DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1/1897 str. 24     <-- 24 -->        PDF

- 22 —
Nu pošto zakon ništa ne spominje, da li je to počastna
služba ili de mu te imati opredjeliti nagrada, to čekajmo na
pravilnik.


Šumar će imati najviše posla s tim predstavnikom zemlj.
zajednice t. j . sa glavarom ili predsjednikom zem. zajednice.
Za željeti bi stoga bilo, da za glavara zajednice bude izabran,
što inteligentniji suovlaštenik.


Da se i na novčanu nagradu glavaru — ma i najmanju —
zaboraviti nesmije, naravna je stvar. Nitko danas ne služi badava.
Evo u kratkim crtama predočio sam, što je zemljištna zajednica
i kako raditi valja.
Pak pošto toga još mnogo za pisati i predočiti ima, to
će mo nastaviti u drugom članku.


0 preustrojstvu magjarske više šumarske strukovne
nauke.


Na zemaljskoj šumarskoj skupštini predavao: Silndor Horvatli,
kr. ug. uadsavjetnik.


Slavna skupštino! Kada sam prije godinu dana taj predlog
stavio, da na današnjoj našoj skupštini, osim na dnevni red
uzetih, predmeta i o pitanju naše više strukovne nauke razprav-
Ijamo, te kasnije, kada sam na poziv pripravljajućeg odbora
referadu ovog pitanja na sebe primio, nije mi pred očima lebdio
cilj, da se sa jednim ili drugim aktualnim pitanjem naše više
strukovne nauke bavim, ili da na pojedine, u oči udarajuće
manjkavosti i pogrieške preporučam brzi liek.


Sa ovog gledišta pretresati pitanje, za mene bi na svaki
način lakše, a sa gledišta neposrednog uspjeha valjda i koristnije
bilo; ali ja ipak mislim, da s jedne strane interesi naše
struke, koji su sa pitanjem naše strukovne nauke skopčani,
s druge strane veličanstvenost prilike, koja nas je danas ovamo




ŠUMARSKI LIST 1/1897 str. 25     <-- 25 -->        PDF

— 23 —


sakupila, zahtieva od nas mnogo više, nego li da bi kod naših
razprava izključivo ono držali važnim, što se nama ovaj čas
kod obstojedih okolnosti brzo i lako izvedivim čini.


Sadanju millenijsku svečanost magjarskog naroda, slavn.
skupštino, moraju svi faktori mjerodavnih magjarskih družtva
upotrebiti za oto, da račun polagajud sa svojim položajem, deduciraju
iz prošlosti svoje pouku, te sa sigurnim okom gledajuć
u budućnost, sa mirnim prosudjivanjem za duga vremena označe
one ciljeve, za kojima težiti moraju.


Postavimo se daklem i mi na ovo više stanovište. Pogledajmo
magjarsku višu strukovnu šumarsku nauku u njezinoj
cielini, izpitajmo temeljito stanje iste, ne samo sa gledišta sadašnjosti,
nego i sa gledišta dalnje budućnosti; te ako bi postojeći
odnošaji na vidik iznieli da ono, što na ovom polju za
dobro i probitačno držimo, samo sa težkom borbom postignuti
možemo, tada ostavimo sve nuzgredne interese na stranu, te
podjimo ravnim putem tomu cilju.


Ja se na svaki način na ovo stanovište postavljam u ovom
mojem predavanju, te već unapred izjaviti mogu, da današnje
stanje naše strukovne nauke u obće dovoljnim ne držim, uslied
česa ću takove radikalne reforme predložiti, koje će kod izvadjanja
valjda potežkočami skopčane biti, ali koje su nam za
razvitak šumarstva neobhodno nuždne; a ja to činim za
to, jer sam osvjedočen, da nam to u ovaj čas upravo naša moralna
dužnost nalaže.


Da se kod izticinja mojih nazora i predioga uzmogu sa
shodnimi sredstvi poslužiti, moram u prvom redu u kratko prošlost
naše strukovne nauke ocrtati. Neću ipak, da se u ovom
pravcu u potankosti upušćam, jerbo me od ove zadaće podpuno
riešava ono važno djelo, koje je moj štovani prijatelj E. Vadas,
0 povjesti stavničke akademije u javnost izneo.


