DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3/1897 str. 14     <-- 14 -->        PDF

— 104 -
Stoga trebaju svi oni, koji sa tim udesom ravnaju,
da nastoje stvoriti trajnu sgradu, u kojoj de se graditi zajednička
dužnost, i crpiti zajednička korist.


Hrvatski narod živi od vajkada u zajednici (zadruzi);
zajednički (zadružni) život jeste narodno naše obilježje, pak evo
nam i sam zakon pruža uvjete, da si u vlastitoj kući taj život
uredimo.


U našem hrvatskom narodu, jeste uz kruh, drvo prva i
najnuždnija potreba. Sliedi dakle, da si drvo uzgajati, i to potrajno
uzgajati moramo, ako mislimo uzdržati kuću i ognjište,
a time i sam život.


Da vidimo, kako ćemo drugi taj uvjet našeg života uzdržati,
a to je:
a) Suma.


Naš narod kaže; »Dok ja spavam, šuma raste«; — Ta
ideja uvriežila se je u narodu, te on žahbože prema istoj i
postupa.


Sada ga evo zove dužnost, da si stvori pravilnik, kako će
sam sebe obuzdati, kako će dalje uživati ono, što mu je
najmilije.


Ako bi se narodu na volju pustilo, bila bi jednoglasna
želja svih: Sjecimo, dok imamo, a poslije kako Bog dade.
Šumar je stoga zvan, da kod stvaranja pravilnika podigne
svoj glas.


ij. 26. z. 0. z. kaže: »Unutar granicah ovoga zakona i
pravovaljano sastavljenih pravilnikah upravljaju i razrazpolažu
zajednice, pod nadzorom oblastih u ovom zakonu
naznačenih, samostalno sa svojom imovinom«.


Onalogno gornjem, razpolažu zajednice sa šumom, kako im
se najbolje svidja i kako znadu.
Dakle u pravilniku mogli bi zajednice odlučiti o sudbini,
i obstanku šume.


A to je mnogo rečeno!


Mislim stoga, da bi §. 1. pravilnika (statuta) na sve zajednice
obzirom na uživanje šume glasiti imao: