DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 12/1896 str. 32     <-- 32 -->        PDF

— 550 za
Srbiju, i da je glavna i najveća dužnost današnje srbske vlade, da
unapriedi poljsku privriedu, koja je glavni izvor narodnog blagostanja.


Od kuda će se uzeti toliki činovnici poljoprivriednici, nastavnici
za ratarnice koje će se postepeno otvoriti, i koje će s´ vremenom postojati
u svakom okružju po jda žele osnovati samostalne ratarnice.


Od kuda će se uzeti toliki činovnici poljoprivriednici za ministarstvo
narodue privrede, za ekonomije u zemlji, za državnu ergelu, za stočarski
zavod, za poljoprivriedne stanice (opitne stanice), koje će se
ustanoviti, stručni ekonomi fpo jedan najmanje za svako okružje) i t. d.


Od kuda ćemo najposlie nabaviti toliki broj okružnih šumara i
podšumara, šumarskih činovnika za šumarsko odjelenje u ministarstvu,
pa šumara za šume obćinske, selske, crkvene i manastirske šume, i šumarskih
inžiniera, koji su već danas potrebni, i čiji će broj još veći biti kad se
ova grana organizuje i razvije, pa šumarstvo podje pravim svojim tokom .


Odgovor na sva ova pitanja pobija i treći razlog državnog savjeta.


Ako sad sve ovo skupimo, onda ćemo se uvjeriti da već danas potrebujemo
veliki broj fakultetski spremnih poljoprivriednjaka i šumara,
a ta će potreba s´ vremenom sve više i više da raste.


Može li se dakle toliki broj pitomaca slati na stranu, na izučavanje
ovih dviju grana, da bi se ta velika oskudica u stručnjacima pokrila?
I koliko bi to državu stalo? Ne, to je nemoguće. I sad, kad se
sve ovo u obzir uzme, biće svaki na čisto, da su bili nedovoljni razlozi
državnog savjeta s kojih je odbacio: »Projekt zakona o podizanju poljoprivriedno-
šumarske akademije«.


Naročito naše okružne i srezke starešine i njihovi činovnici, koji
skoro svakodnevno dolaze u dodir s´ narodom, putujući po okrugu, srezovima
i selima, trebalo bi da bar donekle razumiju poljoprivriedu i šumarstvo,
pa da bi mogli neuki narod da pouče i da ga upute na bolji
i razumniji način rada i gazdovanja.


Ne samo pravnicima, već i bogoslovima i učiteljima, pa i samim
tehničarima u Srbiji, nuždno bi bilo ekonomsko znanje. Pa kad znademo
i uvidjamo da u napredku naše privriede leži spas Srbije, onda nebi trebali
čekati na naš budući univerzitet, nego već danas otvoriti dvie katedre
na velikoj školi i to, jedau za poljoprivriedu i jednu za šumarstvo,
kao što postoje takove katedre skoro na svim modernim uredjenim univerzitetima
evropskim.


Enciklopedično bar znanje ovih dviju grana privriede nuždno je
svakom državljaninu srbskom.
Narodno je gospodarstvo tako važna ustanova u jednoj zemlji, da
je pored velikog i presudnog značaja, koji ono ima u ukupnom narod