DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1897 str. 47 <-- 47 --> PDF |
— 185 ribarskoga đružtva», te ih ujedno pozvati, da se što prvo priključe bratskomu družtvu i sborora i — tvorom. J. K Nova sgrada Tisoke škole za kulturu tla u Beču. Kao što smo vec javili u «Šum. listu», dobila je visoka škola za kulturu tla novu sgradu, koja odgovara svima modernima zahtjevima, samo ima tu manu, da je ponešto odaljena od sredine Beča; sagradjena je naime na takozvanoj «Tiirkenschanze». Sgrada je tri sprata visoka, pročelje je 84 m., a krila 66 m. dugačka. Od pojedinih prostorija valja iztaknuti knjižnicu, koja ide kroz sva tri sprata, ima pet etaža u kojima se nalazi 60.000 svezaka (knjiga). Za predavanje ima deset prostorija, u kojima ima prostora za 20—100 slušatelja. Osim te glavne sgrade, nalazi se još jedna pokrajna sgrada, opredieljena za kemički institut; ista je na jedan sprat gradjena, te je 35 m. duga a 33 m. široka. A u toj sgradi ima prostorija za predavanje, osim toga prostranih laboratorija, šest prostorija za risanje i t. d. Grijanje svihkolikih sgrada obavlja se putem pare, a ventilacija je takodjer veoma praktično izvedena. Cio prostor ´´na kojem su sgrade podignute iznaša 3370 m^, dočim će se preostalih 7200 m^ upotrebiti za botanički vrt i pokušalište. — Dao Bog, te do godine na ovom mjestu opisali prostorije — hrvatske šumarske akademije ! Sitnice. Amerikanski dirlji puran. Presvietli gosp. grof Draškovi ć poslao je na dar nar. zooložkomu muzeju prekrasan primjerak divljeg amerikanskog purana. To je trogodišnji samac, što gaje 81. prosinca prošle godine ubio sin gosp. grofa Louis . Ptica je krasne metaličnošarene boje, te je mrtva bila 10 klgr. i 20 deka težka. Vriedno je spomenuti, da je taj puran praroditelj divljih purana, što ih je grof Josip Drašković uveo na svojem lovištu Bisag. Mi ne sumljamo, da će aklimatizovanje divljih purana kod nas jednako liepo uspjeti, kao što je sjajno uspjela aklimatizacija običnog gnjetela, osobito zaslugom g. grofa Marka Bombelles-a ml. Sad ih ima u mnogim krajevima Hrvatske i Slavonije. — Moglo bi se gotovo uztvrditi, da valjda nije daleko vrieme, kad neće gnjeteli i divlji purani biti u nas mnogo skuplji, nego što je u obće domaća perad. Umjetno gojenje smrčaka i Trganja. Glasovitim gljivogojcem gospodi Gosse l i Wendisc h u Strehlen-u kod Draždjana (Dresden), pošlo je sretno za rukom pronaći postupak, kako se delikatne gljive smrčci (Morchella conica Pers, — Spitz-Morchel) i vrganji (Boletus edulis, — Steinpilz) umjetnim načinom u šumah gojiti mogu. Za tu |
| ŠUMARSKI LIST 4/1897 str. 48 <-- 48 --> PDF |
— 186 — gojitbu potrebno sjeme proizvadjaju oni u velikih množinah, te ga razašilju uz jeftine ciene zajedno sa naputkom o gojitbi vlastnikom šuma, koji se tom gojitbom okoristiti žele. Kako naše dobre šumske gljive sve redje postaju, i to ponajvećma za to, jer ih sabirači skupa strukom i korienjem iz zemlje čupaju, u mjesto da ih nad zemljom nožem odrežu, i kako su baš smrčci i vrganji veoma tečne i hranive dvie vrsti gljiva, koje se na svakom tržištu i svježe i sušene ili inače konzervirane vazda rado kupuju i dobro plačaju, to bi se umjetna gojitba tih dviju vrsti gljiva i kod nas svakako veoma dobro izplatit mogla, i to tim većma, što bi svatko takove umjetno uzgojene gljive mnogo radje kupovao, nego li druge, pošto bi znao, da se ne treba ni malo bojati, da bi se med njima i koja otrovna naći mogla. Stoga bi bilo veoma probitačno, kad bi i u nas tkogod tu gojitbu prokušao, te o njenom uspjehu izviestio. A bilo bi shodno, kada bi si tko dao truda te iztražio, da li se smrčak (jelen