Djelo Vadasevo bavi se doduše samo sa stavničkom aka


demijom, ali zato se ipak svijuh naših strukovnih nauka dotiče.


Onima, koji se o prošlosti naše strukovne nauke potanje upo


znati žele, preporučujem ovo izvrstno djelo, jerbo je u povjesti




ŠUMARSKI LIST 1/1897 str. 26     <-- 26 -->        PDF

— 24: —


stavničke akademije tako, kako je to ovdje na temelju vjerodostojnih
podataka, napisana, takodjer i naša viša strukovna
nauka u cielom svojem razvitku razjašnjena.


Ja ću od moje strane pokušati samo sa nekoliko rieci događanje
stanje, te razvitak naše nastave ocrtati.


Prva ovakova karakteristična crta, koja u prošlosti naše
nastave pozornost na se obraća, jeste ona osobita činjenica, da
naše stavniČko učilište niesu obći državni interesi, već napose
specijalni interesi, t. j . interesi rudarstva stvorili. Početkom
ovog stoljeća, kada je na stavničkoj akademiji šumarska obuka
započela, nije se potreba udomaćenja šumarske kulture — kako
sam to sa drugom prilikom već izkazao, te kako to sada i
»Magjarski šumarski arkiv« svjedoči — još po cieloj zemlji
osjećala; ali dakako počelo se osjećati u onoj okolici, gdje su
u ono vrieme kameralne šume izključivo u svrbe rudarstva,
te za talionice određjene bile.


Na žalost, već se je u prošlom stoljeću u ovima šumama
opažalo, da kao što se usljed redovite uporabe šuma, sječine
od rudokopja godimice sve više i više odaljuju, da su se u
onom istom razmjeru i troškovi za rudarstvo potrebitog ogrievnog
i gradjevnog drva povećavali.


Ovo iskustvo s jedne, a s druge strane ono mudro nastojanje,
da se sa štedljivim gospodarenjem, sa marljivim uzgajanjem
izrabljenih šuma, za svrbe rudarstva i nadalje čim jeftinije
drvo osigura, smatrali su mjerodavni krugovi rudarstva
svojom dužnošću, da na stavničkoj akademiji i za predavanje
šumarske obuke jednu učiteljsku stolicu ustroje.


Na taj način postala je štavnička šumarska akademija a
taj način postanka udario je i na budući razvitak svoj neizbrisivi
biljeg.


Ovo novo oživotvoreno učilište, koje je iz početka značaj
jednostavne šumarske škole imalo, jedva je bilo drugo, nego li
nuzgredna učiteljska stolica rudarske akademije, kojoj glavni
zavod nije više važnosti pripisivao, nego li mi danas predmetima
poljodjelstva, ribarstva i lovstva.




ŠUMARSKI LIST 1/1897 str. 37     <-- 37 -->        PDF

- 35


ona će tima zadaćama i zahtjevima moći samo onda podpuno
udovoljiti, kada prema tomu ustrojena bude.


Naša akademija, kako smo vidili, ima tu duboku manu,
da nije samostalan zavod kod kojeg bi svaki djelatni faktor
izključivo za napredovanjem šumarstva težio, već je ona samo
popunjujući dio jednog velikog zajedničkog zavoda, na kojem
su dva u vrlo maloj rodbini stojeća fakulteta, naime rudarstvo
i šumarstvo, jedan sa drugim sustavno skopčana: pod zajedničkom
upravom, pod zajedničkim vodjenjem, i većim dielom sa
zajedničkimi profesori, i sa zajedničkima predmetama.


Ja ovu zajednicu tako protunaravnim podjarmljenjem za
našu struku držim, da bi i u onom slučaju, kada nam ne bi
izkustvo iz prošlosti pri ruci bilo, morali doći do uvjerenja želimo
li naime našu strukovnu nauku oživiti, da ju najprvo moramo
od ove zajednice osloboditi, te od rudarske nauke podpuno
odieljeno, sasvima potrebštinama dovoljno providjenu samostalnu
šumarsku visoku školu iznova ustrojiti.


Ovaj zahtjev tako je naravan, da nije potrebno opravdanost
istoga dalje dokazivati, kao što ne treba dokazivati, da je
našima šumama potreban zrak i svjetlo, da je svakomu uspjehu


potrebna duševna sloboda.
Da mi tko ne predbaci, da sam u ovom glavnom pitanju
pošao iz obćenitih načela, uzimam si slobodu ovu zajednicu i
iz bliza karakterizirati. (Nastavit će se).


