DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1897 str. 39 <-- 39 --> PDF |
— 85 — Prodaja jiušćanoga praha bez dima za lovsku i strieljačkn upotriebu. 0. i kr. ratno ministarstvo, kao upravna oblast monopola pušćanoga praha, zaključila je, da se preda prometu prodaja pušdanoga praha bez dima za lovne i strieljaeke svrhe, te će sada doći na prodaju dvie vrsti pod oznakom: »Bezdimni barut za lov i strieljačku uporabu broj I. II.» Ovaj se barut odlikuje time, što ne proizvodi dima, a ima osobitu ballističku sposobnost i jednomjernost u djelovanju, sasvim slabi odpor, te nije osjetliv prema temperaturnima i oborinskima promjenamai napokon odgovara svima zahtjevima i u sigurnostnom pogledu. Barut bez dima nabavlja se u javnim prodavaonicama baruta u plombiranim kutijama po V2 i ´/4 ^^S-^´^ cienu od 3 for. 50 nv. i 1 for. 80 nv. po kutiji. Na kutijama je ubaviest 0 svojstvima i upotriebi ovoga baruta. Nar. Nov. Ulovljena dra vepra. Na 17. prosinca 1896. ulovljen je u srezu Dvojane, u području kr. .šumarije Jasenovačke, vepar od oirca 1´5 M. Z. težine, a pao je kako to g. nadšumar Mihaleić opisuje, na sliedeći način: U srezu Dvojane opažale su se divlje svinje već počam od godine 1892., kamo su se po svoj prilici iz blize Bosne doskitale. Još u jeseni godine lb94., ranjen je u lovu jedan vepar, nu izmakao je, ali je ipak posije nekoliko dana parnut nadjen. Ovaj, na 17. prosioca ubijeni vepar, čini se da je bio odbijen od svog jata po jačem vepru, koga su takodjer vidje M, pa se je usljed toga počeo pridruživati pitomim svinjama, koje su u tom srezu u žirenju. Takovom jednom prilikom uhvatio se sa pitomim nerastom zakupnika L. Waltera, pa akoprem je i ovaj ogroman i goropadan bio, ipak ga je vepar strašno izmrcvario. Buduć da je do svinjaca po noći dolazio, to su ga lugar Gjaro Vrsajko s još dvojicom lovaca nekoliko noći pričekali, te su ga jedne noći i dočekali i opalili na njega puške, ali bez uspjeha. Na 17. prosinca opet su ga dočekalii trojica njih bila su oboružana puškom, a jedan sjekirom. Toga dana došao je vepar istom pred zoru. Jedan od lovaca rani ga u prednju nogu a ranjeni vepar udari na onoga, koji je imao sjekiru, i kako ga je glavom gurnuo, pade taj delija vepru na ledja, te ga formalno objaši. Na njegov jauk, poletiše lovci k njemu, nu buduć da je sjedio na vepru, nisu mogli pucati, te ga tako vepar ponese na sebi, dok ga nije u šikari sbacio dole. Nato ranjeni vepar poleti u potok Obrežku, nu videć, da je obkoljen sa svih strana, izadje opet van na što ga lovci sa hitcima sruše. Jedno zrno udarilo ga u oko, a to ga je valjda i usmrtilo. Drugi vepar ulovljen, bolje rekuć, ubijen je u srezu Sočni kr. šumarije Vrbanjske, i to po bjelom danu na 23. prosinca 1896. Zalutao je naime u sječinu tvrdke Tiikorj i drug, pa dočini su njekoji radnic´ |