gljiva) i kod nas u šumah nalazi, te svoja opažanja oglasio u družtvenom časopisu. Nješto 0 lisici. Prošle godine mjeseca travnja opažali su pastiri u meni susjednom srezu «zapadne Kusare», kako skoro svakog dana teta lija s pljenom ulazi u duplje izmed žilja jednog hrastovoga debla. Kako se na deblu nije opažavala nijedna druga produbina, to znatiželjni pastiri odluče, da ga prosijeku uješto više nad žiljem. Tako zbiljam i bude bez ikoje velike muke, jer deblo bijaše u srcu šuplje, imajući jedva kojih 10—15 cm. drveta. Produbivši deblo nađju na svoje čudo u dnu 12 lisičića živih i zdravih, a uz njih kosti od zečeva i peradi; stare kradljivke nisu mogli naći, jer je valjda za vremena uprla papke u ledinu. Poubijavši pastiri lisjad, istom sad opaziše, daje od njih 12, bilo 6 komada starijih i većih, 6 pako mladjih i manjih. Buduć da niesam nikada do sada čuo ili čitao, da bi u jednoj te istoj jazbini bilo štenadi razne starosti, potaklo me te napisah ovaj nalaz i slučaj, koji je valjda prvi od svoje vrsti. Da li su štenci od jedne familije ili možda od dvije? Ovim redcima molim sve poštovane sudrugove, sve prijatelje lova i prirode, koji se interesuju za ovakav slučaj, da bi izvolili putem ovim svoje možebitne iste doživljaje objelodaniti, odnosno da bi interesovani stručnjaci izvolili ovaj slučaj razjasniti. U Gradištu, dne 7. ožujka 1897. P a V 1 e Š i m i ć, lugar imovne obćine brodske. Hajka na TukOTe, Na 5. veljače priredio je u Otočcu čitav bataljun tamošnje posade (Leopoldovci) hajku na vukove, u kojoj su dakako |
| ŠUMARSKI LIST 4/1897 str. 49 <-- 49 --> PDF |
— 187 — učestvovali svi tamošnji lovci, te kr. nađšomari, šumari i lugari, laz seljake iz otočke i brložke obćine. Pri tom su tri vuka ubijena, a tri težko ranjena, što se je razabralo po krvavim tragovima. Vuci su se ove zime u tamošnjem kraju naročito u selima Škare, Glavače i u šumi Ostrivica u čitavim ruljama pojavili, te se niesu žacali dolaziti i u neposrednu blizinu kuća. SamoubojstTO. Dane Božičković, kr. nadlugar kod kr. kotarske oblasti u Krapini, ubio se dana 5. veljače o. g. u Vo 6 satih pred večer u svojemu stanu u kudi bravara Tomašiča, iz svoje puške dvocievke, Bile su mu 33 godine. Nesretnik je novčano dobro stajao, — a u službi bio je točan i revan. Velika šumska kradja. Koncem siječnja navalilo je kakovih 20—40 Bošnjaka iz Berbirske okolice u državni srez Suše, kr. šumarije Raićke, te počinivši na mladoj jasenovini, sposobnoj za kolarsku gradju, štetu od kakovih 1000 for. Glavna navala bila je po noći, pa pošto lugar rečenoga sreza K. Holjac nije mogao sam tolikoj sili odoljeti, pozvao si je u pomoć nekoliko stanovnika iz sela Uskoke. S njihovom pomoćju podje mu za rukom nekoliko kvaročinaca uhvatiti i u obćinski ured dovesti; tom prigodom opalila je rečenomu lugaru puška i jednoga kvaročinca lako ranila. Nesre(5a usljed neopreznog Ibaratanja s puškom. Na 7. prosinca lovio se je u šumi Zutica-fcjmrdečec lov; čim su u prvom pogonu psi potjerali srnjaka, izskoči isti nedaleko stajališta šum. vježbenika Mate Grdinića i lug. zamjenika Sime Tuškanca. Ovaj potonji opali dvaputa i sruši srnjaka, nu tom prilikom odbi se jedno zrno o hrastić, te pogodi šum. vježbenika M. Grdinića u vrat i to u desnu stranu kod uha; na sreću je odmah samo van izpalo. Istomu lugar, zamjeniku prigodom lova na zečeve na 5. siječnja o. g. opali puška sama od sebe, a da nije nikomu štete naniela. Trinajst dana kašnje t. j . na 18. siječnja t. g. kada je isti lug. zamjenik polazio u šumu Marču iz sela Soborčana,Ppa da obidje veliko selsko blato, krene preko jednog plota ; nu kod prelaza zakvači mu se kokot, a buduć je pušku držao na vrhu cievi, udari ga hitac u srednji prst lieve ruke. U Bešlincu, 9. veljače 1897. Andro Si m unci ć, lugar. Ogojne radnje u području kr. nadšumarskog ureda u Vinkovcili. Za godinu l897. odredjeno je u ime ogojnih troškova za područje kr. nadšumarskoga ureda u Vinkovcih 3670 for. 95 uovč. s kojom svotom će se ogojiti površina 659-93 rala. Na pojedine šumarije odpada, i to na šumariju: |
