DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1896 str. 3 <-- 3 --> PDF |
Br. 6. u ZAGREBU, 1. lipnja 1896. God. XX. Uvrstbina oglasa: za 1 stranicu 8 for.; za ´/a stranice 4 for.; za ´/i stranice 2 for. 70 novo.; za ´A stranice 2 for. — Za višekratno uvrštenje primjerena popustbina. 0 postotku, kojim se ukamaćuju glavnice uložene u šume. Priobćio I. Partaš. Pitanje, kojim li se postotkom ukamaćuju glavnice uložene u šumarstvo, svakako je od velike važnosti po svakoga šumovlastnika; nu ono je i od vrlo velike važnosti i po sam uzgoj suma, jer već samo pitanje o najracionalnijoj obhodnji, u velikoj je mjeri o postotku ovisno. Doduše, šumarski stručnjaci t. ZV. stare škole nastojali su ponajviše samo oko toga, da u šuma uzgoje drvo onih vrsti i dimensija, kakove se ponajviše rabe i u prometu traže, ne pitajuć mnogo, kako li se takova proizvodnja rentira. Navlastito šumari kojih rad pada pod konac prošlog ili u početak našega stoljeća, stojeći pod dojmom narodno-gospodarstvene nauke phisiokrata ili ekonomista, držali su, da je glavna svrha svakoga racionalnoga šumskoga gospodarstva uzgajati u šumali potrajno što veću množinu drva, pak su prema tome uredjujuć gospodarstvo u šumah, nastojali svagdje uvesti takovu obhodnju, kod koje će se ta svrha najsjegurnije polučiti. Ta će se pako svrha polučiti onda, bude li se šuma sjekla u onoj dobi, kad popriečni godišnji prirast svoj vrhunac postizava, te su analogno tu «obhodnju najveće drvne mase>> prozvali ekonomskom obhodnjom. Polovicom našega stoljeća nastao je medjutim znatan preokret u nazorih o dojakošnjem racionalnom gospodarenju, po |
| ŠUMARSKI LIST 6/1896 str. 4 <-- 4 --> PDF |
- 206 — najviše nastojanjem poznatoga, a od mnogih obožavanoga, a od mnogih opet do kraja mrženoga šumarskoga pisca Roberta Presslera i Gustava Hejera. Ovi počeli su se iiitensivno time baviti, da iztraže, koje li su naravi i kakove su vriednosti glavnice uložene u šumsko gospodarstvo i kojim se postotkom ukamaduju, pak da li je dosadanji način gojenja i sječe šuma financijalno racijonalan i prema tome opravdan ? Od toga vremena mnogi se stručnjaci stadoše tim pitanjem baviti, koje je svom energijom potaknuo Pressler u svojem djelu «der rationelle Waldwirth> i Heyer u svom «Handbueh der forstlichen Statistik». Obojica složna su u tome, da uzporedjuju proizvodnju u šumarstvu svakoj drugoj proizvodnji, pak kako u svakoj drugoj proizvodnji tražimo, da se glavnice u nju uložene što bolje rentirati moraju, zahtieva i Pressler, da se i od glavnica uloženih u šumarstvo mora tražiti ukamadenje od 3—S^o- One sastojine, koje niti uz 3"/o ne rentiraju nazivlje on imenom «faule Ge8ellen », pak zahtieva, neka se posjeku i prodadu, jer se njihov dalnji uzgoj ne rentira. Sreda i Bog! njegovi nazori se neusvojiše obdenito, jer se dobro znade, da ima mnogo šuma, koje bi se tada uništiti morale, jer ne davaju onoga minimalnoga ukadenja, koje Pressler zahtjeva. Iz dosele navedenoga ved se vidi, da je ukamadenje glavnica uloženih u šumarstvo mnogo puta dosta maleno. Hejer zahtjeva u svakom slučaju gojiti šume tako, da nam pružaju što vede ukamadenje glavnica u šumarstvo uloženih, odnosno što je s time istovjetno, da se kod proizvodnje u šumarstvu izbije što veda poduzetna dobit Treba naime šume tako uzgajati, da proizvodi dobiveni u šumskom gospodarstvu imadu ne samo naknaditi sve proizvodne troškove, ved preko toga davati i što vedu poduzetnu dobit. Uzmemo li samo nešto veći postotak, pak pomodu kamatno-kamatnoga računa izračunamo, što li nas stoje oni proizvodi u šumskom gospodarstvu, koje smo uzgojili i taj rezultat uzporedimo sa faktično postignutim resultatom, viditi demo u mnogo slučajeva, ne samo, da ne ima nikakove poduzetne dobiti, ved, da dak ni troškovi |
| ŠUMARSKI LIST 6/1896 str. 5 <-- 5 --> PDF |
