DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9-10/1896 str. 51 <-- 51 --> PDF |
— 425 — Osobne viesti. f Mijo Vl´banid. Na 30. kolovoza u 2 sata po podne usnuo je za navjek kr. zemaljski šumarski nadzornik, Mijo Vrbanid. Koliko nam je poznato, bolovao je preko godinu dana na žutici, kojoj se žalibože nije oteti mogao. Mjesec dana prvo smrti, vraćajuć se iz Karlovih varih, još je imao nađe, da će preboljeti, nu na žalost, ta se nada nije izpunila. I tako taj inaee vanredno kriepki i jaki čovjek morade toli rano — u 56. godini života — podleći nemiloj bolesti. Već smo na prvoj stranici ovoga svezka spomenuli, da je hrvatsko šumarstvo s Mijom Vrbanićem izgubilo jednoga od prvih svojih radnika, a mnogi i mnogi hrvatski šumar najboljega svoga prijatelja. Koliko je obljubljen bio medju hrvatskimi šumari, najboljim je dokazom predlog g. nadšumara Zobundjije, da na 28. kolovoza obdržavana skupština hrvatsko-slavonskoga družtva pošalje iz svoje sredine izaslanstvo bolestnomu Miji Vrbaniću, da ga to izaslanstvo u znak štovanja u ime skupštine pozdravi. To je zadnja i jedna od najljepših počasti, kojom se je šumarsko družtvo svoga bolešću shrvanoga negdašnjega predsjednika i podpredsjednika sjetiti moglo. Akoprem je nadšamar Zobundjija, stavljajuć taj predlog, svima nazočnima iz srca govorio, ipak ga ide ne mala hvala, što je na tu dužnost podsjetio članove šumarskoga družtva, koji bi, zabavljeni velevažnima skupštinskima razpravama, slučajno možda zaboravili tu dužnost. Ta zaborav bila bi tim teža, što dva dana kašnje Mije Vrbauića nije više medju živima bilo. — Koliko smo čuti mogli, pogreb Vrbanićev bio je sjajan, a bio bi valjda i još sjajniji, da se hrvatski šumari u taj čas niesu desili u Budapešti; na grobu oprostio se je s milim pokojnikom u ime hrvatskih šumara g. šumarnik, Mijo Radošević. Životopis Mije Vrbanića jednostavan je kao što je on i sam bio: u Hrvatskoj se je rodio, u njoj je služio u njoj je i umro. Rodio se je u Otočcu godine 1839., šumarsku nauku svršio je u Mariabrunnu sa odlikom, a služiti je počeo najprvo u Otočcu, zatim u Fužinama. Godine 1873., prigodom preustrojenje vojne krajine i ustroja imovnih obćina, pozove ga zapovjedajući geueral barun MoUinary u Zagreb za šumarskoga nadzornika, koju je službu sve do svoje smrti obavljao. Sto je počam od godine 187.3. pa zadnjeg svoga časa učinio za imovne obćine, za hrvatsko-slavousko šumarsko družtvo, za Šumarski list, to ne trebamo istom spominjati, to je svakomu hrvatskomu šumaru dobro poznato. Poštenjaković od pete do glave, čedan do samozataje imao je samo prijatelja, za neprijatelje Vrbanićeve nije nitko znao. 31 |