DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11/1896 str. 9 <-- 9 --> PDF |
— 471 — šumskih glavnica obazire se samo na nečisti prihod, a morao bi se obazrieti na Čisti. Ne može se dakle obćenito reći, koja se vrst uzgoja bolje rentira, već se to za svaki konkretni slučaj naposeb računom ustanoviti može. Ovakovimi iztraživanji najviše se je bavio G. Heyer, pak su njegova djela mnogo k tomu doprinesla, da su se njemački šumari stali u većoj mjeri ovim pitanjem baviti. Od isto takove važnosti, od koje je po rentabilitat šumskih glavnica vrst drva i uzgoja, jest i sama obhodnja u kojoj će se šume sječi i pomladjivati. U prijašnje vrieme nije se mnogo pazilo na financijalni momenat, već se držalo, da je glavna svrha šumske proizvodnje potrajno producirati što veću množinu drva. Toga radi sjekle su se šume u obhodnji, kojom se je ovaj cilj polučio, one su se naime sjekle u dobi kod koje je popriečni godišnji prirast svoj vrhunac postigo i tim potrajno najveća množina drva p´ oducirala, a ovakovu obhodnju pozvaše ekonomskom Nuz ovu obhodnju, koja se je kroz dugo vrieme držala jedino racionalnom, bila je u mnogih šuma običajna još i t. ZV. tehnička obhodnja, a to je ona obhodnja, koja omogućuje uzgoj onih sortimenta, koji su se najviše trebali i tražili. Istom u drugoj polovici našega stoljeća počelo se sve više paziti na financijalni momenat, a prvi je bio Robert Pressler, profesor šumarske akademije u Tharandu, koji je u svojem djelu «der rationelle Waldwirth», koje je toliku senzaciju u šumarskih krugovih pobudilo, odlučno zahtjevao, da se imadu šume sječi samo u onoj obhodnji, kojom se zajamčuje potrajno što veći čisti prihod šuma. Matematski točnim zbrajanjem prihoda i razhoda kod raznih obhodnja, ustanovio je on onu obhodnju, kod koje se potrajno najveći čisti prihod šuma polučiti može i preporučivao takovu kao jedino gospodarstvenu. Ovakove obhodnje poznate su pod imenom financijalnih obhodnja. Pressler našao je odma množinu gorljivih pristaša, koji su njegove nazore podpunoma usvojili i nastojali, da ih u praksi provedu. Već prije spomenuti G. Hejer najviše se je trudio oko toga, da znanstveno dokaže, da su financijalne obhodnje sa |