DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1897 str. 8 <-- 8 --> PDF |
krilio na sve moguće strane; zaostaje doduše u rastu zahiruje, ali da bi uginuo o tom ne ima ni govora. O tom nam najbolje govori velika razlika u debljini hrastića u takovoj mladikovini: imade ih 8—30 cm. u prsnoj debljini, akoprem su svi maF ne jednake visine i jednake starosti. Počam od toga razdobja, dakle od 15—20 godine dalje može se o hrastu reći, da je svjetlo Ijubeća bilina, ali do 10 godine mislim, da mu podpuno svjetlo nije probitačno. To nam svjedoče sadašnji hrastovi mladici,. koji su postali iz onih gore opisanih krajiških prebornih sječa, gdje su po 10—15 godina, izprvice pod većom kašnje pod manjom zaštitom i zasjenom starih stabala porasli; to vadimo napokon i u sadašnjim 5 godišnjim predzabranama, gdje samonici, akoprem u podpunoj zasjeni, upravo vidljivo napreduju, dočim umjetno zasijane kulture na golim, svjetlu izloženim sječinama u prvim 1—6 godinama jedva za polovicu tako brzo rastu. Uočiv sve te gornje momente, ja sam toga mnienja, da mladim, popriečno trogodišnjim hrastićem, koji su izrasli u predzabrani ne samo pod zaštitom drvlja, nego i u družtvu mladih jasenića, hrastića itd. ne može prijati, niti od probitka biti, kada iznenada lišeni i zaštite visokog drvlja, i postrane zaštite (Seitenschutz) ine mladikovine, budu iznenada izvrženi podpunoj insolaciji, vrućim vjetrovom i inim elementarnim nepogodam. Pošto se je već uvela Čista sječa, tada o zaštiti materinskog drvlja dakako da ne može biti ni govora, nu zato se može ostaviti postranična zaštita, koju pružaju brže rastući jasenići, kojima kako se čini svjetlo i otvoreno stanje puno više prija, nego mladim hrastićem. Druga veoma važna okolnost je ta, da nije uviek svaka sječina podpun o sa hrastovim samonikom pomladjena, nego bud s nerodice žira, bud što su stari hrastovi preriedki bili; tek mjestimice, tako da je višeput polovica sječine ostala bez hrastova podmladka. Izsječe li se dakle biela mladikovina, onda na toj polovici u prvi kraj ne bude ni hrastića, ni biele šume. Te se praznine doduše moraju popraviti naknadnim sijanjem |