| ŠUMARSKI LIST 4/1897 str. 50 <-- 50 --> PDF |
— 188 — Lipovljane 5´75 rali sa troškom od 59 for. 37 ne. Baić 10600 rali sa troškom od 574 for. 50 nč. Novagradiška 37-00 rali sa troškom od 213 for. 87 nč. Županje 77-5 rali sa troškom od 386 for. 46 nč. Vrbanje 180"0 rali sa troškom od 958 for. 85 nč. Nemce 23´54 rali sa troškom od 186 for. 98 nč. Morovic 25" 13 rali sa troškom od 148 for. 42 nč. Jamina 205´0 rali sa troškom od 1192 for. 50 nč. Fizioložka razmatranja.* Preveo M. P. Od razmjerno znatnog broja kemičkib elemenata, koji pri izgradnji životinjskog i bilinskog tijela sudjeluju, poglavito je radi relativno znatne količine od velike važnosti ugljik (C) U spoju sa sastavinama vode, kano što i voda sama. Nisu još prošla ni 4 decenija od onog vremena, kada se je mislilo, a 0 tom nitko nije dvojio, da sav bilinski sviet barem jedan dio ugljika svoga tiela sa humusom iz zemlje dobiva, a svaki gospodar bio je mnienja, da mu kulturne biline samo onaj ugljik vraćaju, što im ga on u obliku djubreta podaje Akoprem bi se taj nazor mogao pri iole ozbiljnom razmišljanju, već na prvi mah kano zabluda razkrinkati, trebalo je ipak tek znanja i eneržije jednoga Liebiga, da se taj krivi nazor, koj se je kod svih gospodara duboko ukorenio, ukloni, pa dočini je to Liebigu sretno za rukom pošlo, postao je on otcem (tvorcem) nove moderne agrikulture. Upirući se na svagdanje pojave u prostoj prirodi, izrekao je oštroumni taj motrioc i kritični misaonik neumoljivom logikom pronadjeni stavak: «Sav ugljik organičkih slučenina potiče iz ugljične kiseline (C O2), koju zeleno bilje izlučujuć kisik kemički rastvara i asimilira ». Bilinsko tielo sastoji poglavito iz presičušnih puljica, od kojih je svaka za sebe posve jednostavno uredjeni laboratorij, u kojem se odigravaju procesi, a polučuju uspjesi, kojima se mi pri našem više no ograničenom vidu u tajinstveni rad i djelovanje ovih elementarnih presičušnih stvorova kauo upravo tolikim čudesima t. j neriešenira problemima samo diviti moramo. Ujedno od najvećih ovdje se zbivajućih čudesa, a od naravnoga razjašnjenja toga ovisi đalnje shvaćanje velikoga jednoga niza fiziologičkih pojava, imade se ubrojiti asimilacija ugljične kiseline. Nu sposobnosti ugljičnu kiselinu asimilirati ne posjeduju sve bilinske stanice, nego samo one, koje u sebi sadržavaju lisnog zelenila (Chlorophjll) i to u podobi presićušnih zrnaca pojavljujućeg se mastila. U ugljičnoj su kiselini ugljik i kisik tako uzko i tvrdo spojeni, da se taj čvor samo najsnažnijim agencijama razkinuti može. Stanica sa listnim zelenilom * Ovu je razpravicu držao sada jur pokojai profesor dr. Jos. Bohm prigodom rektorske inauguracije na vis. školi za zemljotežtvo u Beču. |
| ŠUMARSKI LIST 4/1897 str. 51 <-- 51 --> PDF |
