DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8/1896 str. 47     <-- 47 -->        PDF

— 365 —


gaja i iauovčuje» (Der Wald, seine Verjiingung. Pflege und Beuiitzung)
koja je izašla n četiri izdanja. Dalnja mu djela jesu: «Tafeln zur Ermittelung
des kubikinhaltes ligender Baumstamme» (6 izdanja), „Forstliche
Betriebslelire», «Die Bache, Schiieelavinen und Steinsclilage» i t đ


Družtvene viesti.


Deputacija hrv.-slar. šumarskoga družtva kod preuzrišenoga
gosp. Ibana. Dne 16. srpnja izvolio je preuzv. gosp. ban grof Khuen-
Hedervarj primiti poklonstvenu deputaciju hrv.-slav. šumarskoga družtva,
koja je svietlomu banu u smislu zaključka prošlogodišnje glavne skupštine
predala predstavku glede ustrojenja visoke šumarske škole u Hrvatskoj
i Slavoniji. Deputaciju predveo je Njegovoj preuzvišenosti predsjednik
hrv.-slav. šumarskoga družtva g. kr. odsječni savjetnik Ferdo
Zikmundovskj, a u deputaciji bila su gg. kr. zem. šum. nadzornik
Robert Fischbach, kr. žup. šum, nadzornik Vilim Dojković i kr.
drž. nadšumar August R u ž i č k a. Predvoditelj deputacije razložio je u
kratko potrebu ustrojenja visoke šumarske škole u našoj domovini i naglasio,
da je riešenje toga pitanja povodom provedenog uredjenja šum.tebničke
službe u kraljevinah Hrvatskoj i Slavoniji postalo vrlo prešnim
te je družtvenu predstavku preporučio na uvažanje Njegovoj preuzvišenosti.
Preuzvišeni gospodin ban, primivši najljubeznijim načinom izaslanstvo
družtva, izvolio je podjedno izjaviti, da i on sa svoje strane
uvidja potrebu ustrojenja visoke šumarske škole, te da će u tom pogledu
dati prije svega potrebite izvide i predradnje obaviti, pa čim to
flnancijalna snaga zemlje dopuštala bude, da će uvažiti ovu pravednu
želju hrvatskih šumara. — Nakon toga poklonila se je deputacija pre


uzvišenom gospodinu odjeluom predstojniku Danilu Stanković u i presvietlom
gospodinu odjelnom predstojniku Ottonu pl. K r a j c s o v i c s u, te
molbu družtva preporučila njihovu moćnom zagovoru. Deputacija bila je
i tu najsrdačnije primljena, te joj obećana svaka moguća pođpora, kako
bi se što skorije ostvarila njena želja.


Predstavka, koju je deputacija predala Njegovoj Preuzvišenosti g.
" Banu glasi doslovce ovako :


Preuzvišenigospodine


Svietli Bane!


Hrvatsko-slavonsko šumarsko družtvo, sviestno si svoje zadaće, pratilo
je uviek budnim okom sve potrebe, koje bi od vremena do vremena
na polju šumarskom na površinu izbile, ter je nastojalo, da sa svoje
strane poradi o tom, kako bi se tim potrebam po mogućnosti doskočilo.




ŠUMARSKI LIST 8/1896 str. 48     <-- 48 -->        PDF

— 366 —


Osobitu je pako ouo pazku posvećivalo onim okolnostima, koje
stoje u tjesnoj vezi sa pitanjem o uredjenju šumarske obuke, imajuć
pred očima ono obće priznato načelo : «gdje nije dovoljne obuke, ne ima
niti valjana gospodarstva»!,


