DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3/1897 str. 45 <-- 45 --> PDF |
— 135 — Šumarski činoviiici imovne obćine Novo Gradiške ustrojili su za sebe posebnu strukovnu knjižnicu. (To je svakako najsbodniji i najjeftiniji način, kojim naši šumari mogu pratiti šumsku literaturu, koja svakim danom bogatija biva. Op. ured.) B.iedka lovina. U nadbiskupskoj šumici Žutici kraj Križa bio je lov na vukove, kojom je prilikom g. Kune , posjednik u Dugomselu, ubio vuka neobične veličine. Ubijeni kurjak ima do 70 kilograma, neobično je težak i visok. Lešina poklonjena je nar. zooložkom muzeju u Zagrebu. Divlji krmci. Iz Vitinice u Bosni pišu : Još ljetos pojaviše se u šumi Majevici u zvorničkom kotaru divlji krmci, koji su narodu u ovoj okolici nanieli veliku štetu. Dne 4. o. m. pošao je bivši muktar iz sela Kraljevići Ibrabin Svraka u lov, te je iz svoje šešane sa dva bitca ubio jednoga velikoga divljega krmka. Nesreća od hrasta. Požeškom »Glasniku« pišu iz Skenderovaca: Dne 25. siečnja kod parne pilane u Jaguplijama izkapali su brastove seljaci, braća Ivan i Stjepan Grbić iz Jakuplija, a s njima i Ivanov šurjak Jozo Nekić iz Lipe. Jedan je hrast odkopavao sam Stjepan Grgić, pa kad je do polovice odkopao, ode bratu Ivanu i suri Josi, da bi tobože naoštrio kod njih sjekiru, misleći, da se još ne miče ništa hrast, što su ga ova dvojica odkopavala. A kad tamo onaj je hrast već počeo padati na onu dvojicu, koji u poslu i razgovoru ne opaziše, da se hrast krenuo i da im je već nad glavom. I tako nisu mogli uhvatiti toliko vremena, da se spase i da zlu umakuu, nego ih svu trojicu poklopi hrast, tako da je Ivan Grgić ostao na mjestu mrtav, a Joso Nekić zadobio težku tjelesnu ozledu, koju će jedva preboljeti, a ako je i preboli, ostat će za posao nesposoban, dočim je Stjepan Grgić zadobio samo lake ozliede po tielu, budući da su ga samo lakše grane zahvatile, te je samo u nesviest pao. Liep dar zooložkom muzeju. Presvietli je gosp. grof Josip Draškovi ć poslao na dar narodnom zooložkom muzeju prekrasan primjerak divljeg amerikanskog purana. — To je trogodišnji samac, što ga je 31. prosinca prošle godine ubio sin gosp. grofa Louis. Ptica je krasne metalično-šarene boje, te je mrtva težila 10 kilograma i 20 deka. Vriedno je to, da je taj puran praroditelj divljih purana, šta ih je gosp. grof Josip Drašković uveo ua svom lovištu Bisag. Mi ne sumnjamo, da će aklimatizovanje divljih purana kod nas jednako liepo uspjeti, kao što je sjajno uspjela aklimatizacija običnog gnjetela osobito zaslugom gosp. grofa Marka Bombellesa ml. Sad ih ima u mnogim krajevima Hrvatske i Slavonije. Moglo bi se gotovo uztvrditi, da valjda nije daleko vrieme, kad neće gnjeteli i divlji purani biti u nas mnogo skuplji nego li je u obće domaća perad. |