- 207 proizvodnje pokriveni nisu. Slieđeći pako nazore Presslera i Hejera, morali bi tada takovu proizvodnju kao negospodarstenu obustaviti, što bi dakako od velike štete bilo po narodno-gospodarstvo u obde. Naš primorski kras primjerice ne bismo smjeli pošumljivati, kada bi se strogo držali teorija Presslera i Hejera. Ovo dosele navedeno pokazuje i opet jasno, da je ukamadenje glavnica uloženih u šumarstvo razmjerno nizko, u mnogih slučajevih dapače vrlo neznatno; ovu činjenicu pokušat demo u sliededem razjasniti. Nacionalna ekonomija uči, da glavnice tim slabij e rentiraju, čim su sjegurnije uložene; što je veda pogodnost ubiranja kamata i opet mogudnost neprekidnog ukamadivanja, lakog realizovanja, nadalje nada, da de uložena glavnica vriednijom postati, konačno ine osobite pogodnosti, koje ovise o raznih okolnostih — sve su to momenti radi kojih se vlastnik glavnice i manjimi kamatami zadovoljava. Razpraviti demo sada u koliko prije spomenuti momenti djeluju na ukamadivanje šumskih glavnica. Ponajprije valja govoriti 0 sjegurnost i šumskih glavnica. Najvažnije šumske glavnice jesu: zemljište i glavnica koju reprezentira vri ednost sastojina. Obde je priznato, da je kapital uložen u zemljište gotovo najsjegurnije uložen a i same sastojine jesu kapital, akoprem se priznati mora, da pojedinac može upravo kod glavnice koju drvna zaliha representira mnogo izgubiti n. pr. mali posjednik kome šuma izgori, zareznici ju ili vjetar unište; nu ipak se mora priznati, da uzev sveukupnu šumsku površinu neke zemlje ili države u obzir nisu štete od šumskih požara tako velike, kako se to obdenito misli, tim više, što vedina šumskih požara vede štete samo u mladih branjevinah prouzročuje, naime prizemni požari, dočim ovršni požari, gdje i mnogo vriedna stara zaliha strada, dosta su riedki. Ove nam činjenice najbolje statistika šumskih požara zasvjedočava. Tako je primjerice u Bavarskoj od godine 1877. do 1881. odpalo istom na svakih 13167 hektara 1 hektar požarine, a u državnih šuma kraljevine Pruske |
| ŠUMARSKI LIST 6/1896 str. 6 <-- 6 --> PDF |
— 208 — od godine 1884. do 1887. na površini od 21 miliuna hektara požarom nastradalo je samo 1333 ha., a od toga prizemnim požarom, kod kojega je listinac izgorio na 508 ha., na 235 samo je drveće neznatno stradalo, a samo na 590 ha. stradale su sastojine, a to većinom samo mlade šume, dakle stradalo je ^^´loo« odnosno ^l,ooo "/o, što je vrlo malo. Što se ostalih nepogoda tiče, može se reći, da takodjer nije tolika pogibelj kao što se obćenito drži. Državne šume bavarske stradale su u deceniju od 1868—1878 vrlo mnogo od vjetra i zareznika tako, da se je 11 miliuna prost, metara drva moralo prije prodati,, pa ipak seje sjecivni prihod umanjio samo sa 2-1% Vriedi dakle glede glavnica uloženih u šumarstvo svakako, da su vrlo sigurno uložene, jer docim ima slučajeva, da su ogromne glavnice uložene u trgovačkih i obrtnih poduzećih, pak i državnih papirih propale, neima toga kod velikih glavnica uloženih u šumski posjed na pr. u šume države, imovnih obćina, u obće šumske latifundije.* , Što se pogodnosti ubiranj a kamata tiče, mora se iztaknuti da je upravo ovaj momenat od osobite važnosti, a govori za nizko ukamaćenje. Glavni. je faktor u šumskoj proizvodnji priroda, odnosno kapital kojega representira zemljište i drvna zaliha, a najmanji .radnja. Ov.aj pako posliednji faktor, koji glavničaru u ostalih granah proizvodnje, već u poljodjelstvu, a još više .u obrtu, mnogo jada zadaje, neznatan je, jer tamo, gdje se šume naravnim načinom pomladjuju, uz malu njegu i pazku ljudi šuma raste i dorasta. Samo unovčenje šumskih proizvoda često je toli jednostavno, da šumoposjednik s tim skoro nikakova posla neima, jer nakon obavljene prociene i prodaje sam si trgovac daje drvo sječi, izradjivati i izvažati. Tako je, gdje se drvo na panju prodaje, kako je to u većini slučajeva običajno kod nas a i drugdje. Dapače radni faktor nije ni onda znatan, ako li se šume ručno ,pomladjuju a i sama izradba i izvoz drva u vlastitoj režiji obavlja-, jer se i u tom * Velika sigurnost Šumskih glavnica malog posjednika šuma biti 6e onda polučena, kada se budu i Sume mogle oajegurati; početak je učinjen u Njemačkoj osjeguranjem proti požaru u Hanoveru. |
