DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 5/1896 str. 8 <-- 8 --> PDF |
- no - Na 17. siečnja o. g. osudjen je kr. lugar Josip Polić po kr sudbenomu stolu u Ogulinu radi prestupka prekoračenja nuždne samoobrane na kazan zatvora od tri mjeseca; ranio je naime štetočinca, koji se je protivio zaplieni ukradenog trupca i iztrgnuv lievču sa istom na lugara navalio. Buduć je bila noć, mislio je lugar, da štetočinac ima u rukama sjekiru i braneći se, rani protivnika u nogu tako, da je isti usljed krvarenja umro. Nadajmo se, da utok Polićev proti gore spomenutoj osudi neće bez uspjeha ostati. Naše na krute zime aklimatizirane srne prezimile su lanjsku težku zimu bez osobite štete, a ovogodišnja blaga zima po gotovo im neće nahuditi. Nu u našem kraškom terrainu ne može lu govora biti o redovitih lovovih, te sada, gdje nam novi lovni zakon brani košute strieljati, počima se kod nas po malo gubiti volja za lovom na srne. Bilo bi radi mjestnih ođnošaja shodno, kada bi se lovni zakon za županiju modruško riečku i ličko-krbavsku u gdjekojem pogledu promienio. Zadnjih šest mjeseci ubijeno je u županiji modruško-rieckoj sedam medjeda, što je svakako velik broj. Čini se, kao da nije još daleko vrieme, kada će toga zadnjeg orijaša ne stati iz naših šuma, a s njime će ne stati i one lovačke poezije, koju on podaje. Možda ne bi bilo s gorega, da malko više poštedimo našeg medu. Ogulin, koncem veljače 1896. J. Z. Zemljištne zajednice u Banovini, obzirom na šumsko-gospodarstvene prilike. Pitanje kraško jur je pitanjem životnim, jer se u zadnje doba kod nas pustoši i goljeti nemilo razprostraniše, ter nam je ozbiljno uzradjivati zato proti umanjivanju težatnog tla, nestajanju šumah i mah preotimajućim prirodnim nepogodam. |
ŠUMARSKI LIST 5/1896 str. 9 <-- 9 --> PDF |
— 171 Da se uzmogne tim štetnim neprilikam uspiešno na put stati, valja im ponajprije iztražiti uzrok, jer samo tada demo provedbom umnih načela i uztrajnim radom moći im snažan uztuk nasuprot staviti. Da se je prije u nas na hiljade jutara šumišta sa nehaja pozyanika a i s neukosti, zlobe i potriebe žiteljstva u pojedinih vlastnika u čbunje, šikarje i pašnjake pretvaralo, a zatim susljedice u krš i pustoš imamo žalibože tomu na pretek dokaza, kako nam to ved mnoge razprave u «Šumarskom listu* potvrdjuju. Budud su šume od velike važnosti po narodno-gospodarstvene odnošaje, i od znamenitog higieničkog i klimatičkog upliva, zato je u nas ozbiljan čas kucnuo i skrajne vrieme nadošlo, da se proti širenju pustoši i goljeti odlučne mjere i shodne odredbe poprime i sprovedu, a to će sada time laglje biti, jer je preustrojstvo šumarske struke kod nas nedavno sprovedemo i time prvi uvjeti nuždnomu djelovanju u tom pravcu stvoreni. Imamo sada i zakon o uredjenju bujica, a na temelju istog s jedne strane uz ograničenje neopravdane i prekomjerne sječe i neumjestnog izrabljivanja šuma u obde, a s druge strane umnim šumarenjem, naročito pravodobnim pomladjivanjem tekudih sječina kao i jur sasječenog i poharanog šumišta, pođi demo uspiešno suprot nepogodam, koje nam [naše narodno gospodarstvo i šumarstvo ugrožavaju. Da se širenju pustoši i goljeti u mnogom na put stane, valja nam medja inim naročito pašarenje urediti, a gdje to okolnosti zahtjevaju, valja pašu sasma i zabraniti, jer bi zabranom paše goljeti i stienje malo po malo čbunjem i grmljem obraslo, a kašnje bi se tu i vriednije vrsti drveda uzgajati mogle- Uz neumjestnu, višeput nepotrebnu i nekoristnu pašu, a naročito na obd. pašnjacih, veliki su zatornici šumišta i sami pastiri, koji iz objesti, zloradosti, neukosti, osvete i inih duševnih mana znatne štete šumogojstvu nanieti znaju. |
ŠUMARSKI LIST 5/1896 str. 10 <-- 10 --> PDF |
— 172 — Proti neumjestnoj paši i zlodjelom pastira izdane su mnoge odredbe, ali iste ne dieljuju izdašno na boljak za sada našim šumsko-gospodarstvenim prilikam, buduć se proti krivcem nije postupalo uviek odlučno i bezobzirno, što je neobhodno potriebno, jer samo onda, bio krivac bogat ili siromak, bio on ovaj ili onaj, ako se svaki zasluženoj kazni privede, tada tek slične odredbe i propisi blagotvorno uplivati mogu. Stelarenje, t. j . uporaba stelje, zatim crnice i šum. tla, imala bi se stegnuti, odnosno u zabranu staviti, i to prema uvidjavnosti na to pozvanih, a lugarsko osoblje uz bolji stručni odgoj valjalo bi staviti pod ruku na to pozvanih. A i dosadanje štaparenje — proizvodnja palica u trgovačke svrhe - dielovalo je takodjer tu i tamo na uštrb naših šumišta, buduč su takova poduzeća više štetna, no koristna sa stanovišta u obee narodno, a napose šumsko-gospodarstvenog, jer su mnoge obc. šikare na taj način opustošene, a da se narod ipak povodom tim okoristio nije, jer nije u pravilu ni toliko tom prigodom radnik — suvlastnik šikarah — zaslužiti mogao, koliko obična nadnica iznaša, a uz to je puk lišen i ono malo obrasta svog zajedničkog zemljišta, što mu je preostalo od neuredne paše i neuredjenog uživanja zajedničkog zemljišta, ne računajuć, da se je tako još i poduzetnik tražene surovine, štapova, upravo mukte dostao na štetu i porugu sami suvlastnika takovih zemljišta. Uzme li se još u obzir, da je u mnogih takovih predjelih zavladala jur oskudica na gorivu drvu, tada štaparenju u obće mjesta tu nije. Isto to zlo stiglo je i privatne vlastnike, koji su išli za časimičnom korišću. Da u takovima, naročito brdskima i gorskima predjelima, naslaga tla postaje sve neznatnijom, uslied nerazboritog gospodarenja, i da se tim širi polje pustoši, dosta je jasno, jer nam to dokazuju u mjesto ubavih zelenih gora i brežuljaka pomaIjajuće se stienje i hridi, pojavljajuće se poplave, opuzine zemljišta i slične ine nepogode. |
ŠUMARSKI LIST 5/1896 str. 11 <-- 11 --> PDF |
- 173 - Kod nas u pogorju je obljubljena koza, pa imamo žalibože danas takovih obć. pašiuka, koji bijahu prije liepo obrašteni i podavahu uz pašu i drva za gorivo, a danas tu nije ni paše, jer koze stvoriše tu pustoš i okolicu nakazom, te ju sada i same odnemaruju. Da takovi predjeli i u ratarskom pogledu stradaju i nazadaju ne treba tek dokazivati. Mnogo se već razpravljalo ob uzrocih nepovoljne gospodarske produkcije, koji se pripisuju škodljivim promjenam klimatičkih odnošaja, a poremećenje tih odnošaja priznaje se, da je uzsliedilo opustošenjem šuma, ter se pače donjekle i tvrdi, da se šume harače, a za pomladak istih, da se dovoljno ne skrbi. Da se prigovor haračenja ne može protegnuti i na imovinske šume, može se svatko osvjedočiti, ako prispodobi sadanje stanje imovinskih šuma sa onim, kakovo je bilo nakon dovršene razdiobe izmedju države i obćine. Budimo pravedni i neosudjujmo na priečac, jer klimatičke promjene ne osječaju se svagdje odmah, akoprem je pustošenje šuma krivo neplodnosti zemljišta stanovitih predjela, pače što i više, razlogom i nepovoljnih zdravstvenih prilika. Iz gornjega sliedi, da valja čvrsto držati na načelu, da su šume neka vrst obćega dobra i kao takove regulator klime; održi li se to načelo, onda će prigovor o pustošenju šuma sam po sebi odpasti. Umnožavanjem pučanstva i napredovanjem obrta raste i potreba na drvu; nu toga se ne bojmo, pače radujmo se tomu, ali izrabljujmo šume umno i koristno po nas, a ne s časovite probiti i u korist pojedinaca. Proti tomu načelu radilo se na pr. u predjelu «Petrova gora», gdje je krivnjom i seljaka i bezdušnih trgovaca uništen upravo zadnji hrast. Uništavanju šuma bijaše prije razlogom takodjer i nenapuČenost, ter pretvaranje šumskog tla u drugu vrst težatbe buduć šuma bijaše u obilju, a bez uporabe i ciene. |