II.ISTJ^:EC_


Osobne viesti.


ImenOTanje. Ban kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije obnašao
je imenovati kr. kot. šumara I. razreda Antun a Kerna , kr
županijskim šumarskim nadzornikom II. razreda kod kr. žnp. oblasti u
Ogulinu; kr. asistenta na kr. gosp. i šumarskom učilištu u Križevcima




ŠUMARSKI LIST 1/1897 str. 36     <-- 36 -->        PDF

— 34 vriednih
radnja, ali to još nije dosta; a uz to moramo sa ža


lošću opaziti, da ni resultati dosadašnjih iztraživanja nisu jos


obćim dobrom postali, valjda upravo radi toga, što nije bio


profesorski sbor u stanju, da znanstveno iztraživanje na ovom


polju sam vodi, te rezultate sistematično sam izradi.


I proizvadjanje naše jelove i hrastove kore imade veliku
važnost, veću nego u Saskoj, a ipak, dokle ova ima jedan
praktično uredjeni zavod za iztraživanje tannina u Tharandu,
koji kao kupca tako i prodavaoca za mali honorar u svaki čas
0 vriednosti njihovog materijala upućuje, dotle moraju naši proizvoditelji
i kupci tim zadovoljni biti, da vriednost svoga materijala
po izgledu procjenjuju; te ako onda francezki i drugi
konkurenti (jelovoj) hrastovoj kori prigovaraju, nemaju kuda da
se obrate, tko da jih naslanjajuć se na resultate znanstvenog
iztraživanja obrani.


Na polju drvne trgovine često nastaju parbena pitanja, koja
se tiču više hiljada for., i koja se na čisto znanstvenom temelju
riešiti moraju. Mora se ustanoviti na primjer, da li je odnosni
materijal zdrav, ili za ustanovljenu tehničku svrhu sposoban?


Radi sprovedjenja ovakovih iztraživanja badava bi se obratio
sud ili interesirane stranke na učiteljsku stolicu za uporabu
šuma u Stavnicu, jerbo — kako mi je poznato — za ovakova
iztraživanja naša akademija još uredjena nije. Faktično se ni
ne obraćaju ovamo, već redovito na državnu srednju obrtnu
školu — što u istinu ne služi nama na diku.


I u pogledu vodnih gradjevina sasvim su drugčiji naši odnošaji
od onih u Njemačkoj, jerbo će za nas još kroz dulje
vremena biti transportiranje drva na vodi od važnosti. Na ovom
polju već i imademo dovoljno razvitu tehniku, ali za oto imademo
i važnih još neriešenih pitanja, kakovo je na primjer ono,
da li naime ne bi kod zidanja naših nakapnica mogli upotrebiti
jeftiniji materijal, nego dosada.


Uredjenje ovakovih pitanja i još više takovih sličnih zadaća,
zatim osobito na znanstvenom temelju urediti se imajuće
pokusno iztraživanje, namiće se našoj akademiji danomice, a




ŠUMARSKI LIST 1/1897 str. 35     <-- 35 -->        PDF

— 33 —


Važni dio znanstvenih iztraživanja i književne djelatnosti,
jeste i u Njemačkoj većim dielom još lih u profesorskim rukama
; tim više je to kod nas, gdje se zastupnici šumarske
struke osim profesora, izključivo od činovnika sastoje, kojima
malo ne cielo njihovo vrieme službene dužnosti zapremaju, te
ako se koji za ono malo prostog vremena ponešto sa znanošću
i književnošću baviti može, ipak će riedko koji biti u stanju,
da sistematično djelo sastavi.


U Njemačkoj razmjerno još je i lahka zadaća profesorskog
sbora, jer si profesorski sbor mnogih dobro obskrbljenih učilišta
posao razdieliti može, dočim kod nas ciela zadaća na jedno
jedino učilište pada, a profesorski sbor ovog učilišta tako, kako
je sada ustrojen, neće biti u stanju sviju poslova svladati.


