DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1896 str. 30 <-- 30 --> PDF |
— 148 Mi mislimo, da nije to pravi uzrok, da je ta razprava ostala tako neplodonosna, ta od 400 skupstinara bilo je sigurno njih barem 20 30 na Spessartu, a medju njimi baš oni, koji su glavnu rieč vodili: kao Fiirst, Borggreve, Ney, Schvvappach, Scliubeg, Horn i t. d. koji su po svem šumarskom svietu priznani kao prvaci. Uzrok toj neplodnosti biti će dakle na drugom mjestu, i to po svoj prilici u onoj najnovijoj nauci, koja se zove «StammwIrthschaft», ili «Waldbau der kleinsten Flaclie». Svaki od gornjih šumara odgojio je hrpu od 5 — 6 hekthrastove šume, ovaj na ovakovom, onaj na onakovom položaju i tlu; pa pošto je hrast za tamošnji predjel neka izvanrednost, misli svaki pojedini, da iz takovih specijalni h odnošaja, može odmah obćenit e zakone izvadjati. Nu pošto to ne može biti, onda je naravna stvar, da svaki iztice svoje mnienje, koje se radi raznolikosti odnošaja ne može slagati sa mnienjem onoga drugoga šumara. I odatle ono nesuglasje, ona neplodnost. To je jedan uzrok; a drugi će biti taj, što se je žalibože i šumarska znanost počela prenatrpavati sa onim izpraznim balastom, kojim su [poplavljene i knjige i novine i koji prieti, da će gotovo progutati ona fundamentalna šumogojstvena pravila , koja su naši predji bistrim okom u š u m i pročitali. Napokon i to : nekate gospodo njemački šumari hodočastisti jedino u Spessart, nije to prava Mekka plemenite Quercus pedunculate ; nego izvolite zaviriti i u Slavoniju, pa ja kriv, ako mnogi od vas ne će prestati odgajati hras ondje, gdje mu mjesta nema. J. K. Što je to prieborna šuma? u Oester. Forst- u. Jagd-Zeituug napisao L. Hufnagl. Odgovor na to pitanje nije baš tako lahak, kako se u prvi mah čini, a to se je pokazalo i kod ovogodišnje glavne skuptine austrijskog šumarskog družtva u Sarajevu. To pitanje nije |
| ŠUMARSKI LIST 4/1896 str. 31 <-- 31 --> PDF |
— 149 — doduše bilo na dnevnom redu, ali je ipak lebdilo nad cielom skupštinskom razpravom, te je i mnoge nesporazumke prouzročilo, jer si je svatko pojam preborne šume po svom vlastitom shvadanju definirao. Razprava o temi «opažanja na ekskurziji* nije doduše za to odredjena, da se na njoj pojmovi definiraju i akademička pitanja riešavaju, ali se ne može poreći, da strukovnim razpravama sigurno nije na uhar, ako si za ovaj ili onaj tehnički izraz svaki slušatelj poseban pojam stvori. I sam pojam «čiste sječe» niesu svi učestnici jednako shvatili; sad se je «prebiralo», sad su se pojedina stabla «vadila» i sjemenjaci su se pomnjivo porazdielili, oplodno vrieme se točno odmjerilo, ali ja dvojim, da je i jedan od govornika predočio u svojima slušateljima onu istu sliku, koja je njemu samomu pred očima lebdila. Tako je bilo i sa mojim zagovaranjem priebornog gospodarenja, a valjda sa istoga razloga, jer se je to gospodarenje meni posve drugačije prikazalo, nego li mojima slušateljima. Što je dakle prieborna šuma? Većina strukovnjaka odgovoriti će: »prieborna šuma je bila pa prošla.« Jest, ali samo u literaturi i u školskim knjigama, koje ju jedva jednom riečju spominju i sve moguće mane joj pripisuju; odatle dolazi, da naše oko, naviklo na jednolične šume, ugledav prieborno gospodarenje, od njega se odkreće sa željom : »daleko ti kuća od mene.