DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1897 str. 16 <-- 16 --> PDF |
— 62 — do 30%, i to s toga razloga, jer bi nove livade bile od sadanjih sela popriečiio za 4—5 kl. odaljenije, i jer bi nadnice za košnju i sušenje, usljed velike ponude (Angebot) te vrsti radnje znatno poskočile; i treće napokon, jer bi povišena proizvodnja siena oslabila sadanju cienu za 30—50°/o. Sračunamo li dakle kamate za kanalizaciju i troškove uzdrzanja za istu, zatim povišeni izdatak za proizvodnju s jedne, a obaljenu cienu gotovoga proizvoda s druge strane, onda ćemo uviditi, da smo dirnuli u prirodno ravnovesje, koje je svakoj proizvodnji,^ odnosno obrtu stanovitu granicu odmjerilo. Jedna od najvažnijih zaprieka, da šumsko gospodarstvo ne dava stanovite rente, jeste odaljenost šuma od javnih obćila. Kako smo netom vidjeli, ta odaljenost kadra je i samom poljodjelskom obrtu znatno sniziti rentu, doćim mu je povisila troškove produkcije. Uzmemo li u obzir činjenicu, da je poljodjelsko tlo u najbližoj blizini kućišta, da su dakle troškovi transporta veoma neznatni; usuprot pako da su baš transportni troškovi onaj faktor, koji šumsku rentu pritišće, tada imamo opet jedan razlog, kojim možemo nizinu šumske rente opravdati. Ima i drugih još, na oko neznatnih, ali u istinu veoma težkih činjenica, koje ne daju šumskoj renti, da se digne kao kod ostalih obrta, n. pr. kod poljodjelstva; medju tima navesti ćemo samo stojbinu. Kako J3 poznato, stojbina nalaže šumaru upravo apodiktički, kakovu će vrst drvlja uzgajati; u tom pogledu šumar se riedko kada može ravnati po konsumciji (potrošku) bhže okolice, ili dapače ciele zemlje; tako na primjer uzgajamo mi hrastove ne za nas, nego za Francezku, a što je još teže, — ne mi, koji produciramo, nego oni, koji konsumiraju, udaraju cienu našemu proizvodu. U tom pogledu stoji poljodjelski obrt mnogo bolje; i pšenici se doduše udara ciena na svjetskom trgu, nu pšenica ima osim svjetske i lokalnu cienu, koja je jedanput viša, a drugiput niža od one na glavnom trgu. Druga poljodjelčeva prednost jeste ta, da može svake godine usjev mienjati t. j . sijati onaj, koji je u najboljoj cieni, to pako u šumskom gospodarstvu nije moguće. |