I na polju obuke težija će biti od sada zadaća naših profesora,
jerbo sa razvitkom naših gospodarstvenih prilika, zahtjevati
će se razmjerno i od učenika više, te će se osim temeljnih
znanosti naskoro od njih tražiti, da i na samostalno iztraživanje


dolično pripravljeni budu.
Na polju razvitka znanosti pojaviti će se sasvim druge
zadaće nego li su do sada bile.


Do sada se je devetdesetina našeg znanstvenog rada sastojalo
iz assimilacije inozemske znanosti. Za ovo kratkih 30
godina, odkada je naša strukovna nauka na znanstveni temelj
postavljena, moramo se zadovoljiti i s time, da dostignemo naobraženi
zapad. Više nismo ni tražiti mogli, ali sada je hora,
da našu strukovnu znanost na svakoj točki u domovinsko tlo
presadimo, jerbo inače ne će moći životnim zahtjevom udovoljiti.


Već i dosada osjećamo onaj nedostatak, da naime naša
strukovna znanost nije mogla na svakoj točki naših specijalnih
odnošaja prodrieti.


Kultura naših pjeskulja najtežiji je dio uzgajanja šuma, a
uz to je tako specijalna, da se za riešenje toga problema badava
obraćamo za savjet k inozemstvu; sabiranje izkustva i
pokušaja, koja su nam na ovom polju potrebna moramo izključivo
mi sami obaviti. U ovom pravcu dogodilo se već hvale


3




ŠUMARSKI LIST 1/1897 str. 34     <-- 34 -->        PDF

— 32 —


Sa jednom rieeju, naša šumarska akademija ne predstavlja
sliku stagnujućeg, već u svakom pogledu svojoj svrsi napred
koracajućeg zavoda.


Ovo je istina, koju svaki mora priznati, tko je sa pažnjom
motrio razvitak naše akademije.


Ali za oto neka ovo povoljno izkustvo nikoga ne navede
na krivi put, kada podjemo ustrojstvo naše obuke preizpitivati
obzirom na buduće velike zadaće, koje nas čekaju.


Ove zadaće, po mojem mnienju, tako naglo rastu, da bi
nas i onda silile na razmišljanje, kada bi onaj uspjeh, o kojem
sam sada govorio, sbilja samoj akademiji zahvaliti mogli, to jest,
kada bi sa pravom reći mogli, da je ustrojstvo naše akademije
barem do sada stavljenim zahtjevima udovoljilo.


Ali stvar ipak ne stoji ovako, jerbo onu činjenicu, da se
je naša strukovna nauka na dosadašnjem niveau-u uzdržala, ne
možemo zahvaliti samom zavodu, već osobito onoj sretnoj okolnosti,
da su na učiteljske stolice šumarske akademije u godini
1867. na čelu sa Karlom Wagnerom, bili pozvani takovi muževi,
koji su kao i njihovi nasliednici, unatoč podi^edjenom položaju
zavoda, za stvar se toliko zauzeli, koliko se je sa vršenjem dužnosti
u obće spojiti mogla; koji su svu svoju sposobnost i sve
svoje radne sile uložili u ono zajedničko nastojanje, da strukovnu
nauku što više podignu, te koji su i sami dionici one
sreće bili, da su barem izvan zavodnih zidova, uvjek računati
mogli na onu moralnu podporu, koju su potrebovali te pomoću
koje su napokon i samostalnost šumarstva postigli.


Samo ovako je bilo moguće našu struku podići iz onoga
položaja, u kojom se je prije godine 1867. nalazila, te ju polagano
dignuti na onaj stepen, na kojem se sada nalazi; ali na
kojem se ipak po mojem mnienju, bez korjenite reforme za
buduće ne će uzdržati moći. Našu akademiju čekaju sada
veće, težije i intenzivniji rad zahtjevajude zadaće, i to ne samo
obzirom na obuku, nego i na razvitak šumarske znanosti i književnosti.




ŠUMARSKI LIST 1/1897 str. 33     <-- 33 -->        PDF

— 31 —


Na žalost, nastavak ove važne reforme do danas nije usliedio.
U naukovnom sustavu, u naukovnoj osnovi, te u pravilima akademije
preduzete su i poslije toga zamašne promiene, a i učiteljske
stolice su od godine do godine bolje obskrbljene bile sa
potrebitima sredstvima, ali samo ustrojstvo u bitnosti ostalo je
do danas ono, koje je bilo i u godini 1886.; dapače ako sve
u obzir uzmemo i rapidni zahtjev vremena, tada možemo mirno
tvrditi, da sadašnje ustrojstvo akademije — bez obzira na oto,
da je bila uzpostavljena učiteljska stolica za lučbu, te da su
se naši vriedni strukovnjaci nakon dugog čekanja od bivšeg
podredjenog, tako rekuć nevriednog položaja konačno podignuti
mogli, podniposto nije bolje niti savršenije od privremenog ustrojstva
od godine 1867. o kojem — kako smo vidili — samo
ravnateljstvo akademije kaže, da ni približno ne dosiže postavljenoga
si cilja.


