DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 12/1896 str. 29     <-- 29 -->        PDF

- 547


Različite viesti.


Državni izpit za samostalno Todjenje šumskoga gospodarenja.
Pod predsjedanjem kr. zemaljskoga nadzornika I. razreda, gosp. Roberta
Fisclibaclia, držao se je dne 26. i 27. listopada pismeni a 29. 30. i


31. listopada i 1. studenoga ustmeui viši državni izpit (u prostorijah saborskih)
za samostalno vodjenje šumskoga gospodarenja. Kao povjerenici
fuugirahu gg. Ivan Partaš, kr. profesor šumarstva na kr. gospodarskom i
šumarskom učilištu u Križevcima, Pavao Barišić nadšumar — procienitelj
petrovaradinske imovne obćine i Dragutin Trijtzer, nadšumar vlastelinsta
nadbiskupije zagrebačke, koji je obavljao podjedno i poslove perovodje kod
ispita. Izpitu se podvrgoše : Stevan Petrović, Dušan Veiner, Milan Majer,
Adolf Daraengjić, Juraj Dražić, Aute Balićević, Budimir Strgar, Andrija
Geschwind, Dragutin Kubović, Mate Kolibaš, Josip Silvester, Josip Crkvenac,
Jeronim pl. Rukavina i Svetozar Vučković.
Pismeni ispit obavljen je pod strogom klausurom, a dobiše kandidati
prvi dan tri pitanja: iz sadjenja i gojenja šuma, iz šumarske tehnologije
i iz šumarske geodezije. Drugi dan nastavljen je pismeni ispit
daljnim trima pitanjima i to: iz nauke o čuvanju šuma, iz uredjenja
šuma i iz dendrometrije.


Nakon svršenih izpitu zaključilo je povjerenstvo svoje uredovanje,
ocieniv uspjeh pismenog i ustmenog izpita. Prema tomu proglašena su
trojica »dobro«, a sedmorica »dovoljno« osposobljeni mi za samostalno vodjenje
šumskog gospodarenja, dočim su četvorica reprobirana na jednu
godinu. Dne 1, stueenog 1896. oko 1 sata po podne predao je predsjednik
ispitnog povjerenstva gosp. Robert Fischbach, u ime visoke kr.
zemaljske vlade aprobirauim kandidatom [svjedočbe, želeći mladim šumarom
najbolji uspjeh, a potaknuvši ih podjedno na neumoran i uztrajau
rad u njihovu velevažnom zvanju.


Šumsko školstvo u kraljevini Srbiji*. Pošto je kod nas privriedno
pitanje nastalo upravo životno pitanje, to bi bilo naše skromno
mišljenje: da se na našoj Velikoj Školi ustanovi »Poljoprivriedno-šumski
odsjek«, kao najpraktičniji i najjeftiniji način, da svake godine dobijemo
izviestan broj stručno naobrazovanih poljoprivriednika i šumara.


Sto se tiče stručnih nastavnika za poljoprivriedu i šumarstvo, to bi
s početka bilo dovoljno po dva do četiri stručna nastavnika, a poslie,
kada bi se ovaj odsjek proširio, trebalo bi najviše još po dva nastavnika
i asistenta.


* Izvadak iz brošure „poljoprivredno-šumarski odsjek na velikoj školi" od Milana
Obradovića Ličanina.