DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4/1897 str. 21     <-- 21 -->        PDF

— 159 —


Stanovita gospodarstvena jedinica može izbacivati omašnu
zalihu vanrednog prihoda, ah je taj prihod (recimo bukovina
u brdskih, težko pi´istupnih šuma), ili u obde neunovčiv, ili
bar slabo unovčiv.


Druga gospodarstvena jedinica, koje se prihod sastoji iz
vrlo dobro unovčivog (hrastovog) drva, može ne izbacivati vanrednog
prihoda, koji se prama tomu nebi smio unovčiti.


Neima razloga, da nebi smjeli u tom slučaju u duhu spojiti
te dvje gospodarstvene jedinice, pa u prvoj vanredni kao
redoviti, a u drugoj, u zamjenu jedan dio redovitog prihoda
smatrati vanrednim.


Prema tomu bi, po mom mienju, trebalo nakon dogotovljenih
drvosječnih osnova, sbrojiti vanredne prihode svih šuma
jedne imovne občine, i iste uživati (izcrpljivati) onđe, gđe se
nalazi najbolje unovčivi materijal.


Naravno ne valja ni tu s uma pustiti posve domaće potrebe
pravoužitnika.


Potrebe pravoužitnika u glavnom jesu:
Potreba na ogrievnom drvu; potrieba građevnog drva (obične
seoske građe); potreba žirenja i pase. Glavna potreba sastoji
se u uporabi ogrjcvnog drva. Bila bi nam dakle dužnost, urediti
gospodarenje sa sumarni tako, da dobijemo što više drvne
zalihe. Nu tom vrsti gospodarenja ne bi mogli ujedno polučiti
i najbolje unovčive vanredne prihode.


Kako nam je drvni obrt kod kuće vrlo slabo razvijen,
upučeni smo sa unovčivimi svojimi drvnimi proizvodi jedino
na izvoz. Taj pako izvoz vezan je na tražnju izvanjskih tržišta.
Obzirom na izvozne prilike, jedina je hrastova roba znatnijih
dimensija objekt, koji se prema tražnji najbolje unovčiti dade.
Jesmo li voljni svoje šumske proizvode što unosnije unovčiti,
ne preostaje nam za sada ino, nego uzgajati hrastovinu što vedih
dimenzija, dakle što veće starosti. Ta što veća starost šuma
mora imati svoju granicu, jer bi nas mogla dovesti u kolisiju
sa rentabilitetom šumskog gospodarenja.