| ŠUMARSKI LIST 6/1896 str. 7 <-- 7 --> PDF |
- 209 — slučaju taj rad tiČe samo jednoga diela šumske površine, n. pr. kod 100 god. obhodnje samo stotoga diela. Danas u vrieme štrajkova ovaj momenat ima veliku važnost, ne samo sbog toga, što šumovlastnik ne ima brige s radničkim pitanjem, več što je time omogućena veća stalnost u samih troškovih, koji se mogu dosta točno unapried i za dulje razdoblje, čak decenija, opredieliti. I u samih prihodih šume stalnost je velika, ako i ne tako velika koliko u razhodih. Sam materijalni prihod može biti kod velikog šumskoga posjeda prilično stalan, dapače svake godine jednak, ako se šume za strogo godišnje potrajno uživanje urede, a opet je lahko koristiti se povoljnimi trgovačkimi konjukturami intensivnijom sječom, kad je drvo u dobroj cioni, a obustavom sječe, kad su trgovačke konjukture nepovoljne. Da se ćak i ciene drva donekle regulirati mogu, najbolji je dokaz pokušaj učinjen kod nas prije dvie tri godine u hrasticih sposobnih za proizvodnju francezke dužice. Za veliku pogodnost ubiranja kamata s jedne strane a s druge strane za sjegurnost glavnica uloženih u šumsko gospodarstvo govori i ta okolnost, što to gospodarstvo producira proizvode, koji su Ijudem neobhodno potrebiti, nisu dakle podvrženi modi, pak im se i ciena previše« mienjati ne može a nikako ne mogu ti proizvodi postati sasvim bez vriednosti, kao primjerice predmeti luksusa. Ako dakle i nije pogodnost ubiranja kamata na glavnice uložene u šumarstvu tolika, kakova je primjerice kod državnih i drugih vriednostnih papira, ipak je naprama onim glavnicama, koje su uložene u obrtu, trgovini a čak i poljodjelstvu kud i kamo veća, što i opet govori za nizki postotak rentabiliteta šumskih glavnica. Za nizko ukamaćivanje glavnica uloženih u šumarstvo govori i ta okolnost, što je narav tih glavnica takova, da se one same od sebe ukamaćuju i to neprekidno, a tim su slične novčanim glavnicam uloženim u štedionice ili banke; a povrh toga to se ukamačivanje zbiva neposredno pod očima šumovlastnika samog, što mmogo vriedi. To ukamaćivanje obuhvaća velika razdoblja, veća nego li su za gotov novac, kojega |
| ŠUMARSKI LIST 6/1896 str. 8 <-- 8 --> PDF |
— 210 ni jedna banka ne prima na neograničeno vrieme, ved statuti banka većinom propisuju, da novac njima predan na kamatne kamate, ne može dulje ležati od 40 godina, ako se kamati svagda glavnici priklapaju. To banke s toga razloga čine, jer bi inače oveća glavnica ovako uložena, nakon predugoga razdoblja na toliku svotu narasla, da bi možda i banka sama bila u brizi kuda i kako da taj novac koristonosno smjesti Velike glavnice u obće je težko koristonosno uložiti, a da budu sigurno uložene, dokazuju to i mnoge anonce u velikih listovih, gdje se ogromne glavnice nudjaju na sjegurne hjpotheke uz razmjerno mali postotak, postotak koji je znatno manji od običnoga t. ZV. zemaljskoga postotka (Landeszinsfuss) kojim se ukamaćuju omanje glavnice uložene u banke, štedionice ili pozajmljene na hypotheke. (Svršiti (e se). Zadaća i svrha uredjenja šuma u sadašnjosti. Prevod s njemačkoga od prof. A. pl. Cruttenberga. (Nastavak.) Sastavak porabne osnove. Poslovi kod prvog uredjenja šuma, kao i kasnije kod revizijah istoga, dokončavaju se sastavkom uredjajnih osnova za prvo vrieme. U pravilu jesu to kraj porabne osnove (sječne osnove za glavni i medjutimni užitak) poimence još i ona za nuzužitke, zatim gojitbena osnova. Ove dvie potonje jesu samo u stanovitih prilikah od veće važnosti. Da se uredi uživanje nuzužitaka obično je dovoljno ono, što je u tom pogledu u «obćih gospodarstvenih propisih» ustanovljeno i odredjeno. Pak i dosada sastavljala se je za nuzužitke samo iznimno porabna osnova, i to tamo, gdje su stanoviti šumski nuzužitci bili od |