DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1896 str. 3 <-- 3 --> PDF |
tiipo^i^f´, Br. 11. u ZAGREBU, 1. studenoga 1896. God. XX. Uvrstbina oglasa: za 1 stranicu 8 for.; za ´/a stranice 4 for.; za Vs sti-aniee 2 for. 70 novo.; za ´A stranice 2 for. — Za višekratno uvrštenje primjerena popustbina. Kako upliva vrst drva, vrst uzgoja i obhodnja na rentabilitet šumskih glavnica. Napisao J. Partaš. U mojemu članku priobćenom u 6. i 7. broju «Sumarskoga lista» od ove godine, u kojem sam nastojao obrazložiti, kako li se ukamaćuju glavnice u šumskoj proizvodnji, obedao sam naposeb razjasniti na koliko upliva na samo ukamadenje: vrs t drva, vrst uzgoja i obhodnja ili turnus, u koj-em se šuma sjede. Ovi su momenti vrlo važni, navlastito za stručnjaka šumara. Šumar, koji šumsko gospodarstvo uredjuje ili š njim upravlja, imade veliku ingerenciju na tom polju, pak može mnogo učiniti za poboljšanje ukamadenja šumskih glavnica, ako posveti osobitu pažnju tomu, kakovu de vrst drva gojiti, kako ga uzgajati i u kojoj dobi sječi. Svaki de mu vlastnik šume biti u velikoj mjeri obvezan, bude li odabrao onu vrst uzgoja, onu vrst drva, pak onu obhodnju, kod koje de se polučiti što bolje rentiranje glavnica, uloženih u šumarstvo, jer one u obde slabo rentiraju i rentirati moraju, kako to proizlazi iz razloga navedenih u gore spomenutom članku. U tom su članku naime navedeni oni obdi narodno-gospodarstveni momenti, tičudi se ukamadivanja šumskih glavnica, na koje šumar gospodaredi sa šumom nikakovog uticaja neima, ved lih s njima kao sa gotovimi čiujenicami računati mora. U koliko pako može na samo ukamadivanje uticati neka toga ne |
| ŠUMARSKI LIST 11/1896 str. 4 <-- 4 --> PDF |
- 466 — propusti, ako mu se prilika desi, a kako gore spomenuh, upravo se shoi^nim izborom vrsti drva, uzgoja i obhodnje, može znatno bolje ukamaćenje šumskih glavnica postidi. Dakako, da se i u tom smjeru ne može predaleko poći, jer to ine prilike nedozvoljavaju. Tako n. pr nije moći svagdje gojiti hrastovu šumu, akoprem je hrastik naša najvrednija šuma. Kod izbora vrsti drva, koju u šumah gojiti hoćemo, biti će nam dakako u prvom redu mjerodavne stojbinske prilike, naime gojiti onu vrst drva, kojoj stojbina najbolje odgovara; jer gojiti nešto na silu, ljuto se osvećuje Tako se je zgodilo njemačkim šumarom, koji su početkom našega stoljeća po njemačkih pjeskulja počeli gojiti ariž. koji jje doista prvo vrieme liepo porasao, nu doskora evo neprilike, drveće uzraslo sabljasto, navališe zareznici i gribovi i druge elementarne nepogode od kojih takove šume ljuto nastradaše. Sve ove nevolje prouzročene su samo time, jer se je na neprirodnoj stojbini u ravnici stalo gojiti drvo, kojega je priroda odredila, da krasi planinske predjele. Tako bi se isto moglo dogoditi i onim, koji toliko forsiraju uzgoj smreke na stojbini, koju fje priroda dopitala hrastu. Ovo sam spomenuo toga radi, da se nebi mislilo, da valja pod svaku cienu gojiti ono, što je najvriednije, ali nebi prirodno bilo. Imademo medjutim mnogo puta prilike vidjeti, kako se i kod boljega gospodarstva u tom pogledu previše prirodi na volju stavlja kakova će šuma rasti a neposvećuje dovoljna pažnja onoj vrsti drva, koja je vrieđnija, koja bi se gojiti mogla i kojom bi se veći rentabilitet šumskih glavnica polučiti mogao. Ovako je u mnogih pređjelih kod nas n. pr. sa hrastom. Na mnogih mjestih u našem humlju i prigorju bilo je liepih mješovitih bukovih i hrastovih šuma. Iz ovih šuma, u kojih je bilo prekrasnih eksemplara hrastovoga drva, izčeznuo je hrast, a danas su to čisti bukvici, pak se samo iz starih već iztisnutih hrastovih panjeva zaključiti može, da je tu nekada hrast krasno uspjevao. Dakako, hrast kao cienjeno drvo izsječen je, a za pomladak nije se nitko skrbio, pak tako evo doskora iz mješovite šume čistoga bukvika. Kad bi se na ren |
