DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8/1896 str. 31 <-- 31 --> PDF |
— 349 — Ijavo, na opaku (Unterseite) poput mlieka bielo, vunasto ili pustenasto. Palistidi jajoliki ili linealno-bodkasti. Evonymus verrucosa i E. latifolia zastupaju u bjelogorici kurikovine (Celastrea; Baumwiirgergeholze), te je prva običnija od druge. Prva vrst odaje se sivo-zelenim granama i zelenim, eetverobridnim grančicama, koje su posute tamnim, zagasitim brada vicama . Časka je žućkasto-zelena, razastrta, zaokruženim ciepcima; latice dvojinom dulje od časke, zaokružene, zagasite ili jasno crvenkasto-zagasite. Tobolac četero-brazdast crveno-žut, sjeme crno, ovojak (Mantel) crven. Kurika bradavičasta i´Warziger Spindelbaum) obična je na nekim mjestima vis-poljane, dočim se ona druga drži više dolina, lišće joj i do 10 cm. dugo, 5 cm. široko. Veliki tobolac je jasno karminaste boje, sjeme b 1 i e d o-c r v e n o, ovojak narančast, dočim je u obične kurike (E. europaea; gemeiner Spindelbaum) ovojak takodjer narančaste boje, ali joj sjeme bielo. Od grmića spominjemo i r u j (Rhus Cotinus; gemeiner Periickenstrauch), kojega ima u Ljeskovoj draži, gdje je onizak, kao i u primorju ili na Plitvicama, dočim su nas kod čabra iznenadili pojedinci kojima bijahu stabalca na 5 cm. debela. Grane su u ruja zagasito-sive, grančice zelenkaste, gusto posute sa zagasitim čvoričima (Rindenhockerchen.) Vici dio cvieta odpada kod ruja ne oplodjen, te se cvjetne stabke, gustim dlakama posute, znatno izdulje i time postaje razastrta metlica perolika. (Svršit će se). 0 sukanju stabalja. :*: Gdje se vidi, da je kora na deblu koso porasla, znak je, da je drvo toga stabla sukano, i da se ne će ravno ciepati i usljed toga manju vriednost za tekničke proizvode imati. * Drehwuchsigkeit. |
| ŠUMARSKI LIST 8/1896 str. 32 <-- 32 --> PDF |
— 350 - Kako njekoji šumski pisci drže, i u šumskih knjiga pišu, potiče sukanje u deblovini od razlieitili upliva, s kojimi je skopčano stezane staničevine; nadalje, da na prosto rastućem stabalju jaki \^jetrovi krošnju na jednu stranu gibaju i usljed toga mehaničnog pritiska usuče se dotično stablo; napokon drže njekoji i to, da je sukanje stabalja nasliedno, i da bi se kod sabiranja sjemenja na to obzir uzeti imao. Mi ne ćemo ovdje nikakovih novih theorija o sukanju stabalja nabrajati, nego ćemo samo iztaknuti ono, što smo promatranjem u prirodi opazili. Sukanje debla možemo najprije na onom stabalju opaziti, koje pojedince raste kano: po pašnjacih, livadskih medjah, a i na rubu šume. Sukanje puno zavisi od vrsti drveća, jer meko i brzo rastuće sa razširenom krošnjom, više je izvrgnuto sukanju, nego ono čvrstog drva; a ponajviše možemo opaziti sukanje na divljem kestenu. Na mladom divljem kestenu, koji je tek 20 godina star, ne može se sukanje još na kori debla opaziti, jer mu je kora još mlada i gladka; istom u 30.—40. godini, kad mu se krošnja prilično razvije, pokazuju se prvi znaci sukanju; posve vidljivo postane sukanje, kada stablo stupi u 60— 70. godinu. Da se pobližje uputimo, kako sukanje postaje, zaputiti ćemo se u jedan drvored divljeg kestenja u dobi od 60—70 godina, kojem su krošnje podpuno razgranjene, te leži duljinom od sjevera prema jugu. U tom drvoredu opaziti ćemo po koso rastućoj kori na deblu mnogo sukanoga stabalja kao i to, da je kora uviek rasla na deblu od sjevera na desno do prve grane krošnje. Taj pojam razjasnjujem si ja ovako: kada u proljeće mezgra u stablo krene, lišće i cviet razvijati se počne, možemo opaziti na dolnjo j grani krošnje, koja je od sjevera na deblu izrasla, da neima dovoljno sunčanog svjetla, i da je usljed toga težila prema sunčanom svjetlu (jugu) nagibajuć se prema istomu, jer dok je stablo u mezgri, lako se vlakna sa likom i korom za 2—3 mm. godimice maknuti mogu. To kretanje može se najbolje na stablu opaziti, kada je u cvietu, kako |
| ŠUMARSKI LIST 8/1896 str. 33 <-- 33 --> PDF |
— 351 — se naime cvietne grane, koje su sa sjeverne strane porasle, na desno sunčanom svjetlu prigibaju. Cim je jednoč ona grana, koja je dala povoda sukanju debla, dovoljnu sunčanu svjetlost postigla, za kojom je i težila, prestane dalnje sukanje vlakanaea u deblu, a kora, koja je u toj periodi na deblu rasla, ostavila je kosi trag, a višeputažljebastu prugu, koja sukano deblo još bolje mai´kira. Taj kosi pravac odmaknuo se je od normalno (ravno) izrašćene kore i to pravcem od sjevera na desno za kakovih 10 cm. Ne samo da se to sukanje na stabalju opaža, već ga je moći i na stabljiki suncokreta vidjeti; suncokretova stabljika je, kad se osuši, sasma usukana. Isto vidjamo i na ružama, kad su cvietom okićene, da im je naime malo ne ciela krošnja prema jugu okrenuta. Na temelju tih opažanja možemo uztvrditi, da sukanje stabalja polazi od gibanja istoga prama sunčanomu svjetlu, za kojim cielo bilinstvo teži, da u rastu ne zaostane. J. Ettinger. Iznimni položaj šume u gospodarstvenom životu naroda.^" Kada se spomene rieč o uzdržanju najboljih čovječanskih dobara, tada se ne smije mimoići ni šuma, od koje potiču toliki ekonomski i duševni probitci, koji se i kod izobraženog sloja ljudskog ne znaju jošte dovoljno ocieniti. Može se prigovoriti, da li taj iznimni položaj za šumu u obće i postoji, i da li šumarstvo nije vezano na iste gospodarske zakone kao i svaki drugi obrt ? Taj prigovor valja donekle, jer od onoga časa, kada * Ova je zanimiva razprava nastupni govor poznatoga protivnika Preasler- Hejerove theorije Dra. Fr. B a u r a, kada je god. 1895. izabran rektorom monakovskoga sveučilišta. Pojedine u samu razpravu nespadajude dielove toga govora izpustili smo. Uredničtvo. |