ŠUMARSKI LIST 5/1896 str. 12 <-- 12 --> PDF |
— 174 - Tako izsječene i izkrčene površine, nisu se dalje više racionalno gojile, već neumjerenom i nerazboritom pašom pretvoriše se mjestimice u pravu pustoš. Tako je postao i primorski kras sa svimi svojimi straho" tami i osjetljivim posljedicama. Haračenje šuma u krajiškom području uznastojalo se godine 1737. stegnuti i gospodarenje sa šumami u pravu kolotečinu svesti, dočim šumski red od god. 1787. već naredjuje, da valja promišljati ob tomu, kako da se predusretne nestašici na drvu. Pa ipak kraj sveg toga, i usuprot daljnih odredaba smjerajućih na sačuvanje šuma, u krajini šume ne prodjoše dobro, i to krivnjom vlasti upravne, kojoj šumska uprava podredjena bijaše, ter kojoj je nuždna samostalnost manjkala. Kao daljni razlog nestajanju šuma smatrala se je u vojnoj krajini služnost, s kojom bijahu krajiške šume obterećene, te koja iza razvojačenja krajine, šume imovnih obćinah još više tereti, buduć za namirenje iste služnosti šuma je u polag manje, a s druge strane svagdanje potriebe su sve to vede. Usuprot svemu tomu ipak se na polju šumsko-gospodarstvenomu u obdenitomu pogledu u nas zadnje doba hvala odlučnosti i uztrajnosti na to pozvanih faktora počelo polako, ali sigurno napredovati. Prema naravi šume ne mogu se u tom pogledu preko nodi čudesa styarati, niti jednom počinjene pogrieške preko noći izravnati. Akoprem se indi nastoji svimi na razpolaganje stojećimi silami šumsko-gospodarstvene prilike unapriediti, zato ipak imovna obćina I. i II. banska, nije u stanju svojim dužnostim ni iz daleka udovoljavati, «koje je prama svojim pravoužitnikom dužna izvršivati». Razlozi su tomu medju ostalimi i ovi: Imalo bi se ustanoviti nerazmjerje nastalo segregacijom prama onoj svrsi, kojoj je institucija imovne obćine namienjena, zatim iz tog nerazmjer ja nastajuća šteta, koja postoji i raste |
ŠUMARSKI LIST 5/1896 str. 13 <-- 13 --> PDF |
- 175 odtud, što se ne mogu podmirivati tekuće pravoužitne potrebe sa šumskimi proizvodi. Ovi su razlozi veoma znameniti po imovnu obćinu I. i II. bansku, ter slunjsku i ličku, pa ako se uvaže u podpunom svom značenju, pući će svakomu pred očima, daljni uzroci, s kojih su se najnovije goljeti počele ukazivati. Od ne manjeg je zamašaja po šumsko-gospodarstvene prilike i obstanak imovnih tih obćina i ta činjenica, što se sveudilj mimoilazi i ne provadja ustanova §. 21. ces. i kr. naredbe od 15. srpnja 1881. U XIV. redovitoj skupštini hrv.-slav. šumar družtva, izjavio je g. predsjednik družtva, da mu je poznato, da se radi na tom, da se ustanovi predspomenutog §. 21. udovolji, ali usuprot jasne ustanove c. i kr. naredbe nije tomu paragrafu još udovoljeno. Pa kako da se u takovih okolnostih u pasivnih imovnih obćinah šumsko gospodarstvo podigne na stupanj onaj, koji je po narodno blagostanje od prieke nužde? Gospodarstveno stanje imovne obćine I. i II. banske ra zabrati ćemo približno iz sliedećeg: Za imovnu obćinu I. bansku obračunata je godišnja potreba, i to na gradjevnom drvu . . . 5244 m^ na gorivom drvu 95874 dočim godišnji prihod je obračunat na gradj. drvu sa 4100 na gorivom drvu sa 21009 indi pokazuje se tu manjak na gradjevnom drvu od 1144 » na gorivom drvu od . . . ´. 74865 » dakle ukupno od 76009 » Za imovnu obćinu II bansku pako obračunata je potreba godišnja na gradjevnom drvu od . . 5206 m^ a na gorivom drvu od 65031 » a godišnji prihod je obračunat na gradjev. drvu . 4923 na gorivom drvu 42508 » indi pokazuje ne i tu manjak na gradjevnom drvu 283 » i na gorivom drvu od 23523 » ili ukupno drvne gromade 23806 » |