| ŠUMARSKI LIST 11/1896 str. 5 <-- 5 --> PDF |
— 467 — tabilitet pazilo, nebi se to dogoditi moglo, jer svatko zna, da hrastovina popriečno 4—5 puta toliko vriedi, koliko bukovina, uz to se hrastova šuma svagda lahko unovčiti može, docim bukova slabo, a čista skoro nikako. Gdje neima dovoljne pazke, jlako će po nizinah iztisnuti jasen i meke listače hrast, a u planinskih predjelih bukva jelu i smreku. Racionalno gospodarenje zahtjeva stoga, da se uzgoju pojedinih vrsti drva prigodom uredjenja šuma posveti osobita pomnja i goje one vrsti, kojim stojbinski odnošaji prijaju, a uz to i najveću korist obečaju i tim rentabilitet glavnico uloženih u šumarstvo znatno diže. Na "pr. netko goji šumu naravnim načinom a godišnji trošak, gojio on hrastik ili bukvik, iznosi po rali 1 for. (zemljištna renta, godišnji trošak za upravu, porez i čuvanje) te dobije bez obzira na ine možebitne prihode nakon 100 godina bukovog drva na rali za 312 for. a uz isti trošak hrastovog na rali za 627 for. Rezultira dakle u prvom slučaju samo 2^1Q ukamačenje a u drugom slučaju 37o ukamačenje, jer: 1 (l-02´´´° — 1) 1 fl-OS´"" — 1) 0^02 = ^1 ^ ^°"-^ 0^03 == ^^^ ^°´"- Iz ovoga se primjera vidi, da je onaj, koji je na isti trošak na istom zemljištu uzgojio bukovu šumu, ukamatio svoju glavnicu samo sa 2^/0, dočim je onaj, koji je uz isti trošak na istom tlu uzgojio hrastik, ukamatio svoju glavnicu sa 3"/o, dakle 1^0 više, što je kod velikih glavnica a za dugo razdobje znatna razlika. Od istoga upliva na ukamadenje glavnica uloženih u šumarstvo od kojega je shodni izbor drveća, od toga je i shodna vrst uzgoja; naime nizki, srednji i visoki. Donekle je i ovaj momenat ovisan od prirode, jer nije primjerice moći četinjavu šumu uzgajati kao nizku ili gojiti svib, Ijesku i slično kao visoku šumu. Ipak je mnogo puta vrst uzgoja ovisna o gospodaru samom, jer mogu, recimo, hrastovu šumu gojiti i kao nizku i kao visoku, ako li ine gospodarske prilike upravo koju vrst uzgoja strogo nezahtjevaju, tada mi mora biti rentabilitat mje |
| ŠUMARSKI LIST 11/1896 str. 6 <-- 6 --> PDF |
— 468 — rodavan. Da pako rentabilitet nije isti, vidi se lako, ako se uzporedi prihod, kojega možemo imati uz jednu ili drugu vrst uzgoja. Dosele držalo se je, da je u nizkih šumah rentabilitat obično nešto veei nego li u visokih, navlastito, ako je kvalitavni prirast drva u visokoj šumi samo neznatan. Tako je primjerice u onih visokih šumah, gdje se samo ogrievno drvo goji. Nizka šuma rentira često bolje nego li visoka i to s toga razloga, jer je u visokih šumah veliki kapital nagomilan a u nizkih mnogo manji. Veliki kapital visokih šuma to je ona velika i mnogo vriedna drvna zaliha takovih šuma, koja kao glavnica mora nositi kamate, pak čini, da visoka šuma unatoč toga što daje veći i mnogo vriedniji prihod ipak mnogo puta svoju glavnicu slabije ukamaćuje nego li nizka. Sliedeći račun podkriepiti de ovu tvrdnju: Na jednoj rali uzraste n. pr. na godinu popriečno 2 m* drva, to će biti kod 120 godišnje obhodnje 240 m´. Da se ovoliko godimice iz neke šume izvaditi može morala bi ta šuma imati 120 rali i na toj površini u jednakoj mjeri zastupano drveće od 1—120 godina staro, u obće "imati t. zv. normalnu drvnu zalihu, ta bi pako zaliha iznosila ako ju zbrojimo 120 . 