Polazeć sa toga stanovišta lirvatsko-slavonsko šumarsko družtvo je
već svojim zaključkom, stvorenim na glavnoj družtvenoj skupštini, obdržavanoj
dne 11. i 12. rujna 1892. u Varaždinu, slobodilo se svratiti pozornost
Preuzvišenosti Vaše na nedostatnost šumarske obuke na kr gospodarsko-
šumarskom učilištu u Križevcima, potječuće s nedovoljne obće
prednaobrazbe slušatelja, koje učilište, u koliko je za prijašnje šumarske
prilike u Hrvatskoj i Slavoniji i dotjecalo te i vrstnib stručnih sila uzgojilo,
ipak prema promienjenim okolnostima i većim zahtjevima, što ih
kako javna tako i snkromna uprava na šumara, kao stručnjaka, dan današnji
stavlja, više svojoj svrsi podpuno neodgova, jer nije kadro svojim
pitomcima pružiti onu stručnu naobrazbu, koja im je potrebita, da mogu
svojim zadaćama u podpunoj mjeri udovoljavati.


Od to doba učinjen je doduše korak napred tim, što je zakonom
od 23. kolovoza 1894. odredjeno, da se kao prijamni uvjet za polazak
šumarskoga tečaja na tom učilištu ima tražiti svršenih šest razreda srednje
škole umjesto dosadanjih 4. Ali, ako je šumar.ska obuka tim zakonom i
unapredjena, to ipak nije pitanje o uredjenju iste skinuto sa dnevnoga
reda. Ono je dapače u najnovije doba uslied uzsliedivšeg preustrojstva
autonomne šumarske uprave u kraljevinah Hrvatskoj i Slavoniji stupilo
u akutni stepen tako, da se konačnim riešenjem istoga dulje zavlačiti
ne može, jer bi svako dalnje zatezanje značilo nazadak u razvoju naših
šumarskih prilika odnosno spriečavalo normalni razvoj te grane narodne
privrede.


Zakonom na ime od 22. siečnja 1894., o uredjenju šumarsko-tehnićke
službe u kraljevinah Hrvatskoj i Slavoniji — koji je u obće pretekao
uredjenje šumarske nastave u domovini našoj — postavljeno je načelo,
da se u zemaljsku šumarsku službu mogu primiti samo oni, koji
dokažu, da su svršili šumarske nauke na šumarskoj akademiji ili visokoj
šumarskoj školi. Taj zakon dopušta doduše u §. 14. da mogu u zemaljsku
šumarsku službu stupiti i slušatelji srednje šumarske škole, ali je ta pogodnost
s jedne strane privremena, jer vriedi samo za prvih 10 god. iza
kako je spomenuti zakon stupio u kiiepo.st, a s druge je strane i uvjetua
u toliko, što će takove vrsti urednici moći u zemaljskoj šumarskoj službi
polučiti službovna mjesta najviše X. dnevnog razreda i time biti osudjeni,
da čitavi svoj viek sprovedu u podredjenoj službi.


Ne upuštajuć se ovom prilikom u razmatranje o tom, da li je ta
zakonska ustanova po svršene slušatelje kr. gospodarskog i šumarskog uči




ŠUMARSKI LIST 8/1896 str. 49     <-- 49 -->        PDF

— 367 lista
u Križevcima pravedna ili ne, mora se ipak konstatovati činjenica,
da. su tim zakonom križevačkom šumarskom učilištu krila porezana ili
bolje rekuć, zadan mu je smrtni udarac, jer mu je zemlja sama, koja ga
uzdržaje, zatvorila vrata svoje šumarske službe.


Riešenje pitanja o preustrojstvu kr. gospod. i šumarskog učilišta u
Križevcima postalo je s toga gorućim; ono je zaokupilo sve duhove, kojima
je na srcu napredak šumarstva u domovini našoj.


