumar upriličiti u neposrednoj blizini svog stana, tako da bi ga mogao dnevno više puta pregledati, te slučajne neurednosti odmah odstraniti, kao i razne prirodne promjene zabilježiti. Šumski vrt uz čvrstu ogradu imao bi biti i pravilno rigolovan, jer se osobito imade 2)aziti na to, da ne bude vlažan. Akoprem znademo da bez vlage ne ima klieavosti, tako isto i to valja, da prekomjerna vlaga prouzi´okuje gnjiloču. Za šumski vrt mora biti absolutno šumska zemlja, pa s toga, ako se mora isti urediti izvan šume, to se tada mora sa šumskom zemljom nasuti. Ciela površina imade se u pojedina polja razdieliti t. j . u toliko polja, kohko vrsti šumskog sjemena imademo. Od velike je koristi, da imademo u blizini šumskog vrta i vodu, kojom (5emo u potrebi pojedine vrsti zaiievati. Ciela površina vrta imade se dobro prekopati, lišiti raznovrstnog korenja, a i možebitnog kamenja; biti ee veoma dobro, ako se za prvu godinu na njoj koja vrst okopavina zasadi ili zasije, jer time čeuio za buduću godinu donekle preprečiti porast trave i korova. Predmnjevajuč, da mi je šamski vrt po osnovi uredjen, to prelazim na samu sjetvu. Po mom dosadaujem izkustru, mislim, da je sjetva jesenska sasma jednaka onoj proljetnoj, jer nisam još nikakove razlike opazio obzirom na khjanje sjemena. Posiješ li sjeme jeseni, pa bude li jesen topla a i dovoljno vlažna, to če isto početi Idieati, nadodje li na to nagla smrzavica Idica se smrzne i od sjemena odpane. A tako je isto sa |
| ŠUMARSKI LIST 5/1897 str. 19 <-- 19 --> PDF |
— 215 -"onim sjemenom, koga u proljeće posiješ, t. j„ M.,;-.^´; -´a Bmrzavica u dobi klijanja uhvati. Nn kao što riedko koje sjem,e još tečajem jeseni u klijanje dodje, tako isto i riedko kada sjeme u proljeće pozebe. Posiješ li sjeme jeseni, bude napadnuto po mišu, a ako ga neposiješ, tad ga moraš sušiti i čuvati do proljeća. Dakle, rek bi, da ne znaš što bi si odabrao. Ja bi preporučio da se jedno i drugo preduzima, jer bi tada došli do jasnijega rezultata. Način pako sijanja bio bi sliedeci: Obča ustanova neka bude, da se sjeme ma kakovo bilo plitko a gusto, ali u jednako razmaknutih redovih zasije. Oim je sjeme pliće u zemlji, tim do njega lakše i svjetlo i vlaga a i toplina dopire, prije če preći u klicavost. Gusto pako valja da s toga šiješ, da preprečiš, travu i ini korov, da na onom mjestu poraste. Nemoj nikada sijati u blato t. j . ako ti je tlo odviše mokro, jer se sjeme zaodjene onim blatom te ne može kliti. Razmak, red od reda ne smije manji biti od 20 centm. a može se prema potrebi i do 30 proširiti, to ovisi o krupnoći sjemena. Okopavanje i plevljenje se preporuča. Tvrdo sam se osvjedočio, da ne samo da prvogodišnjaci četinjače trpe mnogo od vrućine nego i sve naše listače, stoga velim, da im je odmah zasjena neobliođno potrebna, a to stoga, jer im se zasjenom mnogo brže i jače korenje razvija, a to je kod presadnice glavno, jer presadnica slaba korena ne vredi ništa, ili jako malo. Opazio sam, da su presadnice, koje su prve godine pokrivane, već dojduće godine sposobne bile za presađuju, dočim one, koje nisu pokrivane, te su preslabe ostale, a to stoga, jer im je sunčana žega otela vlagu, pak su im se brandusi posušili, te tako im je glavni koren veoma malo hrane dobavljati mogao, rek bi samo toliko da su u životu ostati mogle. |
| ŠUMARSKI LIST 5/1897 str. 20 <-- 20 --> PDF |
— 216 - Ponovno dakle velim, da je zasjena potrebna i to za dobu po klijanju pak do prvih jesenskih kiša, jer čim jesen nadodje nije se bojati više sunčane žege, a biljki ipak treba prije no uspava, da ne očuti naglu promjenu. Ostavimo li presadnice, da nam budu dvogodišnjaci, tad ih druge godine ne treba pokrivati (izuzam bukve). Sad prelazim na drugi dio ove razpravice, naime kako da imade šumski vrt služiti u znanstvene svrhe. Kako sam rekao, šumski vrt mora nas obskrbljivati sa jedno-i dvogodišnjaci, pa stoga imademo i odmah prve godine prema tome i gredice udesiti. U drugoj pako godini vade se presadnice iz jedne pole, a na ono mjesto se odmah sije novo sjeme. JSTu na svaki način imade si šumar na svakom polju prirediti na pojedinoj gredici ved za prvogodišnjake presadnjak tako, da če imati u šumskom vrtu raznovrstnu šumu u malom mjerilu, koja 6e mu služiti za njegovu botaničku studiju. Ovaj presadnjak imao bi godimice zauzeti oveliku gredicu za svaku vrst drveča napose, presadnice pako morale bi se osobitim marom njegovati, i to recimo u razdobju od 