240 14400 m^ (VV 2 Prema tome bila bi drvna zaliha takove šume 14400 m´ sa godišnjih prihodom na drvu od 240 m^ K ovom godišnjem glavnom sječivnom prihodu moglo bi se još pribrojiti godimice najviše oko 20°/o medjutimnoga prihoda od proredjivanja, dakle 48 m´ ili sveukupno 240 + 48 = 288 m^ Kada bi ova ista šuma imala kao sitna šuma 30 godišnju obhodnju, davala bi ona kod istog godišnjeg popriečnog prirasta od 2´m^ po rali, godišnji potrajni od 60 X 4 =24 0 m^ dakle isto toliko koliko i visoka šuma (bez prihoda od proredjivanja), nu drvna joj glavnica bila bi mnogo manja, naime samo ru t^ 30 X 240 , -„ = 3600 m^ (V) |
| ŠUMARSKI LIST 11/1896 str. 7 <-- 7 --> PDF |
- 469 — Prema tomu treba u ovoj nizkoj šumi samo V4 drvne glavnice koliko u visokoj šumi, a materijalni je prihod neznatno manji. Želimo li znati na koji se postotak ukamaćuje glavnica uložena u visokoj i u nizkoj šumi valja nam opredieliti vriednost sveukupnoga kapitala kojega reprezentira visoka i nizka šuma i vriednost godišnjeg prihoda visoke i nizke šume. Uzmemo li da nizka šuma daje jedino ogrievno drvo i to 1 m´ po 1 for. bila bi vriednost godišnjeg prihoda 240 for. U visokoj šumi vriednost 1 m^ glavnog sječivnog prihoda znatno je veća, jer je drvo sposobno za gradju i tvorivo, a samo donekle za ogriev, pak se može uzeti vriednost 1 m´ po 4 for. dočim 1 m^ drva dobivenog proredjivanjem u mladjih i starijih sastojina popriečno sa 2 for., to je sveukupna vri9dnost godišnjeg prihoda 240 X 4 -f 48 x 2 = 1056 for. Uzme li se vriednost šumskoga zemljišta po rali sa 30 for; vriednost 1 m^ drvne zalihe, jer u visokoj šumi ima drveća od 1—120 godina, popriečno sa 2 for., bila bi: 120 X 30 = 3600 for. vriednost zemljišta. _ 14400 X 2—28800 for. » drvne zalihe. Vriednost čitave šume =- 32400 forinti. Uzme li se u nekoj šumi vriednost 1 m* drvne zalihe pošto ima drveća od 1—30 godina starog popriečno sa 0*5 for to bi vriednost šume uz istu vriednost zemljišta bila: 120 X 30 - 3600 for. vriednost zemljišta. 3600 X 0-5 = 1800 for. » drvne zalihe. Vriednost čitave šume = 5400 forinti. Uzporede li se prihodi sa glavnicami to bi visoka šuma ukamaćivala svoju glavnicu sa koja 3 % a nizka šuma sa kojih b^lo bez obzira na godišnje troškove. Ovako računa znameniti francezki stručnjak Puton rentabilitat raznih vrsti uzgoja, pak iz toga izvadja zaključak, da se za privatnika i obćine jedino izplaćuje uzgoj nizkih šuma, nipošto pako visokih, s toga dakle da jedino država ima dužnost gojiti visoke šume, akoprem se uzgoj takovih mnogo slabije |
| ŠUMARSKI LIST 11/1896 str. 8 <-- 8 --> PDF |
— 470 — rentira. U obće se opaža, da čitavo francezko šumarstvo, pa tako i važni mu predstavnik Puton, vrlo zagovara uzgoj nizke šume za privatnike; nu ipak gornji račun sasvim točan nije, pošto nisu stavljeni u odbitak godišnji troškovi, koji bi se u račun staviti morali, jer ne može biti mjerodavan samo bruttoprihod, već čisti prihod, kojega ovakova za strogo godišnje uživanje uredjena šuma davati može. Uzme li se, da godišnji trošak za upravu, porez i čuvanje iznosi po rali 0*7 forinti, to bi se svota od 120 X 0´7 = 84 for. imala odbiti od prihoda nizke šume, da se dobije čisti godišnji prihod 240— 84 = 156 for. Troškova za pomladjivanje u nizkoj šumi neima, jer se ona naravnim načinom, naime izdanci iz panjeva i korienja, pomladjuje. Kod visoke sume mogao bi se k godišnjim troškovom za upravu, porez i čuvanje pribrojiti još i ti´ošak za pomladjivanje. Iznosi li takav trošak kojih 30 for. na godinu, to bi bilo kod uzgoja visoke šume u svem troška 84 -f- 30 = 114 for., pa kad se taj odbije od brutto-prihoda, umanjiti će se doduše isti nu razmjerno za mnogo