Pak ako je hrvatsko-slavonsko šumarsko družtvo, pratedi razprave
visokoga sabora kraljevinah Hrvatske, Slavonije i Dalmacije prigodom
pretresivanja netom spomenutoga zakona, u izjavame zastupnikah visoke
kr. zemaljske vlade, polag kojih bi se za medjutimno vrieme od ]0 godina
imalo provesti preustrojstvo domaćeg šumarskog učilišta, povišenjem
istoga na stepen visoke šumarske škole, i nalazilo donjekle utjehe, to se
je ono pod dojmom dnevnih dogodjaja ipak našlo ponukanim, da pretresujući
na svojoj glavnoj družtvenoj skupštini, obdržavauoj dne 10. kolovoza
1895. u Slatini, medju inim i pitanje o šumarskoj obuci stvori zaključak,
da se pred lice Preuzvišenosti Vaše izašalje posebno izaslanstvo,
koje će se u ime družtva Preuzvišenosti Vašoj pokloniti i smierno zamoliti,
neka bi Preuzvišenost Vaša, kao glavar zemlje i moćni podupiratelj
svakog napredka, blagoizvoljela učiniti shodue odredbe, da se pitanje o
preustrojstvu šumarske obuke što prije u povoljnom smjeru kraju pri


vede odnosno, da se u ovim kraljevinama osnuje visoka šumarska škola.
Udovoljujući smierno pod pisano izaslanstvo tom častnom pozivu
glavne skupštine hrvatsko-slavonskoga šumarskoga družtva slobodi se
podjedno u niže sliedećem potanje obrazložiti gore spomenuti zaključak
glavne družtvene skupštine, odnosno obrazložiti potrebu ustrojstva visoke
šumarske škole u kraljevinah Hrvatskoj i Slavoniji.
Nu prije nego uzmemo na oko naše posebne prilike, neka nam
bude dozvoljeno napomenuti, kako su druge napredue zemlje riešile pitanje
0 šumarskoj nastavi.
Statistika nam u tom pogledu pokazuje, da se šumarska nauka
dan danas nauča na šumarskim akademijama ili visokim školama u
Pruskoj, Bavarskoj, Saskoj, Badeuskoj, VViirtemberžkoj, Hessenu Sacksen-
Weimaru, u Franzeskoj, Italiji, Spauiji, Švedskoj, Ruskoj, Danskoj, Švicarskoj,
Bnglezkoj, Austriji i Ugarskoj. Srednju šumarsku školu imadu
jedino Češka, Moravska, Galicija, Hrvatska i Slavonija.
Pitanje o šumarskoj nastavi riešeno je dakle gotovo posvuda u
prilog više šumarske naobrazbe. Podržavanje srednjih šumarskih škola u
Češkoj, Moravskoj i Galiciji leži u po.sebnim šumskim prilikama tih zemalja.
Kako je na ime poznato u Galiciji je gotovo sav šumski posjed
u rukama privatnika (UO^/o), dočim u Češkoj i Moravskoj niti ne ima




ŠUMARSKI LIST 8/1896 str. 50     <-- 50 -->        PDF

— 368 inog
šumskog posjeda osim privatnoga i nješto obćinskoga, jer su sve
državne šume u tim zemljama razprodane.


Da su se pako sve napred spomenute države odlučile za višu šumarsku
naobrazbu imade svoj razlog u tome, što su, uvažajuć veliku zadaću,
koju imadu šume da vrše u obćem narođno-gospodarstvenom pogledu,
kao i napose u njihovom državnom kućanstvu, upoznale, da će
šume toj svojoj zadaći moći samo onda podpuno udovoljiti, ako bude
uprava njihova ležala u rukama dovoljno osposobljenog šumarskog osoblja;
koje će moći i znati svaki napredak, kako na polju prirodne nauke tako
i na polju produkcije i konsumcije šumskih proizvoda, upotriebiti na
boljak šuma sami kao i u probit šumovlastnika. Naravna posljedica toga
jest, da i šumarska nauka u svakoj zemlji, u normalnim prilikama, stoji
i mora stojati u skladu sa svagdašnjim uredjenjem javne šumsko-upravne
službe.


Kako je u inim zemljama, ne može biti drugačije niti u domovini
našoj. Zapitajmo se s toga, kakovu obuku zahtjeva sadanje uredjenje
šumsko-upravne službe u Hrvatskoj i Slavoniji?


