DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 8/1896 str. 24 <-- 24 --> PDF |
— 342 — raste izmedju Delnica i Broda; na Stražbeniei kod Zlobina našao sam ju sa planinskim zovom, lieskom i mukovnicom (Sorbus Aria.) Kao stablo raste oko Fužine, obična je na Cr kvenom hribu kod Gerova, Prezida i druguda. Uz jovu porasao je i crni jagnjed (Populus nigra), kadkada i kao debelo stablo. I biela topola (P. alba) ne manjka Gorskomu kotaru, ali je na vis — poljani nisam vidio- Jedno od najkrasnijiii stabala ne samo Gorskoga kotara, već ciele Evrope jest breza i nigdje u Hrvatskoj nisam vidio tako liepili breza i brezovih šuma, kao baš u ovom prezanimivom kraju domovine. Tu je breza zahvatila obronke bregova, zaokupila mnoga mjesta po dolinama, a ne manjka ni u ravnicama. Vjerna je drugarica bjelo-i crnogorice, ali se ne uzpinje tako visoko kao bukva ili javor bieli. Po vrsti je naša breza Betul a verrucos a (Warzige, Birke, Rauchbirke, gemeine B.). Lišće joj je rombiČno-jajoliko, na vrhu dugo, oštrljasto, tanko, s gora posuto bradavicama, kao i grančice, koje su još k tomu smolaste. Široko krilati plod je eliptičan, na oba kraja saužen.^ Tko se je uzpeo na naš u florističkom pogledu glasoviti Veliki Risnjak i odtuda se preko Medvedovih vrata vraćao prama Mrzloj vodici, prolazio je bukovim mladikom u kojem je porasao i bieli javor. Prošav gorom, otvara se pred njime na uru duga, koritasta dolina Suha Rječina, uklopljena medju visoke bregove bukove šume. Slieve je strane porasla breza^ dočim je prama Mrzloj vodici zahvatila bujna crnogorica. Ova brezova šuma najkrasnija je ne samo u Gorskom kotaru, već u svoj Hrvatskoj. Na Svetoj gori značajna je za brezove šume bujad (Ptetridim aquilinum; Adlerfarn), borovnica (VacciniumMjrtillus; Heidelbeere) i zrnovac ili vries (Calluna vulgaris; Besenhaide). * Betula alba, (Norđische Birke), koja veoma varira, stablo je srednje i sjeverne Evrope, zapadne i sjeverne Azie i ne raste n našoj domovini, te se ima brisati iz hrvatske flore. B. verrucos aEhrh. (1791.) = B. pendula Ko th (1788.) raste u srednjoj i južnjoj Evropi te na Iztokn. (Dippl. 1. c. II. p. 166,172.) |