DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1/1897 str. 27 <-- 27 --> PDF |
— 25 — U načelu bilo je doduše izrečeno, da se medju slušatelje i onakovi primati mogu, koji ne žele rudarstvo svršiti, ali da nije bila glavna zadaća polagana u naobraženje ovih posljednjih, jasno se uviditi može, osim inih već i iz te jedne karakteristične činjenice, da se je profesorima još i u šestdesetim godinama naslov rudarskog savjetnika podieljivao. Šumarstvo dakle nisu još niti u toliko priznali za samostalnu granu obćeg narodnog gospodarstva, da bi zastupnike istog sa odgovarajućim imenom nazvali bili. Bezuspjeha trudio se je prvi profesor, vrstni Hinko Wilkens za samostalnost ovog mladog zavoda; njegovu vremenom zaboravljenu uspomenu uzkrisila nam je u simpatičnom liku knjiga Vadaseva; njegovo nastojanje bilo je bezuspješno, te je ovaj vrli strukovnjak na skoro do toga uvjerenja došao, što je i otvoreno očitovao, da se u Stavnici dobro, i struki odgovarajuće šumarsko učilište ustrojiti ne da. Badava se je zauzeo za mnienje Wilkensovo, poslije njegove smrti, njegov privremeni nasliednik nadšumarnik Lang; odgovor na njegovo odriešito postupanje bijaše taj, da kod popunjenja izpražnjenog Wilkensovog mjesta ni njegovu preporuku u obzir uzeli nisu. Ali još bolje nego li bezuspješna Wilkensova i Langova nastojanja, karakterizira ondašnje stanje šumarstva jedno izvješće Wilkensovog pravog nasljednika, rudarskog savjetnika Friderika Feistmantla, u kojem se je glasoviti šumarski profesor tobože za izpravak Wilkensovih i Langovih bludnja, načelno izjavio, da ne može biti nikada svrha stavničkom šumarskom učilištu šumarske gospodare uzgajati sa obćom šumarskom naobrazbom, već se mora nastojati, da se interesom rudarstva čim bolje udovolji. Feistmantla su njegovi sudrugovi i nasliednici bez iznimke za izvrstnog strukovnjaka, i za stup šumarstva držali; nemože se dakle ni misliti o njem, da bi ovo sažaljenja vriedno očitovanje, od njega poticalo, kada se ne bi u tom očitovanju obće shvaćanje tadanje doba očitovalo; te ako ga nije i proti njegovoj volji tadanji položaj na ovakovo omalovaženje šumarstva prisilio. |