A ipak, podjemo li uspjeh djelovanja toga u bitnost i nesavršenoga
zavoda izpitivati, tada moramo priznati, da je svojoj
zadaći počam od godine 1867. ipak bez nazadovanja sve bolje
i bolje udovoljavao.


Učiteljske stolice usuprot skromne dotacije, sabrala su naukovna
sredstva i sbirke bez troškova t. j . od poklonstva, te
su ih na taj način od godine do godine tako usavršavale, da
su za nekoje predmete te sbirke danas već skoro podpune. I
predavanja su se od godine do godine proširivala, te su se usuprot
obterećenja šumarskih učiteljskih stolica podigle na niveau,
koji je vriedan podpunog priznanja. Ali što još više iznenadjuje,
profesorski sbor, akoprem je bio preobterećen sa poslovima,
nije se povukao nazad medju šances^e teoretičnih nauka,
već se je trsio, da što intenzivnije ostane u savezu sa praksom ;
akoprem na polju razvitka praktičnog gospodarstva, nije mogao
mjerodavnu ulogu voditi, ipak je i u ovom pravcu liep uspjeh
polučio; a osim toga vršio je, a i još vrši težku zadasu oko
presadjivanja inozemske znanosti na magjarsko tlo, te napokon
oko razvitka magjarske šumarske literature.




ŠUMARSKI LIST 1/1897 str. 32     <-- 32 -->        PDF

- 30 —
Uprava ostala je i na dalje po starom, onaj bo način, da su
ravnateljski poslovi štavničkom komorskom grofu, koji je iste
dosada obavljao, oduzeti, i jednom iz profesorskog sbora izabranom
ravnatelju predani bili, nije sa šumarskog gledišta —
kako ćemo to viditi — imao nikakove važnosti; niti ustrojenje
profesorskog sbora nije se u bitnosti promjenilo, u kojemu je
šumarskima strukovnjacima kao dosada, tako i od sada samo
podčinjena uloga dodicljena bila. Akoprem su u godini 1867.
u privremenom ustrojenju označena dva mjesta pomodnih učitelja,
sa dva mjesta izvanrednih profesora nadomješćena, a osim
toga svaka šumarska učiteljska stolica sa jednim vježbenikom
providjena bila, ipak je od ovih u godini 1867. ustrojenih dvijuh
profesorskih mjesta jedno obustavljeno bilo, tako, da su šumarski
profesori jedva isto dobili sa novim ustrojstvom, do li
jedino to, da su si podignućem obukovnog niveaua osim svojih
poslova i veći dio tereta onog sistiranog profesorskog mjesta
medjusobno razdieliti prisiljeni bili. Jedan dio ovog tereta prošao
doduše i na profesore rudarstva, ali tim je opet samostalnost
akademije novi uštrb pretrpila.


U godini 1877. ukinuta je odredba izvanrednih profesorskih
mjesta, te su konačno i profesori šumarstva svi postali
redovitimi, te su tako prama svrsi, koja se je zastupala u profesorskom
sboru, dolikujuće mjesto zauzeti mogli.


Nakon 10 godina povećan je broj profesora sa jednom
silom, u koliko je naime u godini 1886. za obću i specijalnu
lučbu jedno četvrto profesorsko mjesto ustrojeno. Sa ovim još
uvjek niesu bili olakšani tereti starijih trijuh profesora, jerbo
ni prije niesu oni lučbu predavali, već profesori rudarstva, a
od njihovih predmeta nova je učiteljska stolica samo dva neznatna
predmeta na se preuzela, ali i to istom kasnije.