20 godina. U tom razdobju imao bi šumar pi^like svašta vidjeti a i svašta se naučiti, a po tome mogao bi i svašta napisati. Eazumjeva se samo po sebi, da taj vrt nije upriličen lih za ovaj presadnjak, več u obče za razne šumarove ogojne operacije, koje imade on da provede u svom kotaru. Sada, kad imađeš uz šumski vrt j)r^sadojak, tada ti je teorija i praksa na jednom mjesta, a to je najbolji put, koji če dovesti šumara do pozitivna rezultata, bilo u ovom, ili u onom pravcu. U tu svrhu potrebno je, da si upriličiš bilježnicu za svaku vrst porastline napose, u koju eeš ubilježivati koli sjetvu, toli i presadnjn, kao i razne godišnje promjene. Predpostavit čemo si, da imademo jednogodišnje presadnice stanovite vrsti drreča. Ponajprije presadim si takove na prvu gredicu prve pole, naime na onu polu, koja če mi biti za motrenje i proučavanje. |
| ŠUMARSKI LIST 5/1897 str. 21 <-- 21 --> PDF |
— 217 — Presadnjii obavim točno po svih do sada prizimtih načinili i to u redove, a u razmaku od 30 do 60 centimetra. Veći razmak ne smije se podniposto uzeti, jer moramo nastojati, da što prije zadobijemo podpiin sklop. Proti gušdoj presadnji ne bi imao ništa, jer mi je znano, da guštica daje porastlini pravilan uzrast. Cim sam ovu presađuju obavio, tada upriličim presađuju preostalih presadnica na jur odredjena šomišta (sječine, čistine). Pošto sam ovu presađuju točno u bilježnici opisao, to od tada počimljem paziti na porast i prirast presadnica u presadnjaku prema onom na šumištu, tako da svaku i najmanju promjenu odmah točno u bilježnicu ubilježim. Kako sam u načelu, da nam ovaj šumski vrt imade biti uz produkciju presadnica i vrt naše poduke, to si stoga moramo uz navedeno još po koju drugu zadaću staviti n. pr. da ove presadnice na razno tlo i položaj u svom kotaru presadimo, kao i da se uputimo u mješanje sa raznimi vrsti drveća. Ovim postupkom doči ćemo do raznih rezultata, koji su sada još nepoznati, a kojih ipak danomice opažamo- Na primjer. U gorskih predjelih, koji su nekad bili malne čista sastojina omorike, dakle sa veoma malo bukve, danas vidiš čistu bukvu, dapače vidiš prelaz, kako ti se bukva sve to više uspinje a omorike ne staje. U ravnicah nadi ceš mjesto hrastovine, jasen i grab; tamo opet nači deš po dva metra debelih kestenovih panjeva, a u cijeloj šumi nema ni traga kestenu, već je mjesto njega bukva i grab porasao.. Dapače imadeš čistih bukovih sastojina, ali u njima se ipak po gdjekoji stari, a sasma truli hrast nalazi. Tu ne možemo reci, da je on umetnut, jer je on počeo prije nekoliko stoljeća vegetirati, a ipak u cijeloj sastojini nema nigdje traga njegovom podmladku. Pa stoga u svem tome nastaje pitanje, kako se to sve zbiva ? |
| ŠUMARSKI LIST 5/1897 str. 22 <-- 22 --> PDF |
-™ 218 — To su 8ve pitanja, koja dobivaju odgovor nakon temeljitog i svestranog proučavanja kao i nakon izmjene misli. Pa stoga opetovano dolazim do zaključka, da eemo .samo tada doći do pozitivna rezultata, ako budemo na sve promjene pazili, točno ih zabilježili^ te prema tomu svoja izvješća sastavljali, te ili objelodanjivali, a time pojedincu pružili priliku dalnje poduke i kidtike, Nači (5e moguče koji šumar u ovoj mojoj j*azpravici po koju, na koju bi mogao reci: «a šta se mučiš o razglabanju toga predmeta, ta gotov rezultat možeš naći u ovog ili onog njemačkog autora>>. ISfu na ovu j)ri^j<^tbu dajem odmah odgovor: njihove odnošaje, dočim smo mi dužni, da sebi sami znanje sa sv´Og šumišta sabiremo. JS´adalje je poznato, da su osobito njemački učenjaci veoma kombinativni ljudi t. j . oni kombiniraju šta bi moglo iz ovog ili onog biti, a svoje misli oslanjaju na j^ojedinim pravilima, sad prirodnim sad kemičkim; nu tim načinom ne dolazi se tako brzo do pozitivna rezultata, več taj se postizava jedino praksom. Ali to je njima pojedinim j)redugo čekati a rado bi, da što prvo lovor vienac uberu, pa stoga rade na theoretičnom tlu, koje, ako i je za sebe neoborivo, ipak se aplikacijom na praksu puno puta iznevjeri^. Stankovečki. Kratki nacrt historijskog razvitka višje šumarske nastave i njezino sadanje stanje. Priobcio J. Partas. Zadnje zasjedanje hrvatskoga sabora donielo je našemu šumarstvu važan zaključak, da se naime naša šumarska nastava^ ^ Z-nafcan dio n gornjoj razpravici navedenih pokusa i iztražlvanja spada u djelokrug šum.ski.b poku^Jib´šta. Vidi razpravicu prof. E. Vadaša ,,o ustrojstvu šum. pokusiiih postaja-´ n ovom broju. Ured. |