ŠUMARSKI LIST 5/1896 str. 14 <-- 14 --> PDF |
— 176 - Ovaj obračun vriedio je za prvi decenij zadnje gospodarstvene osnove, t. j . do g. 1894. za glavni šumski užitak, i brojke ovdje izpostavljene, dovoljno nam predočuju žalostnu sliku banovine sa stanovišta šumarstvenoga tako, da nije od potrebe, da promatramo i šumske použitke o kojih mimogred budi spomenuto, da se pravoužitna potreba na žirovini izrabljuje do najviše 207o, a na pašarini do najviše 40"/o svoje izmjere- U banovini indi manjak na drvu je obćenit, a kako ga izravnati ? O podmirenju toga manjka iz državnih šuma ne ima ni govora pa koje čudo, da i državne šume uz imovinske stradaju. Diobom šuma dobio je narod za polovicu manje na uživanje, nego li je prvo segregacije imao; usuprot pako postala je potreba usljed diobe negdašnjih zadruga sve to veća. Osim šuma državnih i imovnih u banovini drugih neima, do lih još nješta takozvanih privatnih grmova, ter obćinskih šikara. Šumske gojitbe od prije stradaše a stradaju donjekle i sada još naročito one, koje su u blizini sela, i to paradi upadaja domadeg blaga u iste. Goji se i radi se kod tih imovnih obćinah, ali proizvodnja drva je prema naprvo iztaknutim potrebam i postojećemu manjku nedostatna, akoprem uz sve to, stanje imovnih obćina nije lošije, no je bilo prigodom ustrojenja istih. U takovim okolnostima valja razmišljati, kako da se ti odnošaji ipak pokrenu na bolje, jer kako iz prednavedenog sliedi, ne imamo se nadati boljku, ako se sami ne pobrinemo. Nerazborito uživanje zemljištnih dobara, napose zemljištnih zajednica bez reda i razmjerja, razlogom je takodjer tvorbi go- Ijeti i širenju pustoši. Tlo i pođnebje ravna priroda te doklegod čovjek prirodnim zakonom ne radi usuprot, dotle ni priroda nije njemu neprijateljica; čim pako uzradi protivno, to je otvorio širom vrata prirodnim nepogodam. |
ŠUMARSKI LIST 5/1896 str. 15 <-- 15 --> PDF |
— 177 — f_;^,´^Ako se u banovini biide počelo umno raditi, možemo se nadati tada boljoj budućnosti, a da k istoj u susret podjemo, mnijem, da je u tom pravcu po banovinu od znamenitog zamašaja „uredjenje obd. pašnjaka". Imovna obćina I. banska zaprema circa 25000 jutara, a II. banska circa 39000 jutara šumišta, indi ukupno obe imovne obćine zapremaju oko 64.000 jutara šumišta, dočim u području I. banskog okružja steru se obć. pašnjaci na prostoru od preko 42000 jutara, a u II. banskom okružju od preko 37.500 jutara, ili u oba okružja na prostoru od 79700 jutara. Ti obć. pašnjaci nisu posvuda pašnjaci, već su mjestimice goljeti i pustoši, dočim opet mjestimice se veoma neuredno izrabljuju, jednom rečju, sa tom ogromnom površinom se umno ne gospodari, a na štetu samog naroda. Za to je neopravdano, da se ta ogromna, prama šumištu imovnih obćina, površina, racionalno ne izrabljuje, te onako ne uredi, kako bi to, od što većeg uhara po obće dobro bilo. Sume su u banovini sa obć. pašnjaci na mnogim mjestima u svezi, tvored ne razazdruživ savez; pa pošto su i mnogi pašnjaci sa šumom obrasli a još k tomu leže na absolutnom šumskom tlu, to nam je već sama narav dala putokaz, kako da se gore opisanoj nestašici drva na najlakši način odmogne. Ona ista pogrieška, koja je počinjena u šumi devastacijom, počinjena je i na tima pašnjacima, jer je nerazboritom uporabom tlo lišeno naslage crnice, koja je radi pomanjkanja žilja i korenja s jedne strane, a s druge strane radi pomanjkanja lišća, odnosno stelje, sve to mršavijom i tanjom postajala, dok ju napokon oborine niesu posve izprale i na posljedku u goljet pretvorile. Za to je hora, spasiti što se može, i to time, da povisimo i razširimo u obde zemljištnu snagu, da zapriečimo krčenje i pustošenje narodnog zemljišta i ne lišimo ga prirodne sveze korjenja šumskog drvlja i grmlja. Banovina broji do 280 selah sa po prilici 12000 temeljnih kuća a ima 72000 glava rogatoga blaga. |