Uza sve to ja ovu reformu ipak medju svima dosadašnjima
reformama za najglavniju, te za najznamenitiju smatram, jerbo
je vlada sa ustrojenjem ove nove učiteljske stolice po mojem
mnienju stupila na onaj put, koji može do zdrave i temeljite
rekonstrukcije naše obuke dovesti.




ŠUMARSKI LIST 1/1897 str. 31     <-- 31 -->        PDF

— 29 I
tako je bilo da nisu znali niti oni odlični muževi, kojima
je izradba reforme povjerena bila, podpuno stati na stanovište,
koje su zahtievali interesi šumarstva.


Od pođpunog preloma starih tradicija oprezno se suzdržavajud,
te štedljivost — kako je sam kazao — do riskiranja
svrhe, pred očima držee, mjesto korjenite reforme, naš veliki
Karlo Wagner zadovoljio se je sa onim jednostavnim zahtjevom,
da se osoblje u jeziku pomagjarizovane akademije, koje se je u
svemu od jednog redovitog profesora, jednog pomodnog učitelja
i jednog pristava sastojalo, da se to osoblje sa jednim redovitim
i jednim pomoćnim učiteljem poveda, te da se uprava u
svrhu praktične obuke 300 jut. šume u »Kisiblju« akademiji
povjeri.


U svemu se je dakle reforma u tom sastojala, da je ministarstvo
financija u god. 1867. oživotvorilo predloge spomenutog
izvješća i to privremeno, te se je prema tomu i red naukovnog
tečaja ustanovio, naravski tako, da su temeljne i pomoćne
šumarske znanosti i nadalje profesori rudarske akademije
predavati morali.


U koliko pako ovo ustrojenje nije moglo obćim zahtjevima
udovoljiti, za oto je opet samo ravnateljstvo akademije pružilo
najklasičnije dokaze, kada je u onom istom izvješću, u kojem
je samu reformu preporučilo, ujedno i to pozitivno izjavilo, da
će šumarska akademija jedva moći i poslije ove reforme namienjenu
joj svrhu postignuti.


Ovo manjkavo preustrojstvo nije niti onda uklonjeno, kada
je konačno preustrojenje akademije u godini 1872. usliedilo;
dapače nije se ni prigodom kasnijih uredjenja i preinačenja
nakon 1872. posvema popravilo.


Usljed u godini 1872. provedenog konačnog nstrojenja,
obukovni je red na svaki način na zdraviji i Siriji temelj postavljen
bio; sa ovim, kao i sa ustrojenjem šumsko-mjerničkog
naukovnog tečaja u 4.-oj godini, bez dvojbe je i niveau akademije
podignut, ali na samom ustrojenju, o čijoj vrstnoći je
konačno i uspjeh preduzete svrhe zavisio, nije skoro nikakova
promjena prouzročena.




ŠUMARSKI LIST 1/1897 str. 30     <-- 30 -->        PDF

— 28 —


stavnu učiteljsku stolicu u svrhu encjklopedičnog naobraženja
rudarskih slušatelja, te da se onda na mjesto ove, radi udovoljenja
obćih šumarskih interesa države, jedan novi, dovoljno
obskrbljeni zavod ustroji.


Ne možemo kazati, da je rudarstvo bilo glavnim krivcem
da se nije niti jedno, niti drugo dogodilo, već je to bila slabost
onog zastupstva, koje je za čuvanje šumarskih interesa
pozvano bilo i koje nije bilo kadro u velikom bogatstvu od
13 miljuna jut. šume onu sa gledišta obće narodnog gospodarstva
znamenitu činjenicu upoznati, nego je u pođpunom redu
pronašlo, da se najznatniji dio naših šuma jednoj drugoj, nipošto
važnijoj proizvodnoj grani izruči, kao jednostavan surogat.
Ovo krivo, ali duboko ukorienjeno shvaćanje, moglo je samo
ono vehko preustrojstvo od god. 1867. polahko sa boljim zamjeniti.


Od ovoga vremena nije ni stanje naše strukovne nauke
tako žalostno. Sa pomagjarivanjem nastavnog jezika akademije,
unišao je novi, zdravi duh medju zavodne zidine tako nizko
palog polstoljetnog zavoda, te je ovaj polahko njegovom ´radu
sve više i više značaja udarao.


Ali dosadašnja duboko ukorenjena zla, na žalost, nisu ni
sada izliečena bila. Akoprem je ono izvješće ravnateljstva, koje
sam prije spomenuo, preobrazbu akademije prouzročilo, ipak je
u temelju i ova reforma samo polovična bila, te je kao takova
samo najnuždnija zla odstranila.


