DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4/1897 str. 51     <-- 51 -->        PDF

— 189 —


obavlja ovaj posao pri zgodnoj temperaturi pod uplivom svjetla, pri čem
ipak ne igraju glavne uloge, kano što se je to per anologiam pređmnjevalo,
kemieki, nego, — rekao bih u prilog (interesu) vodozemaca, — crveni
i žuti traci (zrake).


Metnu li se biljke na zrak, u kojem neima ugljične kiseline (C 0^)
ili na mjesto, kamo neima pristupa svietlo, to zeleno lišće, koje u sebi
škrobi sadržava, izgubije svu svoju škrob. Škrob naime, koja se je u
stanicama sa listnim zelenilom razvila, putuje stranom u one organe biline,
koji su bez kloropbjla, stranom se pako potroši u procesu, koji se
u svakoj živoj stanici dogadja, te u tom sastoji, da se pristupom kisika
i razvojom topline jedan dio staničine organičke tvari u ugljičnu kiselinu
razgori. U medijama bez kisika, radja se živa sila nekom osobitom
vrsti izgaranja, tako zvanim vrijenjem, što ga obično prouzrokuju gljive
ali ga i svaka živuća stanica može proizvesti. Ako se list, koj je na taj
način izgubio svoju škrob, na zraku u kojem imade 6—10% ugljične
kiseline izloži suncu, onda se u listu već nakon lO minuta dade dokazati
iznovičua prisutnost škrobi. Okolnost, da je ta škrob vazda u klorophjlovu
zrnju sakrita, dala je povoda zaključku, koji je tek nedavno
po meni ne izpravnim pronadjen, a kaže, da je u zrnju klorophjla se
nalazeća škrob autohtoni i neposredni produkat asini´lacije ugljične kiseline
i vode.


Pošto prosta atmosfera po objarau najviše ´/ssVo ugljične kiseline
sadržaje, uzelo se je, da se stvaranje tako ogromne količine organičke
tvari, kakova se osobito kod mnogobrojnih kulturnih bilina u vrlo kratko
vrieme razvije, protumači, uzelo se je rekoh, nekoliko manjkavih iztraživauja,
izpustivši, da bilina prima ugljičnu kiselinu ne samo lišćem,
nego takodjer i korienom. Tek nedavno je ueizpravnost te predmjeve
podpuno izvedena dokazom o neznatnoj napetosti zraka u stanicama i
cievčicama. Bilina prima u sebe ugljičnu kiselinu izključivo samo onim
organima, koji imadu listnoga zelenila; ovi se obično poput mreže pružaju
u svoj medium. Poglavito se olahkoćuje taj posao bilini velikom
upojnom snagom staničnoga tinja za ugljičnu kiselinu, koja u sličnim
prilikama opojnu silu vođe kud i kamo nadilazi Tako, kano što životinjski
želudac primljenu hranu samo u vrlo neznatnom dielu za svoju
vlastitu korist probavlja, upravo tako rade i zelene stanice viših bilina,
proizvadjajuć organičke tvari samo u službi cielokupnoga organizma.


Ponajveći dio asimiliranoga ugljika putuje u razne djelove biline,
da se tamo ili za disanje i rast upotriebi, ili pako u posebnim stanicama
u tako zvanim pričuvnim komoricama za dane nužde i izdašnije
potrebe uzčuvaju. Proizvodnja organičkih tvari i njihov potrošak pridisanju
i rastu, posvema su različiti procesi, koje se samo u stanici a


14