Da na to pitanje odgovoriti možemo valja nam prije svega znati,
kakove sve vrsti šumarske službe imamo mi u Hrvatskoj i Slavoniji?
Tu nam je navesti: 1. državnu šumarsku službu; 2. zemaljsku
šumarsku službu; 3. imovno-obćinsku službu u bivšoj vojnoj Krajini.
3 urbarsko-obćinsku službu u bivšem starom provincijalu (u koliko nije
šumska uprava predana u ruke zemaljskog šumarskog osoblja) i konačno
5. privatnu šumarsku službu.


Ako pobliže promotrimo uvjete pod kojimi se može polučiti namje"
štenje u pojedinim službovnim kategorijama, to ćemo vidjeti:


Ad 1. Da u državnu šumarsku službu mogu stupiti samo oni, koji
su svršili šumarske nauke na šumarskoj akademiji u Sćavnici ili tomu
zavodu ravnoj drugoj kojoj visokoj šumarskoj školi;


Ad 2. Da se u zemaljsku šumarsku službu primaju — kako već
napred razložismo — svršeni pitomci srednje šumarske škole samo za
prvih 10 godina iza kako je zakon od 22. siečnja 1894. u kriepost stupio,
a posije nikako, ter da se od to doba bezuvjetno traži akademička
šumarska naobrazba;


Ad 3. Da se u službu krajiških imovnih obćina doduše za sada primaju
svršeni slušatelji kako visokih tako i srednjih šumarskih škola bez
ikakovih dalnjih uvjeta. Nu uvaži li se okolnost, da su u §. 7. zakona
od 11. srpnja 1881. o krajiških im. obćina šumarskim činovnikom, službujućim
kod krajiških imovnih obćinah, zajamčena ista prava u pogledu
obskrbe, koja postoje za državne šumarske činovnike, to je nedvojbeno,




ŠUMARSKI LIST 8/1896 str. 51     <-- 51 -->        PDF

— 369 —


da bi se tim urednikom morale nametnuti i jednake dužnosti u pogledu


njihovog stručnog osposobljenja.


Prigodom predstojećeg preustrojstva šumarske službe kod krajiških


imovnih obdina, morati će se s toga na to osobiti obzir uzeti, pak je


gotovo posve sjegurno, da će zakonodavstvo, uvaživ tu okolnost i za po


lučenje šumarske službe kod krajiških imovnih obćinah zahtjevati svr


šene stručne nauke na visokoj šumarskoj školi.


Ad 4. Da u pogledu polučenja šumarske službe kod urbarijaluih
obćina ne postoji nikakov positivni propis, ter da iste mogu primiti u
svoju službu kako svršene slušatelje visoke tako i srednje šumarske škole.
Nu uzme li se u obzir, da su gotovo sve urb. obćine predale upravu
svojih šuma u ruke zem. šum. tehničara tako, da će u cieloj zemlji biti
jedva dvie tri takove obćine, koje će si vlastitog šumara uzdržavati, to
se izpostavlja, da i potrebe na te vrsti šumarima ne će gotovo nikakove
biti.


Ad 5. Šio se konačno tiče privatnoga šumskoga posjeda, to isti
dodnše nije vezan na nikakov uvjet glede kvalifikacije svojeg šumarskog
osoblja osim, da isto bude po vrhovnoj zemaljskoj oblasti priznato sposobnim,
da može samostalno voditi šumsko gospodarenje; ali ako s druge
strane promotrimo šumsko osoblje, koje je namješteno kod privatnog
šumskog posjeda u Hrvatskoj i Slavoniji, opaziti ćemo, ´da medju istim
imade tek samo njekoliko bivših pitomaca domaćeg šumarskog učilišta
u Križevcima, dočim su ostali sve sami stranci.