Da se naša nastava na novi zdravi temelj staviti uzmogne,
i da se razvitak iste samostalnije i slobodnije pospješiti uzmogne,
trebalo je osim dobre volje pojedinaca i uztrajnog podupiranja
šumsko-gospodarstvenih interesa od strane onih krugova, koji
su ovu reformu započeli


Medjutim čini se, da ondašnji duh, koji je u obće sa velikima
pitanjima političke promjene u našoj državi obuzet bio,
niti onda nije za tu reformu dovoljno pripravan bio. Simpatizirao
je doduše sa pokretom, započetim po Adolfu Divaldu te
Karlu Wagneru u interesu samostalnosti šumarstva, ali nije
znao toga pokreta dovoljno podupirati.




ŠUMARSKI LIST 1/1897 str. 29     <-- 29 -->        PDF

— 27 —


Evo, to je bila sudbina do godine 1867. ovoga učilišta sa
nastavnim njemačkim jezikom, koje je po naredbi bečke dvorske
komore na rudarskoj akademiju u godini 1808. ustrojeno, te
koje je prvi profesor istog Hinko Wilkens do godine 1832. sa
takovom ljubavlju njegovao.


Što je bilo uzrokom ovomu polstoljetnomu neuspjehu, to
sam, mislim, u do sada spomenutima rieeima jasno izrazio:
unatoč tome na novo izjavljujem, da izvor svega zla naše strukovne
nauke u prvom redu, a osobito u onom bez samostalnosti
lebdedem stanju nalazim, u kojem je prama rudarskoj strukovnoj
nauci stajala


Ali izjavljujuč ovo, ujedno nadovezujem i to, da ja ni iz
daleka radi toga rudarsku struku niti odgovornom činim, niti
joj išta predbacujem.


Onaj položaj, koji se tako protunaravskim čini, da je šumarstvo,
te šumarska nastava kroz tako dugo vrieme rudarstvu
podčinjena bila, bio je naravskom posliedicom ondjašnjili prilika,
koje su kroz dugo vrieme bile takove a da niesu išle u
prilog razvoju šumarske znanosti.


Ne može dakle nitko rudarstvu za zlo uzeti, da je sudbinu
onog, u svrhu njegovanja svojih specijalnih šumarskih interesa,
ustrojenog učihšta, izključivo po svojima interesima ravnalo.
Dapače, mi šumari moramo za oto rudarstvu naše priznanje
izreći, da je svojim načinom već u ono vrieme prigrlilo
stvar šumarske kulture, kada to ne bi bilo u stanju nijedna
druga struka učiniti.


Ipak dobro j)romisliv stvar, nije ni bilo u tom velikog zla,
da je štavnički zavod kroz nekoje vrieme podredjen bio; jer
ako se je djelovanje istog i u skromnom okviru kretalo, ipak
je donekle državi naobražene šumare uzgajao. Ovo zlo je naročito
onda započelo, kada su se naši odnošaji u drugoj polovici
stoljeća tako razvili, da je nastala potreba, da se interesi našeg
šumskog gospodarstva predadu u ruke podpuno izobraženih šumara.
Ovaj put je većina želila, da se ili stavnička akademija
sa samostalnim ustrojstvom sprovidi, ili da se preinači na jedno




ŠUMARSKI LIST 1/1897 str. 28     <-- 28 -->        PDF

— 26 Ovo
stanje nije se niti onda promienilo, kada se je ovomu
skromnomu zavodu u godini 1846. naslov akademije podielio.
Po imenu imao bi taj zavod ravnopravan biti sa rudarskom
akademijom, ali je u bitnosti ostao ono, što je i bio: skromna
škola, koja je mjesto da napreduje periodično nazadovala.


Predavanja je i od sada jedan jedini profesor sa dva pomoćnika
obavljao, bilo je i takovih perioda, kada su trogodišnji
tečaj na dvogodišnji reducirali, dapače se — žalostna je to
istina — još i to dogodilo, da je kroz cieli jedan polgođišnji
tečaj sve šumarske predmete jedan jedini zamjenik pristava predavao.


