DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1896 str. 18 <-- 18 --> PDF |
- 180 Da li je opravdano, da se šumske štete prosudjuju u odsutnosti prijavitelja? Neznam, kako je svagdje, ali znadem, da se kod njekih oblastih presudjuju šumske štete, a da se k razpravi ne po zivlje prijavitelj. Moje je mnienje, da ovakav postupak nije uviek probitačan, i to s toga, jer izmedju prijave i dana razprave leži obično znatan razmak vremena, za kojega se neke okolnosti promiene, nekoje opet tako završe, da više otežčaju, nego li olakšaju tok razprave, i to sve u prilog štetočincu. Kad lugar zateče štetočinca na šteti, glavno mu je, da ga upozna, a to stoga, da znade proti kome mu je prijavu sastaviti Kad je to lugar saznao i lično ga upoznao, tada ga ubilježi u svoju službenu knjigu i to pod oznakom tekućeg broja. Svojevremeno sastavi lugar propisanu prijavnicu, te ju predloži šumariji. Šumarija pako, primiv istu, izračuna odštetu, provede ju u zapisnik, tako zvani očeviđnik, te ju šalje razpravljajućoj oblasti. Sada se još sravni službena knjiga lugara sa očevidnikom, po tom se k broju prijavnice u službenoj knjizi lugara pribi- Iježi i broj očevidnika i time je šumarija svoj posao sa prijavnicom dovršila. Razpravljajućoj je oblasti sada dužnost, da o prijavljenom predmetu razpravu. zametne i osudu izreče. Kad bi svi ljudi tako pošteni bili, te kod razprave samo istinu i ništa drugo, nego pravu istinu izkazali, tada bi ovaj proces bio brzo riešen; nu pošto tome nije tako, «već svaki voli sebi, ne´^o tebi», to se s toga ne može, a ni ne smije presuda na lahku ruku izreći; a to naglašujem radi toga, jer se ne smije uviek ni šumoštetniku vjerovati, pa makar on i priznavao čin, jer se dogadja, da on uz sve svoje priznanje, ipak laže. |
| ŠUMARSKI LIST 5/1896 str. 19 <-- 19 --> PDF |
- 181 — Ovaj fakat me je prinukao da ovu razpravicu zapodjenem. Prije svega mi je spomenuti, da se malo koji štetočinac žaca plateža, već više kazne, i to kazne zatvora. (U nekima krajevima je baš obratno; tu vele naime, da su kaznu «odležali», te vec tim izrazom označili, da im nije težko bilo kazan zatvora podnieti. Ta razlika biti će da odvisi o višem i nižem stupnju morala u pojedinim krajevima, kao i o tome, da li je kvaročinac ukradjenu šumu prodao, dakle se okoristio, ili ju samo za svoju porabu dovezao. Ured.) Mi dielimo štetoćince u dvije hrpe; prvi jesu oni, koji štetu prave od nuždne potrebe, a drugi oni, koji šumski materijal kradu iz pohlepe za tudjim dobrom a u svoju korist. Prvi ne idu štetu praviti u zloj namjeri, nego ih na to goni nužda, jer znamo, da se zimi bez vatre i krova ne može obstati; ako pako ne imamo sami kakva grma a ne imamo od koga ili zašto kupiti nuždni ogriev, tada se mora u šumu, čija bila da bila. Nu i ovakovi, makar bez zle namjere počinjeni šumski kvarovi, ako učestaju, nanašaju šumovlastniku veliku štetu. Ona druga vrst kvaročinaca polazi u šumu sa gotovim računom, jer je takav već unapred izračunao novčani iznos štete i svoju korist, koja je na svaki način nešto veća, nego ođpadajuća šumska odšteta. S toga možemo reći, da takav polazi u šumu ili na sreću, ili na juriš. Na sreću velim zato, e da li će ga lugar uhvati, a na juriš s toga, jer mu nije stalo, da li će ga uhvatiti ili ne. Dakle, kako vidimo jedan i drugi polazi u šumu sa dobro promišljenom nakanom, jer znade, da ukradeno drvo ne može poštenim načinom namiriti, iz toga pako sliedi, da se on ne boji plateža, na koji će ga istom osuda osuditi. Ali mnogo i mnogo puta sam slušao šumoštetnika, gdje se kaže. «da nije rešta, dalo bi se durati». 14 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1896 str. 20 <-- 20 --> PDF |
— 182 — Kazna zatvorom je stoga za štetočinca liek, koji ga u velike odvraća od tog posla, a kad to postoji, tada se mora taj liek u podpunoj svojoj čistodi uporabiti. Cesto se dogadja, da štetočinac nastoji lugara ma kako da prevari, a lukavim štetočincem veoma je dobro došla za prevaru okolnost, što se lugari na razpravu ne pozivaju. Tu on na lahak način izbjegne kazni zatvora, i to tako, da na mjesto sebe pošalje na razpravu ma kogagod drugog, koji čin prizna i odmah nastupi i pretrpi kazan zatvora. Da je tome tako mislim, da ne trebam dokazivati, jer nije nikome na čelu napisano, kako se zove, a razpravljajući činovnik ne mora a i ne može da pozna svaku osobu. Ali kad bi lugar bio prisutan kod razprave, te se sa svakim štetočincem suočio, te još svakog napose po zaslugi razpravljajućem činovniku opisao, tad mislim, da bi to bio snažan uztuk proti šumoštetnikom, jer bi se tada svaki mogao onako kazniti, kako je zaslužio. Još je jedna dobra strana, radi koje bi morao lugar prisustvovati razpravi. U početku sam naveo da lugar vodi službenu knjigu; ista ga kod razprave podsjećava na počinjeni kvar, jer ga je u njoj točno upisao. Izreče li razprajavljajudi činovnik presudu proti štetočincu, tad si lugar odmah kod onog broja zabilježi, da je šteta presudjena; ne bude li prijavljeni presudjen bud sa kojeg razloga, tad je lugaru dužnost, da odmah prijavu izpravi ili da o tom obavjesti svoju nadležnu šumariju. Nije li pako u ovom slučaju lugar na razpravi, tad razpra\ ljajuća oblast vraća prijavu šumariji, stavlja prigovore ili pitanja i tako se riešenje predmeta zavlači na mjesece i godine. A u jednom i drugom slučaju lugaru je koncem godine poznato, koje su prijave presudjene, koje nisu, pak mu je s toga tada lahko odgovoriti na zatraženo pitanje «koje su prijave presudjene a koje nisu», a nek se znade, da i to mnogo znači. Stankoveeki. |