— 189 — obavlja ovaj posao pri zgodnoj temperaturi pod uplivom svjetla, pri čem ipak ne igraju glavne uloge, kano što se je to per anologiam pređmnjevalo, kemieki, nego, — rekao bih u prilog (interesu) vodozemaca, — crveni i žuti traci (zrake). Metnu li se biljke na zrak, u kojem neima ugljične kiseline (C 0^) ili na mjesto, kamo neima pristupa svietlo, to zeleno lišće, koje u sebi škrobi sadržava, izgubije svu svoju škrob. Škrob naime, koja se je u stanicama sa listnim zelenilom razvila, putuje stranom u one organe biline, koji su bez kloropbjla, stranom se pako potroši u procesu, koji se u svakoj živoj stanici dogadja, te u tom sastoji, da se pristupom kisika i razvojom topline jedan dio staničine organičke tvari u ugljičnu kiselinu razgori. U medijama bez kisika, radja se živa sila nekom osobitom vrsti izgaranja, tako zvanim vrijenjem, što ga obično prouzrokuju gljive ali ga i svaka živuća stanica može proizvesti. Ako se list, koj je na taj način izgubio svoju škrob, na zraku u kojem imade 6—10% ugljične kiseline izloži suncu, onda se u listu već nakon lO minuta dade dokazati iznovičua prisutnost škrobi. Okolnost, da je ta škrob vazda u klorophjlovu zrnju sakrita, dala je povoda zaključku, koji je tek nedavno po meni ne izpravnim pronadjen, a kaže, da je u zrnju klorophjla se nalazeća škrob autohtoni i neposredni produkat asini´lacije ugljične kiseline i vode. Pošto prosta atmosfera po objarau najviše ´/ssVo ugljične kiseline sadržaje, uzelo se je, da se stvaranje tako ogromne količine organičke tvari, kakova se osobito kod mnogobrojnih kulturnih bilina u vrlo kratko vrieme razvije, protumači, uzelo se je rekoh, nekoliko manjkavih iztraživauja, izpustivši, da bilina prima ugljičnu kiselinu ne samo lišćem, nego takodjer i korienom. Tek nedavno je ueizpravnost te predmjeve podpuno izvedena dokazom o neznatnoj napetosti zraka u stanicama i cievčicama. Bilina prima u sebe ugljičnu kiselinu izključivo samo onim organima, koji imadu listnoga zelenila; ovi se obično poput mreže pružaju u svoj medium. Poglavito se olahkoćuje taj posao bilini velikom upojnom snagom staničnoga tinja za ugljičnu kiselinu, koja u sličnim prilikama opojnu silu vođe kud i kamo nadilazi Tako, kano što životinjski želudac primljenu hranu samo u vrlo neznatnom dielu za svoju vlastitu korist probavlja, upravo tako rade i zelene stanice viših bilina, proizvadjajuć organičke tvari samo u službi cielokupnoga organizma. Ponajveći dio asimiliranoga ugljika putuje u razne djelove biline, da se tamo ili za disanje i rast upotriebi, ili pako u posebnim stanicama u tako zvanim pričuvnim komoricama za dane nužde i izdašnije potrebe uzčuvaju. Proizvodnja organičkih tvari i njihov potrošak pridisanju i rastu, posvema su različiti procesi, koje se samo u stanici a 14 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1897 str. 52 <-- 52 --> PDF |
- 190 klorophjlom istodobno clogađjaju, dočim se kod bilina višecfa ustroja udovi, koji su bez klorophjla iz organičkih fabrikata zelenih stanica uzdržavaju. Ali u ustrojnoj naravi čudo je stvorova, koji si za izgradnju i uz državanje svoga tiela potrebna gradiva ne mogu sami prirediti, nego si ih od netom opisanih ustrojnih organizama uzeti moraju. Ovamo spadaju sve biline, bez listnog zelenila, i sve životinje — živuća bića — koja uslied najhitnijih uvjeta svoga obstanka naravno ne samo sa zelenim biljkama, nego takodjer često i medjusobno u sukob dolaze. Sva se agrikultura sastoji u tom, da u borbi za obstanak podu piremo one porastline, koje su nam budi od neposredne, budi pako, služeć za hranu naših domaćih životinja, od neposredne kakove koristi. Samo stanica sa listnim zelenilom podobna je, kako smo vidjeli, iz ugljične kiseline i vode ustrojno tielo proizvesti, pa od Liebiga bilo je, u opreci starijom školom, upirući se na mnogobrojne pokuse, sve do današnjeg dana mjerodavno mnienje, da barem neparazitieke porastline sa zelenim udovima, ponajpače pako naše kulturne biline nisu podobne organičku tvarinu (gradiva) staničnoga tinja u se primati. Sa zadovoljstvom konstatujem, da sam u