Ovo se je dogodilo u šesdesetim godinama, kada je ovaj
polstoljetni zavod u podpunom smislu rieči vegetirao. Ništa ne
bi moglo bolje karakterizirati ovdašnje stanje naše akademije,
kao ono izvješće, koje je u godini 1867. samo ravnateljstvo
akademije podneslo odgovornoj vladi, i to onom prilikom, kada
je bilo pozvano, da podnese shodan predlog o preustrojstvu
akademije. .


Ovo izvješće, kako to u Vadasevoj knjizi čitamo, izradile
su dvije odlične osobe rudarstva i šumarstva: naš pokojni Karlo
Wagner te i sada još živući Stjepan Forbakv, izvrstni savjetnik
rudarstva.


Ove dvije kompetentne osobe izjaviše se od rieči do rieči
ovako 0 našoj sažaljenja vriednoj akademiji: »Ako . . . njezin
naukovni sustav sa današnjim razvitim stanjem šumarske znanosti
i sa ustrojem drugih sličnih učilišta prispodobimo, sa žalošću
se moramo osvjedočiti, da je u znanstvenom pogledu iako
zaostala, da zahtjevima dobe ne odgovara, da jedva stoji Uci
niveau običnih šumarskih škola, u obće da nije sposobna za
oto, da onakove šumare uzgoja, od kojih bi država uredjenje
loših šumarskih prilika, te razvijanje istih sa uspjehom očekivati
mogla; a ipak ovo je jedino šumarsko učilište u magjarskoj
državi, dočim zemlje preko Lajte posjeduju jednu podpuno
ustrojenu akademiju (Mariabrunn) i četiri dobre šumarske škole
(Aussee, Weisswasser, Prag, Gradac).




ŠUMARSKI LIST 1/1897 str. 27     <-- 27 -->        PDF

— 25 —


U načelu bilo je doduše izrečeno, da se medju slušatelje
i onakovi primati mogu, koji ne žele rudarstvo svršiti, ali da
nije bila glavna zadaća polagana u naobraženje ovih posljednjih,
jasno se uviditi može, osim inih već i iz te jedne karakteristične
činjenice, da se je profesorima još i u šestdesetim
godinama naslov rudarskog savjetnika podieljivao.


Šumarstvo dakle nisu još niti u toliko priznali za samostalnu
granu obćeg narodnog gospodarstva, da bi zastupnike
istog sa odgovarajućim imenom nazvali bili.


Bezuspjeha trudio se je prvi profesor, vrstni Hinko Wilkens
za samostalnost ovog mladog zavoda; njegovu vremenom
zaboravljenu uspomenu uzkrisila nam je u simpatičnom liku
knjiga Vadaseva; njegovo nastojanje bilo je bezuspješno, te je
ovaj vrli strukovnjak na skoro do toga uvjerenja došao, što je
i otvoreno očitovao, da se u Stavnici dobro, i struki odgovarajuće
šumarsko učilište ustrojiti ne da. Badava se je zauzeo za
mnienje Wilkensovo, poslije njegove smrti, njegov privremeni
nasliednik nadšumarnik Lang; odgovor na njegovo odriešito postupanje
bijaše taj, da kod popunjenja izpražnjenog Wilkensovog
mjesta ni njegovu preporuku u obzir uzeli nisu.


Ali još bolje nego li bezuspješna Wilkensova i Langova
nastojanja, karakterizira ondašnje stanje šumarstva jedno izvješće
Wilkensovog pravog nasljednika, rudarskog savjetnika
Friderika Feistmantla, u kojem se je glasoviti šumarski profesor
tobože za izpravak Wilkensovih i Langovih bludnja, načelno
izjavio, da ne može biti nikada svrha stavničkom šumarskom
učilištu šumarske gospodare uzgajati sa obćom šumarskom
naobrazbom, već se mora nastojati, da se interesom rudarstva
čim bolje udovolji.


Feistmantla su njegovi sudrugovi i nasliednici bez iznimke
za izvrstnog strukovnjaka, i za stup šumarstva držali; nemože
se dakle ni misliti o njem, da bi ovo sažaljenja vriedno očitovanje,
od njega poticalo, kada se ne bi u tom očitovanju obće
shvaćanje tadanje doba očitovalo; te ako ga nije i proti
njegovoj volji tadanji položaj na ovakovo omalovaženje šumarstva
prisilio.