DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6/1896 str. 5     <-- 5 -->        PDF

- 207


proizvodnje pokriveni nisu. Slieđeći pako nazore Presslera i
Hejera, morali bi tada takovu proizvodnju kao negospodarstenu
obustaviti, što bi dakako od velike štete bilo po narodno-gospodarstvo
u obde. Naš primorski kras primjerice ne bismo
smjeli pošumljivati, kada bi se strogo držali teorija Presslera
i Hejera.


Ovo dosele navedeno pokazuje i opet jasno, da je ukamadenje
glavnica uloženih u šumarstvo razmjerno nizko, u mnogih
slučajevih dapače vrlo neznatno; ovu činjenicu pokušat demo u
sliededem razjasniti.


Nacionalna ekonomija uči, da glavnice tim slabij e rentiraju,
čim su sjegurnije uložene; što je veda pogodnost ubiranja
kamata i opet mogudnost neprekidnog ukamadivanja,
lakog realizovanja, nadalje nada, da de uložena glavnica vriednijom
postati, konačno ine osobite pogodnosti, koje ovise o
raznih okolnostih — sve su to momenti radi kojih se vlastnik
glavnice i manjimi kamatami zadovoljava.


Razpraviti demo sada u koliko prije spomenuti momenti
djeluju na ukamadivanje šumskih glavnica. Ponajprije valja govoriti
0 sjegurnost i šumskih glavnica. Najvažnije šumske
glavnice jesu: zemljište i glavnica koju reprezentira vri ednost
sastojina. Obde je priznato, da je kapital uložen u
zemljište gotovo najsjegurnije uložen a i same sastojine jesu
kapital, akoprem se priznati mora, da pojedinac može upravo
kod glavnice koju drvna zaliha representira mnogo izgubiti


n. pr. mali posjednik kome šuma izgori, zareznici ju ili vjetar
unište; nu ipak se mora priznati, da uzev sveukupnu šumsku
površinu neke zemlje ili države u obzir nisu štete od šumskih
požara tako velike, kako se to obdenito misli, tim više, što vedina
šumskih požara vede štete samo u mladih branjevinah prouzročuje,
naime prizemni požari, dočim ovršni požari, gdje i mnogo vriedna
stara zaliha strada, dosta su riedki. Ove nam činjenice najbolje statistika
šumskih požara zasvjedočava. Tako je primjerice u Bavarskoj
od godine 1877. do 1881. odpalo istom na svakih 13167 hektara
1 hektar požarine, a u državnih šuma kraljevine Pruske