DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11/1896 str. 4     <-- 4 -->        PDF

- 466 —
propusti, ako mu se prilika desi, a kako gore spomenuh, upravo
se shoi^nim izborom vrsti drva, uzgoja i obhodnje, može znatno
bolje ukamaćenje šumskih glavnica postidi. Dakako, da se i u
tom smjeru ne može predaleko poći, jer to ine prilike nedozvoljavaju.
Tako n. pr nije moći svagdje gojiti hrastovu šumu,
akoprem je hrastik naša najvrednija šuma.


Kod izbora vrsti drva, koju u šumah gojiti hoćemo, biti
će nam dakako u prvom redu mjerodavne stojbinske prilike,
naime gojiti onu vrst drva, kojoj stojbina najbolje odgovara;
jer gojiti nešto na silu, ljuto se osvećuje Tako se je zgodilo
njemačkim šumarom, koji su početkom našega stoljeća po njemačkih
pjeskulja počeli gojiti ariž. koji jje doista prvo vrieme
liepo porasao, nu doskora evo neprilike, drveće uzraslo sabljasto,
navališe zareznici i gribovi i druge elementarne nepogode od
kojih takove šume ljuto nastradaše. Sve ove nevolje prouzročene
su samo time, jer se je na neprirodnoj stojbini u ravnici
stalo gojiti drvo, kojega je priroda odredila, da krasi planinske
predjele. Tako bi se isto moglo dogoditi i onim, koji toliko
forsiraju uzgoj smreke na stojbini, koju fje priroda dopitala
hrastu. Ovo sam spomenuo toga radi, da se nebi mislilo, da
valja pod svaku cienu gojiti ono, što je najvriednije, ali nebi
prirodno bilo. Imademo medjutim mnogo puta prilike vidjeti, kako
se i kod boljega gospodarstva u tom pogledu previše prirodi
na volju stavlja kakova će šuma rasti a neposvećuje dovoljna
pažnja onoj vrsti drva, koja je vrieđnija, koja bi se gojiti mogla
i kojom bi se veći rentabilitet šumskih glavnica polučiti mogao.
Ovako je u mnogih pređjelih kod nas n. pr. sa hrastom.


Na mnogih mjestih u našem humlju i prigorju bilo je
liepih mješovitih bukovih i hrastovih šuma. Iz ovih šuma, u
kojih je bilo prekrasnih eksemplara hrastovoga drva, izčeznuo
je hrast, a danas su to čisti bukvici, pak se samo iz starih
već iztisnutih hrastovih panjeva zaključiti može, da je tu nekada
hrast krasno uspjevao. Dakako, hrast kao cienjeno drvo izsječen
je, a za pomladak nije se nitko skrbio, pak tako evo
doskora iz mješovite šume čistoga bukvika. Kad bi se na ren