DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1897 str. 14 <-- 14 --> PDF |
- 60 — se u obće i nabaciti pitanje, da li ta šuma rentira? Nu akoprem se već a priori čini nepravedno od te šume rentu tražiti makar samo od 0.57o, — to ju ona ipak baca. Vi ste sigurno već vidjeli po takovim brdinama razsijana kućišta, vidjeli ste na južnim obroncima u sredini šumišta pojedine vinograde i ostale poljske kulture, a znadete i to, da podno takvih kamenitih briegova, obraštenih šumom ima plodnih poljana i livada. Pitajmo se sada, kako bi se dugo još zelenio onaj vinograd, kako dugo bi se još dole kosilo sieno i pšenica, da ne stane one šume gore? Ne treba nam istom dokazivati, da bi nestajanjem šume, nestalo i onih vinograda, livada i poljana, a s njima i onih raztrešenih kućišta. Ako je pako tomu sbilja tako, ako je šuma sbilja uvjet obstanku onih poljskih kultura, ne participira li onda šuma na renti, koju dotične poljske kulture bacaju u isto tolikoj mjeri, kao i ručni rad uložen u te kulture ? Tu dakle valja tražiti šumsku rentu onih šuma, koje takovu šumskoj upravi neposredno ne bacaju. Doklegod šumska uprava bude štitila onu šumu, odnosno bude izdavala bilo veći, bilo manji trošak, da ona porastlina ostane netaknuta, sve dotle moći će onaj poljodjelac i vinogradar bez straha ulagati svoj trud u obradjivanje svoga tla. Povuče li usuprot šumska uprava svoju ruku sa tobož nerentabilne porastline, podju li pojedina stabla padati, bilo usljed starosti, ili zareznika, ili ljudske ruke ili usljed raznih elementarnih nepogoda; ne bude li se svaka i najmanja čistina što brže nadomjestila novimi individui, te umjesto žilja, koje bi ono malo humusa vezalo, podje kiša taj humus izpirati, a usljed toga izpiranja podje jedno stablo za drugim padati, onda će onomu poljodjelcu biti uzaludan svaki trud, njegovomu je polju odzvonilo. Ne ima li dakle šuma podpuno pravo da participira na renti, koju oni poljski gospodari od svoga tla beru? To je dokaz za briegovite šume, a sada ćemo pogledati, kako je u ravnici. Obično se kaže, da je hrast kod nas okupirao najplodnije tlo, naime posavsku i podravsku nizinu To je doduše istina, ali ja bih se ipak usudio prigovoriti, da je |