« Nu tko je kadar oteti se tjesnomu domaćemu djelokrugu, i promisli, da su se jednolične, i jednako stare šume samo u njemačkom carstvu i jednom dielu Austrije udomile, dočim se u ostaloj Europi — ni neobzirući na ostale krajeve svieta - prieborna šuma jošte u velike goji; i tko si nadalje predoči, da je financijalno vaganje mogućega dobitka iz ove ili one vrsti šumskoga uzgoja još i dan danas kao i pred 100 godina puka papirnata spekulacija, a ne na činjenicama osnivajuće se izkustvo, taj će posve drugačije o priebornoj šumi suditi. Prije svega prikazuje se ver´ini strukovnjaka prieborna šuma kao inferiorna, današnjemu stanju šumarske znanosti nikako neodgovarajuća vrst uzgoja. Nu ništa nelogičnijega, nego li je taj nazor! Može li u obće biti nižega načina sječe, nego li je gospoda |
| ŠUMARSKI LIST 4/1896 str. 32 <-- 32 --> PDF |
— 150 — renje sa čistom sječonj ? Zar može biti išta jednostavnije, nego li svake godine x ti dio šume izsjedi i sa omorikama posaditi ga? Dade li se gospodarenje čistom sječom strogo znanstveno obzirom na pravu dozrielost sastojine u obće i voditi? Sigurno da ne. jer svako pojedino drvo i u jednako starim sastojinama ne dozrieva u isto vrieme; prema tomu ruši čista sječa i prezriela i još nedozriela stabla. Usuprot tomu je prieborno gospodarenje par excellence uzgoj liesa, gospodarenje sa pojedinim stablom, jer ruši svako pojedino drvo u dobi njegove najunosnije zrelosti. Ali to gospodarenja traži od šumara najveću inteligenciju i napor. Sto je dakle prieborna šuma? Ponajprije valja ukloniti bludnju, koja je i u Sarajevu na vidik izašla, da prieborna šuma u sebi one sastojine obuhvaća, u kojima su svi dobni razredi stablimično jedan do drugoga od 1-do n-te godine starosti zastupani i da sječa svake godine prodje preke sveukupne te gospodarstvene cjeline (Betriebsklasse). Ni jedno ni drugo nije u velikim šumama u obće niti moguće, pa se zato i riedko kada dogadja. Taj nazor potiče od onih, koji priebornu šumu kao nekakav kaos smatraju, a nikad niesu imali ih volje, ili prilike, da pobliže priebornu šumu promotre. Mi govorimo ovdje naime u šumskom uzgojnom sistemu, a ne 0 neurednom seljačkom gospodarenja; ili zar ima koga, koji bi mogao misliti, da je moguće na jednoj na pr. 30000 ha velikoj površini na godinu na svakom pojedinom hektaru ne koliko stabala izvaditi ? Ako se pako ne može, čemu se onda u školskim knjigama uČi ona nauka, koja je i u Sarajevu toliku ulogu igrala! Judeich spominje u svojoj knjizi o uredjenju šuma pokraj toga neurednog gospodarenja, koje je u većima šumama principielno ne moguće, takodjer i sliku «uredjenog» priebornog gospodarenja, u kojemu sječa samo preko alikvotnog diela šumske površine svake godine prelazi; jedino takav način uredjenog uzgoja može odgovarati pojmu priebornog gospodarenja, jer predpostavlja stanovito postupanje sa šumom i uzgojnu osnovu u obće. |
| ŠUMARSKI LIST 4/1896 str. 33 <-- 33 --> PDF |
— 151 — Ako se dakle sječa godimice na jednu četvrtinu, na jednu desetinu, na jednu dvadesetinu površine p protegne, onda se sječa ponavlja na jednom te istom mjestu -|-~^^ -i godine; to razdobje za koje se sječa na isto mjesto povraća, zove se sječivno razdobje. Može se dakle uzeti, da je pomladjivanje, t. j . postanak novih sastojinskih individua skopčano sa svakom tekućom sječom, tako dakle da se kod s j e č i v n o g r a z d o b j a* od 20 godina na stanovitom mjestu nakon sprovede ne sječe nalaze medjusobno pomješana stabla u starosti od 1, 