položaju na temelju mojih najnovijih iztraživanja i pokusa izviestiti, da tomu nije tako. Šareni pasulj (phaseolus multiflorus) (Feuerbohne) prima uz razvoj zanimivih nuzokolnosti, kako pomoćju koriena tako i pomoćju lišća slador od škobi i od sladorove trske te priugotavlja iz toga i bez svietla ne samo u zrnu listnog zelenila, nego takodjer u stanicama tjenice (Obei´hautzelle) obilnu množinu škrobi. U kvantitativnom pogledu još važnije mjesto, nego li ugljik zauzimlje kod izgradnje bilinskoga tiela voda. Ne računajuć ovamo lučbeno vezanu vodu, sadržavaju sve djelatne stanice u staničnom tinju i sadržim (Inhalt) jošte i kapljevitu vodu, od koje se, ako nije zrak podpunoma vlažan, stanoviti dio kano para neprestano izhlapljuje. Sa livade, oranice, a još više iz kakove šume izparuje za vedra ljetna dana i uz proniiihivanje vjetra više vode nego pri inače istim okolnostima, za isto vrieme sa isto tolike vodne površine. Da prema tomu vegetacija na vlagu zraka barem lokalno silno uplivati može, o tom neinia dvojbe, pa upravo u najnovije doba pokreću sve kulturne države velikim umnim i materijalnim aparatom, da ovaj upliv brojkami izraze. Ipak su pokusi, pri kojim se je mislilo, de je naravna i po sebi jasna predpostava; da jakost i veličina izparivanja (transpiracije) ovisi od istih čimbenika od kojih ovisi i množina izparujaće se vode sa vlažnoga kojega tiela, doveli do posve nenadanoga rezultata, da je množina iz neke šume tečajem vegetativne koje periode izhlapljene vode često veća, nego sveukupna |
| ŠUMARSKI LIST 4/1897 str. 53 <-- 53 --> PDF |
— 191 — množina n cieloj jednoj godini pađših zračnih oborina, posljedak iz koga samo po sebi očito proizlazi, da uzeta predpostavka (o istovrstnosti uvjeta za intenzivnost bilinske i transpiracije kojega vlažnoga tiela) ne stoji. Zar da je bilina, koja se je u borbi sa nebrojenim neprijateljima tekom vremena tako divno preobrazila, uredila i usavršila, jedina ostala bez pomoći, bez zaštite proti čestoj i prečestoj pogibelji od žedje ? Kad vidimo, da porasline pače i takove sa posve plitkim žiljem često u posve kano prašina suhom tlu u punoj svježosti duže vremena ustraju, onda moramo, pozorno motreći živo i ustrajno djelovanje bilinske makine, koja poput sisaljke vodu požudno srče, a kano takova fuugiraju i bilinske stanice, vać a priori ozbiljno podvojiti o predpostavi, da su za poraslinu pri isparivanju vode mjerodavni isti zakoni i ista pravila, kano i za druga šupljikava tjelesa, da dosljedno tomu pri relativno stalnoj zračnoj vlagi jakost transpiracije tako dugo nepromijenjeuom ostaje, dok se obodne luknjice ne prepune vodom. Izravni pokusi, koji su se tečajem zadnjih godina izvadjali dokazaše, da su te dvojbe podpunoma opravdane. Drvno tijelo u kojem se isparujućim organima biline iz zemlje voda dovadja, sastoji se djelomice posvema iz cjevnatih stanica, koje kano neprekunite cievi cijelom bilinom prolaze. Na temelju mikroskopičkih iztraživanja držalo se je nepobitno dokazanom činjenicom, da te cievi služe kao provodići zraka. Nu na vrlo jednostavan način možemo se absolutnom sigurnošću osvjedočiti, da se to kod većine poraslina samo iznimice, i to samo pri jako isušenom tlu dogadja, dočim su te cievi inače većim dijelom napunjene vodom. Nesluže prema tomu traheje, ili barem ne u prvom redu kao organi respiraeije, nego kano spremišta za vodu, koju sok vodeće stanice usišu tek pri manjkavoj dovodnji vode po korenu. Istinitost i valjanost ovoga shvaćanja o funkciji cievnatih stanica podkrepljuje se činjenicom, koju sam tek uedavno konstatovao, činjenicom naime, da drvo koje pod vodom od uronjenih vrbovih