DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1897 str. 12 <-- 12 --> PDF |
— 150 — Iz te znatne visine spušta se to gorje prema jugu, — te ga međa imovne ob(5ine zatece u vrhu »Veliko brdo« (876 m), — koji je i ujedno najviša točka u obsegu imovne obćine. Odavde spušta se to gorje prema zapadu, jugu i iztoku, — gđe kad vrlo naglo (lO´jo), — u savsku ravnicu. Gorje to u glavnom je vrlo strmo i izprerovano često vrlo dubokimi uvalami, — u kojih su si prerazni potoci i potočidi izdubli korito. Dilj gora zalazi po prilici sa sjevero-iztočne strane unutar obsega imovne obćine, — te pada prema zapadu u nizinu Orljave, — prelazeć s druge strane u ogranke prvo pomenutog Psunjgorja, — prema jugu pako izčezava u ravnicu Save. Od najviših točaka su spomena vrijedne u području imovne obćine, izim jur spomenutog Velikog brda (876 m.); Konjska glava (815 m.), Kapovac (637 m., najviši vrh na kom su porasle šume imovne obćine.), Priesad (630 m.), Maksimov hrast (616 m.), Kadilo, (615 m.) Lipik (602 m.), — a u Dilj-gori : Predob (459 m.) i Pametni hrast (420 m.). Dolnju t. j . južnu polu obuhvaća savska nizina, koja se spušta do neznatne visine od 87 m. (među seli Andrijevac i Kaniža), — te je često poplavam izvržena i sadržaje velik broj močvara. Po geoložkom razporedu spada gorje gradiške imovne obćine skroz u uslojeno gorje, te su diljem cijelog obsega zastupana sva tri glavna odjela (periode) tog gorja. Dočim sjeverni, ujedno i najviši dio pripada palaozojiskoj periodi nadovezuje se na ovu prema jugu mezozojiska, koja se na krajnom južnom dielu, u ravnici pretvara u najnovije aluvijalne) naslage kanozojiske periode. Od prve iztiče se osobito formacija sivca i glinenog škri- Ijevca, od kojih je prva više pjeskovitog sastava, većim dijelom sastavljena od sivčevog pješćenika- (Grauwacken-sandstein). U manjoj mjeri iztiče se tu crvena, a nješto više crna pješćina. Mezozojisku periodu nalazimo u dijelu prelaza iz višjeg gorja u nižje humlje, te je u glavnom zastupana fomacijom pisanog pješćenika (bunter ISandstein), Ijušturastog vapnenca (Muschelkalk) i šaruna_(Keupers), od kojih je prvi najviše razvijen, kao |