21, 41, 61 i t. d. godina. Dakako da nije mogućnost izključena, da i u medjuvremenu toga sječivnog razdobja pojedino zrno iznikne i razvije se, nu u većini slučajeva imati ćemo mi uz 120 godišnju obhodnju i uz 20-godišnje sječivno razdobje samo 6 dobnili razreda medjusobno sjedinjenih ipak sumu, koja se zove priebornom. Definicija prieborne šume mora uviek predpostavljati, da se takovom sastojinom u istinu i prieborno gospodari, da se dakle sječa u nekom stanovitom razdobju, koje mora manje biti, nego li na pr. -^— na isto mjesto povrati, da je sječa dakle periodična. Ja sam na drugom mjestu pokušao dokazati, da se sječivno razdobje može iz financijalne dozrelosti pojedinoga stabla izračunati, i na koji način bi se u mjesto pojma «dobnih razreda » probitačnije uveo pojam «stupanj debljine* ; ja sam na istomu mjestu priebornu šumu kao onaj sastojinski oblik označio, u kojemu svi «dobni razredi» medjubno pomješani na jednoj površini se nalaze. Ne moraju dakle svi stupnjevi starosti sjedinjeni biti, da omoguće prieborno gospodarenje, nego je dostatno, dapače moralo bi pravilom biti, da periodično nakon najviše 20 godina vraćajuća se. sječa samo najstarija, odnosno najdeblja i najzrelija stabla obori. Sječivno razdobje tekom kojega se sječa opet u istu sastojinu vrati, ima se u pravilu izmedju 10 — 20 godina kretati; što manja gospodarstvena jedinica (Betriebsklasse), to kraće ima i sječivno razdobje biti, i obratno. Najnižu granicu * Umlaufszeit, vrieme povratne sječe, mala obhođnja (obhodnjica). Tko bi nao shodniji izraz, neka bi imao dobrotu prioboiti ga u „Šumar, listu," Ured. |
| ŠUMARSKI LIST 4/1896 str. 34 <-- 34 --> PDF |
— 152 tvore one seljačke i obćinske šume u kojima se sjeČa godimice vraća, gdje je dakle sječivno razdobje jednako 1. Pitanje o sudnosti prieborne šume dalo bi se dakle na ovaj način odgovoriti: prieborna šuma je onaj sastojinski oblik, u kojemu se neposredno pred sječom nalaze sjedinjeni svi dobni razredi ili stupnjevi debljine, koji odabranoj obhodnji odgovaraju ; ona je nadalje onaj uzgojni oblik, kod kojega se sjeČa periodično na isto mjesto vraća i svaki puta dozriela stabla obara. Drugo pitanje ticalo bi se gospodarstvene snage (Leistungfahigkeit) prieborne šume; nu ta se još ne dade prosuditi. I kao što se bez predhodnog proučavanja nebi moglo preporučiti umjesto uzgoja sa čistom ili redovitom priebornom sječom (Pleterschlagbetrieb) uvesti preborno gospodarenje, isto tako ne može se odobriti, jur postojeću šumu izsjeći i sa svimi mogućimi žrtvami i na prirastu i na ogojnili troškovih jednoliku sastojinu uvesti, više puta jedino zato, jer je tobože sramota gospodariti sa priebornom šumom. Tko prati odnosnu literaturu, može na najraznoličitije nazore u tom pogledu naići: Gajerovo šumogojstvo razpalilo je duhove, svaki nastoji učitelja u nejednakosti na papiru odgojenih sastojina jos nadmašiti, hrpe i hrpe bivaju sve to manje i manje, te su već pale na veličinu od la, još jedan korak i prieborna šuma je tu! Prev. J. K. LISTJ^DEC. Osobne viesti. Imenovanja. Ban kraljeviuah Hrvatske, Slavonije i Dalmacije obnašao je imenovati šumarskoga vježbenika II. banske imovne obdine Jovana Metlasa, kotarskim šumarom kod gradiške imovne obćine sa sjedištem u Novskoj, te šumarskoga vježbenika gradiške imovne obćine Vjeueeslava Potočnjaka, šumarskim pristavom kod rečene imovne obćine, sa sustavnimi berivi. |