DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 12/1896 str. 31     <-- 31 -->        PDF

— 549 —


Sto će se iz istog razloga i potreban broj šumara za sadanje vrieme
brže i temeljnije obrazovati, a za niži personal šumarski, može se otvoriti,
niža škola šumarska u zemlji."


Na prvi razlog Državnog Savjeta, sbog koga odbacuje „Projekt zakona
o podizanju zemjodjelsko-šumarske akademije" odgovaramo sliedeće:


Postojeća zemljodjelsko-šumarska škola uPožarevcu, koja je 1893. god.
ukinuta, nije samo za to odgovarala cilju radi koga je ustanovljena, što
se još u ono vrieme nisu ni počeli razvijati ni poljska privreda ni
šumarstvo, šta više, o šumarstvu nije ni vodjeno računa. Kud su dakle
mogli da idu svršeni slušaoci te škole, kad ne mogoše dobiti mjesta, koja
bi odgovarala njihovoj spremi? I jesu li nagradjivani ti ljudi, i kakvu su
budućnost oni pred sobom imali?


Svšeni djaci te škole, kad vidiše da nisu nagradjeni i da nemaju
nikakove budućnosti u toj struci, razidjoše se po raznim drugim strukama
u državnoj službi kao : u financiju, učiteljstvo, poštu i telegraf, u
upravu fondova, u policiju i t. d. gdje ih danas vidimo sa lijepim plaćama,
koje ne bi mogli postići, da su svi ostali u svojoj struci.


Ona pak nekolicina, koji još dobiše mjesta i ostaše pri svojoj struc^
kao ekonomi (činovnici poljoprivriednici) i šumari državni, zauzimaju
danas liepa mjesta i dosta velike položaje, a vrše povjerenu im dužnost
na potpuno zadovoljstvo.


Na drugi razlog državnog savjeta odgovaramo ovo:
Srbija, ne samo da nema dovoljno fakultetskih obrazovanih poljoprivriednika
i šumara, već ih je vrlo malo i nedovoljno, tako, da baš
ona mjesta u državnoj službi, a u poljoprivriedno-šumarskoj grani, gdje
bi trebalo da su stručni i akademički spremljeni ljudi, zauzimaju danas
bivši učitelji, praktikanti, i u obče nestručni ljudi.
Sto se tiče praktičnih zemljoradnika, oni se i ne obrazujn na Akademiji
ili velikoj školi, već u ratarnicama i drugim nižim ekonomskim
školama, kakve mi do sad dvie imamo.
Otvaranje ovih nižih poljoprivriednih škola, tako zvanih ratarnica,
od prieke je potrebe u Srbiji. Ito je tako od prieke potrebe da se otvori
bar jedna niža šumarska škola, u kojoj bi se obrazovao izvjestan broj
šumskih čuvara.
Najlakše nam je odgovoriti na treći razlog sbog koga Državni Savjet
odbacuje rečeni projekt o podizanju akademije. Samo se kaže: da
bi bilo odviše skupo osnovati akademiju radi obrazovanja poljoprivriednih
nastavnika, i da ovih neće mnogo za Srbiju biti potrebno.
Neće valjda Srbija ostati do vieka ovako slabo ekonomski razvijena,
kada se već danas zna, da je ekonomski napredak životno pitanje