ŠUMARSKI LIST 5/1896 str. 16 <-- 16 --> PDF |
— 178 — Za tu množinu blaga odgovara pašnjak od 50 do 100000 jutara površine, prema svojoj dobroti naime više ili manje. Banovina, kako već rekosmo, posjeduje do 80000 jutara pašnjaka, ali kakovih ? Na žalost veliki dio, jedva da zaslužuje to ime. A da i sa livadarstvom nije bolje, dokazuje činjenica, da svakoga proljeća zavlada nestašica na krmi. Kada bi se ti obć. pašnjaci pošumljivali i u njeku vrst šumarenja zaveli, to isti uz šume imovnih obćina ne samo da bi mogli izdašno pašarinske potriebe namirivati^ nego bi i manjak naročito na gorivu drvu donjekle izdašno pokrivali, dočim još se pokazujući uza sve to manjak na gorivnom drvu, morao bi se a i morati će se danas sutra, namirivati sa ugljenom ili inim kojim surogatom. Krčenje naših pašnjaka, obzirom na položaj istih ne vodi k dobru, i za to bi se od toga što prvo odustati moralo, a ne isto još naredjivati, jer pašnjaci banovine su takove osebnosti, da će bez obrasta sa šum. drvljem i grmljem zlo proći. Kulturno vieće kotara petrinjskoga je i pokušalo već njeki red k boljoj upravi s timi površinami zavesti, no žalibože nije uspjelo, buduć pučanstvo zazire samo od svog probitka, jer ga ne uvidja i ne shvaća. Ali danas već imamo i zakon od 25. travnja 1894. ouredjenju zemljištnih zajednica, ter na temelju istog uplivanjem na to pozvanih faktora, moglo bi se u prilog obćeg dobra uredjenje te znatne površine obć. pašnjaka provesti i na istih umno gospodarenje zavesti. Valjano uredjenje i gospodarenje imalo bi se temeljiti na svestrano proučenom gospodarstvenomu programu, a moglo bi se tu urediti i preko 20 zemljištnih zajednica znatnijeg obsega, ako se u obće ne bi dalo izvesti to uredjenje sa manjim brojem zemljištnih zajednica, što bi svakako bolje obćoj svrsi odgovaralo. U prvom odsjeku zakona ob uredjenju zemljištnih zajednica, nalazimo ustanove ob ustrojenju zemljištnih zajednica, i izradjenju pravilnika; zatim ob ovlašteničtvu s vlastnosti. |
ŠUMARSKI LIST 5/1896 str. 17 <-- 17 --> PDF |
— 179 — razmjerju ovlašteničtva, postignuću ovlašteničtva izvan baštinstva, uredjenju samostalnog ovlašteničtva, o odtudjenju i obterećenju ovlašteničtva ; nadalje o zastupstvu, skupštinah, pravu glasu, glavaru, nadležnosti oblasti, diobi, prekupu i zamjeni ovlašteničtva, razpolaganju sa novčanimi glavnicama, ter proračunu i upravi u obće. Drugi odsjek toga zakona razpravlja o nadzoru i rieŠavanju preporah, ter razgodbi i diobi, dočim [treči odsjek naredjuje postupak uredjenja zajednice, odnosno provedbu razgodbe i diobe. Četvrti odsjek sadržaje prelazne ustanove, a peti konačne ustanove. Na temelju ovoga zakona moglo bi se uživanje i gospodarenje obd. pašnjaka u banovini uharno po obće dobro urediti, ter prem §. 69- istog zakona dopušta mjesta molbam za razgodbu, odnosno diobu, to §. 70. jasno ustanovljuje, gdje se takove molbe s očite neosnovanosti odbiti imaju. Banovina broji do 150000 žitelja na ukupnoj površini od više nego 470000 jutara, ter odbijemo li na šume imovnih obćinah i državne 130.000 jutara i na pašnjake 80.000 jutara, to ostaje skoro po žitelju još 2 jutra zemlji-ta ili ukupno 260.000 jutara, a ta činjenica prema naprvo iztaknutim obstojnostim u današnjih naših gospodarstvenih prilika dovoljno vojuje za valjano uredjenje zemljištnih zajednica obć. pašnjaka banovine. Uredjeni ovi pašnjaci uzajamno sa umnim gospodarenjem imovnih obćina, kadri će biti obće narodno blagostanje znatno povisiti, ako i ne odmah to s vremenom ipak, ako bude odlučnog rada i uztrajnosti. V. B e n a k. |