manje nego kod nizke šume. U našem slučaju vriedio bi Čisti prihod visoke šume 1056 — 114 = 942 for. Uzporedi li se čisti prihod visoke i nizke šun)e sa odgovarajućom glavnicom, viditi će se, da se i kod visokog i kod nizkog uzgoja polučuje ukamacenje od kojih 37o. a ukamaćenje kod visokog uzgoja pače nešto povoljnije nego kod nizkoga. Iz ovoga sliedi, da je uzgoj visoke šume mnogo puta podpunoma opravdan i sa lih financialnoga obzira, pak prema tomu povoljan i za privatnika, kojemu je glavna svrha, da mu sve glavnice potrajno što više nose, dakle i glavnice uložene u šume. Uzgoj visokih šuma biva upravo u novije doba sve opravdanijim, odkako ciena gradjevnom i tvorivnom drvu sve više raste, dočim c´ena ogrievu, zbog kamenog ulja i drugih surogata, slabo napreduje, pače često i pada. Ne može se dakle odobriti tvrdnja Putonova, da se obćinam i privatnikom uzgoj sitnih šuma bolje rentira, nego li uzgoj visokih šuma. Do svoga zaključka došao je Puton gornjim računom, koji medjutim kako netom dokazah nije izpravan, jer prosudjujuć ukamaćivanje |
| ŠUMARSKI LIST 11/1896 str. 9 <-- 9 --> PDF |
— 471 — šumskih glavnica obazire se samo na nečisti prihod, a morao bi se obazrieti na Čisti. Ne može se dakle obćenito reći, koja se vrst uzgoja bolje rentira, već se to za svaki konkretni slučaj naposeb računom ustanoviti može. Ovakovimi iztraživanji najviše se je bavio G. Heyer, pak su njegova djela mnogo k tomu doprinesla, da su se njemački šumari stali u većoj mjeri ovim pitanjem baviti. Od isto takove važnosti, od koje je po rentabilitat šumskih glavnica vrst drva i uzgoja, jest i sama obhodnja u kojoj će se šume sječi i pomladjivati. U prijašnje vrieme nije se mnogo pazilo na financijalni momenat, već se držalo, da je glavna svrha šumske proizvodnje potrajno producirati što veću množinu drva. Toga radi sjekle su se šume u obhodnji, kojom se je ovaj cilj polučio, one su se naime sjekle u dobi kod koje je popriečni godišnji prirast svoj vrhunac postigo i tim potrajno najveća množina drva p´ oducirala, a ovakovu obhodnju pozvaše ekonomskom Nuz ovu obhodnju, koja se je kroz dugo vrieme držala jedino racionalnom, bila je u mnogih šuma običajna još i t. ZV. tehnička obhodnja, a to je ona obhodnja, koja omogućuje uzgoj onih sortimenta, koji su se najviše trebali i tražili. Istom u drugoj polovici našega stoljeća počelo se sve više paziti na financijalni momenat, a prvi je bio Robert Pressler, profesor šumarske akademije u Tharandu, koji je u svojem djelu «der rationelle Waldwirth», koje je toliku senzaciju u šumarskih krugovih pobudilo, odlučno zahtjevao, da se imadu šume sječi samo u onoj obhodnji, kojom se zajamčuje potrajno što veći čisti prihod šuma. Matematski točnim zbrajanjem prihoda i razhoda kod raznih obhodnja, ustanovio je on onu obhodnju, kod koje se potrajno najveći čisti prihod šuma polučiti može i preporučivao takovu kao jedino gospodarstvenu. Ovakove obhodnje poznate su pod imenom financijalnih obhodnja. Pressler našao je odma množinu gorljivih pristaša, koji su njegove nazore podpunoma usvojili i nastojali, da ih u praksi provedu. Već prije spomenuti G. Hejer najviše se je trudio oko toga, da znanstveno dokaže, da su financijalne obhodnje sa |
| ŠUMARSKI LIST 11/1896 str. 10 <-- 10 --> PDF |