grančica raste, ueima cievnatih stanica. U cievčicama sakupljena zaliha vode mogla bi ipak pri nedostatnoj njezinoj dovodnji iz tla poraslinu samo na kratko vrijeme od pogube očuvati, da proti toj eventualnosti nije još i na drugi način poskrbljeno. Francezki motrioc prirode, Barthelmj, pred nekoliko je godina dokazao, da pri nepromnijenjenom turgoru na množinu i jakost transpiracije u velikoj mjeri, upliviše i množina vode, koja se bilini iz zemlje korenom dovodi. Kad se pokus sa šarenim grahom (Feuerbohne) opetovao, pokazalo se je, da je kod dvijuh u ranoj mladosti terminalnog pupoljka lišenih biljka koje su pri jednakoj vlazi tla jednaku množinu para ishlapljivale, razlika ishlapljene vode kadkada na četverostruku množinu narasla, čim se nije |
| ŠUMARSKI LIST 4/1897 str. 54 <-- 54 --> PDF |
— 192 — zemlja u loncu sad kod jedne sad kod druge biljke na dulje vremena poljevala vodom. Nakon toga postizavala bi intenzivnost isparivanja samo postupice polagano svoju izvornu veličin u. Isti razlozi, koji su bili mjerodavni kod netom raspravljene pojave, mjerodavni su naravno i kod činjenice, da svježe ubrano lišće u prvih 15 minuta često do 4 puta više vode izgubi nego li tečajem dalujih 15 časova. Još veći upliv nego vlaga u tlu imade na intenzivnost transpiracije kod nekih bilina svjetlost. Ove čudnovate i za ekonomiju bilja vrlo važne okolnosti mogu se kano i napadno pospješeno isparivauje povodom mehaničkih potresa, predhodno samo tako razjasniti, da su se molekili u staničnom tinju medjusobno ispreložili (ispremestili). Stave li se biline, koje vehnu ili dielovi njezini u vlažan prostor, često zadobiju doskora svoje prvobitno lice akoprem se medjatim njihova težina umanjuje. Returgescencija u takovim slučajevim ne ovisi od množine primljene vode, nego od njezinoga posve drugačijega razdjeljenja u pokusnom objektu. Na temelju takovih pojava, držali su se ovlaštenim na zaKljiičak, da biline u obće nisu podobne lišćem vodu primati. Tek prije dvie godine dokazao sam izravnim pokusima, da tomu nije tako i da se stvar odnosi posvema drugčije. Ako su cievčice povodom manjkave dovodnje vode po korenu svoju tekuća sadržinu privele i odstupile stanicama, koje sok provode, može biljka i pomoćju lišća tekućom vodom obskrbiti. Preko dana skoro uvehnula biljka kriepi se rosom, koja se noen na isparujućim djelovima uhvati. Bilinska je trauspiracija veoma zamršen proces, a količina po biljki isparene vode u velike ovisi od čimbenika, koji se pri prenosu stanovitih pokusnih rezultata na slične dogadjaje i radnje u slobodnoj prirodi svakom znanju i umjeću poput pusta računa izjalove. Osim ugljika, kisika i vodika spadaju medju nikada nemanjkajuće sastavine svake bilinske stanice dušik (N), vapnik (Ca), kalij (K), zatim sumpor (S) i napokon pranik (P) fosfor. Dušik je bitna sastavina albrominata, asparagina i alkaloida, privadja se biiinama u soliaia amonijaka i dušične kiseline. Atmoferički dušik dolazi kano bilinska hraniva čestica samo u toliko u obzir, u koliko se on vrlo različitim dogadjajima u slobodnoj naravi, osobito pako elekričnom iskrom u slučeninu pretvara, koja je podobna asimilirati. Osobito se ovdje mora naglasiti, da su ne samo zelene porasline bez klorofila, nego takodjer i neparazitičke zelene biljke podobne ustrojnu dušičnu hranu u sebe primati, a da kod tako zvanih mesožderućih bilina bjeljanjkove substancije, koje sa lišćem u doticaj dolaze, djelovanjem pepsiau sličnih sekreta u rastopinu prelaze a zatim se usišu. Vapnik imade za izgradnju stijena bilinskih stanica (Zellenwand) istu važnost, koja i za pretvorbu životinjskih stanica hrskavice (Knor |