DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 8/1896 str. 21 <-- 21 --> PDF |
— 339 - Vratniku kod Senja. Crveni javor poznamo i iz Bosne, i Hercegovine,^ Crne gore. Bugarske, Srbije´ i Istrije.* Svrži su u crvena javora uzpravne, nešto dlakave, sa žućkastim do crveno-zagasitim granama. Lišće je obično 5-krpasto, riedje 3-krpasto, okruglasto, u osnovi srčasto, obodom krupnozubato. Lapovi su polokružni ili polokružno dugoljasti, tupi ili kratko-šiijssti. Staro mu je lišće sgora obično golo, sdola gusto pusteno i žučkasto-sivo. Cvjetne su grančice uzpravne, cvietovi žućkasto-zeleni, a cvate u travnju, kad je obično izlistao. Perutke su gladke sa uzdignutim ili odmaknutim krilcima, kora siva.´´ Ošviedočio sam se na svojim botaničkim ekskurzijama, da mnogi Acer obtusatum drže za A. op ulif olium, koji bi po Schlosseru i Vukotinoviću imao rasti oko Samobora, Sutinskoga (Zagorje) i u Farkašić draži (Flora Croatica, p. 386), nu ja sam se uvjerio, da je i ovo crveni javor. I Visianijev A cer opulifolium var. abtusatum (Flora dalmatica, III. p. 221), sa Velebita, Promine, Svilaje, Prologa, Vrlike, Sinja, Aršanja, nije ino već Acer obtusatum i toga se radi bar za sada A. opulifolium (Schneeballblattriger Ahorn) ima brisati iz hrvatske flore. A. opulifolium, ima list kao vodeni zov ili šibikovina, a u pazušicama smedje, guste, dlakave snopiće kao n. pr. Tili a platjphjll o s. Mlado lišće nije pahuljasto, već obraslo prileglim dlačicama, a staro golo i riedko dlakavo.´ Ovaj javor spada u mediteransku floru te seže od.Dalmacije do Granade. ^ Po grofu Br and i su oko Uvčareva; po Formaneku oko Liskovice. ^ U šumama briega Gljive kod Trebinja, oko Dubovca na Bieloj gori; u Crnoj gori u Medovu dolu. ^ Dr. I. P a n č i d: Šumsko drvede i grmlje u Srbiji (Glasnik srbskog učenog đružtva; kuj. XXX., 1871.) U Srbiji to je stablo riedko; Panžid spominje samo dva stanovišta, a navadja ga kao A. italum . * I. Freyn : Flora v. Siid-Istrien. p. 297. ^ Dr. L. Dip p e 1 navadja dvie odlike od crvena javora, koje nekoji smatraju kao vrsti; jedno je A. malvaceu m (Malvenbliitlriger Ahorn), drugo A. N e a p olitanum , što raste oko Napulja. (Handbuch d Laubholzkunde. Berlin god. 1892., p. 441-442) |