— 472 — svakog gledišta jedino opravdane, pak bi se sve ostale bezuvjetno napustiti morale. Medjutim s jednog važnoga razloga nisu se financijalne obhodnje ipak svagdje usvojile. Taj važan razlog jest, da su one razmjerno vrlo nizke, uslied česa nebi se moglo uzgojiti drveće takovih dimenzija, koje jedino omogućuju produkciju onih krupnih sortimenta. kakovi se u velikom prometu mnogo traže i dobro plaćaju. Specialno za naše odnošaje nebi se mogle lih financijalne obhodnje preporučivati već s tog razloga, što je naše racionalno šumarenje još premlado i nerazvito, dakle su i podloge, na kojih se računanje financijalnih obhodnja temelji, još previše nesjegurne. Spomenuti ću samo one dvie važne podloge, koje mora onaj imati, koji hoće financijalnu obhodnju da izračuna, a to su točno poznavanje šumsko-gospodarstvenog postotka i valjane mjestne financijalne skrižaljke prihoda. Akoprem je pitanje o najshodnijoj obhodnji veoma važno, ne može se ono za praksu još do danas definitivno riešenim smatrati, jer ako i ima mnogo pristaša financialne obhodnje, ipak ju još mnogi šumarski kapaciteti prihvatili nisu, može se s toga preporučiti obhodnja tehnička, odnosno obhodnja, kojom se produciraju najveće vriednosti (Umtrieb der hochsten Werterzeugung), koja se posliednja navlastito u zadnje vrieme mnogo zagovara. Pošto o obhodnji mnogo ovisi rentabilitat šumskih glavnica, mora šumar svakako gledati, da mu obhodnje, u kojih šume sječe i pomladjuje, budu i u tom pogledu što bolje odgovarale, u koliko to prilike u obće dozvoljavaju. Sama financijalna obhodnja mora biti razboritom šumaru, ako i ne izključivi cilj, a ono bar korektiv na koji se mora obazrieti kad odredjuje u kojoj će se obhodnji povjerene mu šume sječi. Kao obćenito pravilo vrieđi, da su kraće obhodnje ondje na mjestu, gdje popriečni godišnji prirast skorom padati počme a uz to nije se nadati velikom kvalitativnom prirastu; nasuprot pako da u šumah, gdje rastu cienjene vrsti drva i kojih je kvalitativni prirast znatan, dugačke su obhodnje i financijalno opravdane tim više, čim je šuma dalje od valjanih prometila i ako |
| ŠUMARSKI LIST 11/1896 str. 11 <-- 11 --> PDF |
— 473 — je industrija slaba, pak se slabiji sortimenti ni unovčiti nebi mogli. Potanje o tom, kako li se kod rentabilitetnih računa postupati mora, uči onaj dio šumarske znanosti, kojemu se u novije vrieme punim pravom velika važnost pripisuje, a koji je poznat pod imenom šumske statik e a ovoj opet mnogo pomaže šumska statistika. Seoba ptica. Cim se jesensko doba približavati počme, nastane u naših predjelih seoba ptica Polovicom kolovoza počeli su se spremati slavniji i druge male pjevačice na daleki put u južne predjele Europe, Azije i Afrike; početkom rujna ostaviše nas lastavice, kukavice, kozare i mnoge druge, koje se s lepiricama brane; za njimi sliede ptice močvarice: čaplje, rode, ražljevi, vivci zatim golubovi, prepelice i ine, te tako ta seoba traje do polovice listopada a i duže. Dok jedne odilaze posve, druge su opet na prolazu te im se nodju može čuti kričanje i lepetanje; a napokon imamo i treću vrst, a to su one, koje preko zime k nama dolaze, da se kod nas prehrane i zimu probave. Mnogi ornitolozi drže, da je seoba ptica prirodni nagon, tomu doduše ne ču baš prigovarati, ali mi je opaziti, da ptice selice, koje se kod nas ležu i redovito nas svake godine ostavljaju, ne čine to radi toga, što ne bi mogle našu zimu podnieti, već što si potrebitu hranu, kad [je kod nas zemlja smrznuta i debelim sniegom pokrita, naći ne mogu. U tu kategoriju spadaju ptice, koje se hrane sa crvićima, kukcima i leptiricama, zatim one ptice, kojim je hrana žitak i razno bilinsko sjemenje, koje u zimno doba naći ne mogu, i usljed toga su prinuždeni radi hrane u južne predjele seliti se, gdje priroda izumrla nije i gdje se poljsko gospodarstvo u godini po dva puta obradjuje i žanje; dakle one idu kako naš narod veli «trbuhom zakruhom». |