Konstatovati moramo dakle činjenicu, da absolvirani slušatelji
našeg domaćeg učilišta na namještenje u privatnoj šumarskoj službi
mnogo reflektirati ne mogu, a ne ima niti nade, da bi se okolnosti u
tom pogledu na bolje okrenule, jer veliki šumski posjed u Hrvatskoj i
Slavoniji leži u rukama vlastnika, koji si svoje šumarsko osoblje izključivo
sa strane dobavljaju.


Ovo razmatranje dovodi nas do zaključka, da sadanje uredjenje
šumsko-upravne službe u domovini našoj zuhtjeva akademičku naobrazbu,
a po tom da srednjem šumarskom učilištu u Hrvatskoj i Slavoniji
mjesta nije. Ono će doduše moći još koju godinu na veliki teret zemlje
i uštrb svojih pitomaca vegetirati, ali će se napokon radi pomanjkanja
slušatelja morati zatvoriti, jer će isti biti prisiljeni, da si izvan zemlje
pribave stručno osposoblje, koje im je potrebito, da mogu biti primljeni
u javnu šumarsku službu, odnosno da si steku onu stručnu naobrazbu,
koja će im prema njihovoj sobstvenoj ambiciji učiniti pristupnim! i najviša
službovna mjesta u šumskoj upravi.


Ako prema razloženom današnje uredjenje javne šumsko-upravne
službe kategorički zahtjeva ustrojenje visoke šumarske škole u ovim
27




ŠUMARSKI LIST 8/1896 str. 52     <-- 52 -->        PDF

— 370 —


kraljevinama, to s druge strane traže i posebne šumsko-gospođarstvene
prilike naše domovine, da se u nas i nadalje podržava posebna šumarska
škola. Naukovna na ime osnova stranih visokih šumarskih škola, kao što
je n. pr. visoka škola za zemljotežtvo u Beču, gdje su naši visokoškolci
sa neznatnom iznimkom, svoju teoretičnu naobrazbu stekli, prilagodjena
je onozemuim šumsko-gospođarstvenim prilikama Ona uz obću stručnu
naobrazbu ipak obradjuje poglavito šumsko-gospođarenje u planinskih
čamovih šuma tako, da svršeni slušatelji stranih visokih škola dolaze u
domovinu sa malo stručnog predznanja o uzgoju i uporabi, obćenito
govoreč, o racionalnom gospodarenju u našim hrasticima Posavine i Podravine,
a nisu niti dovoljno upućeni o šumsko-gospodarstvenim prilikama
na našemu kraškomu gorju. Ove dvie, u sebi opriečne formacije tla u
domovini našoj, zahtjevaju, da se u nas i šumarskoj nastavi dade poseban
pravac, jer je dužnost svake škole, da mladež pripravi i upozna
ju sa njenim budućim radom. 0 tom pako ne ima dvojbe, da će se tekom
vremena i u Hrvatskoj i Slavoniji razviti posebna šumarska znanost,
kojoj će naše šumsko-gospodarstvene prilike podati posebno obilježje.


Normalni razvoj šumarskih prilika biti će s toga u nas samo onda
podpuno osjeguran, ako se bude i nadalje podržavala posebna stručna
škola, koja prema napred razloženom, ima biti visoka šumarska škola.


Po našem pako skromnom mnienju predleže svi preduvjeti, da se
ustrojstvo visoke šumarske škole, što skorije ostvariti može. Zemaljskim
stipendijama, stipendijama krajiške uzgojne i naobrazbene zaklade te
onima krajiških imovn. obćiua, biti će u dovoljnoj mjeri osjeguran polazak
visoke šumarske škole, negledeć na to, da će ista — kao što je
bio dosele i križevački zavod — biti i nadalje glavno stjecište slušatelja
iz susjednih slavenskih zemalja, koji se u šumarstvu izobraziti želi
Osposobljenih učiteljskih sila za visoku šumarsku školu takodjer, barem
za sada, ne manjka. Nu ne možemo propustiti ovu priliku, a da ne upozorimo
Preuzvišenost Vašu, da bi od prieke potrebe bilo, da se i uzgoju
podmladka u šumarsko-učiteljskoj struci posveti pažnja, jer se je bojati,
da će se u budućim vremenima u tom pogledu pokazati osjetljivi nedostatak,
ako mu se za vremena ne doskoči.


Gledom na to uslobodjujemo se Preuzvišenosti Vašoj staviti smierni
predlog, neka bi Preuzvišenost Vaša blagoizvoljela odrediti, da se izmedju
mladjeg šumarskog naraštaja izaberu barem dva vrstna i za to sposobna
šumara, koji bi se o trošku zemlje već sada za svoje buduće zvanje
ozbiljno pripravljati.


Ako pako i osjećamo, da povoljno i što skorije riešenje pitanja o
ustrojstvu visoke šumarske škole leži u financijalnoj njegovoj strani, to
ipak gojimo čvrstu nadu, da ni sa te strane zaprieka biti ne će, jer hvala




ŠUMARSKI LIST 8/1896 str. 53     <-- 53 -->        PDF

— 371 —


Bogu i mudroj upravi Preuzvišenosti Vaše,0finaucijalna" snaga ovih kraljevina
danomice raste tako, da će zemlja lahko moći podnieti novčane
žrtve, koje će iziskivati povišenje dosadanjeg [šumarskog učilišta u]^´Križevcima
na stepen visoke šumarske škole.


Preostaje nara još jedino, da se pri koncu ove naše smierne^pređstavke
dodirnemo pitanja, koji bi se smjer imao dati našoj budućoj visokoj
školi? U tom pogledu imamo samo dvie alternative, i to: ili^da
se ustroji šumarska akademija u Križevcima ili da se šumarska nauka
prenese na sveučilište Franje Josipa I. u Zagrebu.


Koji od ovih obijuh smjerova bolje odgovara stručnoj naobrazbi
šumara, još je i dau danas u stranom svietu ne riešeno pitanje, kojim
su se počam od šestdesetih godina ovamo mnogi umni muževi bavili
tako, da je n. pr. u Njemačkoj ta prepirka izazvala čitavu literaturu.
Nu moramo ipak iztaknuti, da mnienja stručnjaka naginju danas više
sveučilištu, nego posebnim šumarskim akademijama.


U kojem smjeru da se to pitanje u nas rieši, držimo, da bi imalo
biti predmetom posebne enketne razprave, pošto je od potrebe, da se uz
očuvanje interesa šumarske nastave i iinancijalna snaga zemlje u obzir
uzme. Premda s druge strane iztaći moramo, da trošak uložen za podizanje
nastave, nosi obilate kamate, jer proizvadja duševni kapital, ležeći
u što većoj inteligencije pučanstva, koji je neprocienjivo blago svake
zemlje.


Zaključujući ovu našu smiernu predstavku uslobodjujemo se ponovno
zamoliti Preuzvišenost Vašu, da bi s razlogah u istoj navedenih blago
izvoljela odrediti:


1. Da se šumarska nauka u Hrvatskoj i Slavoniji što skorije stavi
na širji temelj, ustrojenjem visoke šumarske škole;
2. Da se k odnosnim enketnim razpravama, koje će se u tom pogledu
voditi pozovu i izaslanici hrv.-slav. šum. družtva ;
3. Da se izmedju mladjih šumara izaberu dvojica, koji bi se već
sada imali ozbiljno pripravljati za buduće učiteljsko zvanje na usti´ojit
se imajućoj šum. visokoj školi.
U nadi da će ova naša smjerna predstavka u Preuzvišenosti Vaše
u važenja steći, bilježimo se Preuzvišenosti Vaše u pokornosti najodaniji.
(Sliede podpisi).


Pristupili kao elanoTi u lirv.-slaT. šumarslto driižtTO. Tekom


g. 1896. stupili su u hrv.-slav. šumarsko družtvo:
a) Kao članovi utemeljitelji: Josip Havas, kr. šum. ravnatelj
u Zagrebu, zatim urb, obćina Sljivoševci i upravna obćina Moslavina;