DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2-3/1896 str. 62     <-- 62 -->        PDF

— 100 —


živjelo, i koje je magjarskim šumarom ono, što Niemcima Gajerova
„PorstbenutzuDg".
Osim raznolikih članaka i razpraya napisao je i djelo o „lovstvu",
koje je izdalo ugarsko lovačko-zaštitno družtvo.
Njegovim nasljednikom na učiteljskoj stolici imenovan je kr. ug.
šumarnik L. Csiby.


f Moritz Willkomm. Koncem kolovoza 1895 umro je u Wartenbergu
u Češkoj u 75. godini svoga života poznati botaničar Moriz
Willkomm. Akoprem nije bio šumar, ipak mu šamari i šumarska znanost
imaju zahvaliti za nekoja djela od znatue vriednosti. On je naime za
dugoga svoga učiteljevanja — medju inim bio je sveučilištnim profesorom
u Derptu i Pragu — bio jedno vrieme profesorom na tharandskoj
šumarskoj akademiji, i iz te dobe potiču njegova u šumarstvo
zasiecajuća điela, naime: „Deutsehlands Laubholzer im Winter"; „Die
Nonne, der Kiefernspinner und die Kiefernblattwespe´´; „Forstliche Flora
von Deutchland ud Oesterreich"; „Das Waldlbuclilein", Osim toga napisao
je još znatan broj razprava tičući se šumarstva. Osim prvoga, gore
navedenoga djela, Moriz Willkomm je nama šumarima najpoznatiji po
svojem velikom djelu »Die mikroskopiseben Feinde des Waldes´´. U toj
još ni izdaleka nedovršenoj grani šumarske znanosti, on je mnogu koristnu
ideju potako i cielo to veoma tegotno iztraživanje prilično napried
promaknuo.


Zakoni i normativne naredbe.


Okružna naredba ris. kr. zemaljske vlade br. 60346 ex 1893
od 3. siečnja 1896 glede zaračunavanja svjedočkih
pristojba lugarima krajiških imovnih obeina.


Pošto je od strane kr. kotarskih oblasti u mnogo slučajeva veoma
razno i krivo shvaćena pređposljednja alineja ovovladne naredbe od 9.
siečnja 1893. br. 44266. glede zaračunavanja svjedočbih pristojba lugarima
krajiških imovnih obćina, to se ovime, radi jednolikog postupanja
i propisnog uredovanja, gornja odredba nadopunjuje, odnosno preinačuje
kako sliedi:


Svjedočke pristojbe lugarima dopituje razpravna (kr. kotarska)
oblast, te imade ista dotične iznose u rubrici VIII. kaznenog
registra točno označiti, i to u ime hranarine 84 nvČ. na dan, u ime
hodarine pako prema udaljenosti sjedišta lugarevog od sjedišta razpravne
oblasti, koju udaljenost potonja ureda radi ustanovljuje, te prema usta




ŠUMARSKI LIST 2-3/1896 str. 63     <-- 63 -->        PDF

- 101


novi ovovladne naredbe od 11. srpnja 1892. br. 4123. Odpada dakle u
takovih slučajevih svako pridonašanje po šumsko-gospodarstvenim uredima
obredjenih troškovnika, i potvrda prisutnosti na istima.


Ako prijavljenik bude presudjen radi prijavljenog čina, mora se
presuditi i na razmjerno nošenje postupovnog troška, u koji spada i
svjedočka pristojba lugarima. Ako pak prijavljenik bude riešen od prijave,
onda sa naravno nemože ni na nošenje postupovnog troška presuditi.


Po presudjenoj stranci dobrovoljno uplaćene ili pak ovršno utjerane
pravomoćno dopitane svjedoćke lugarske pristojbe imaju se Sumarskogospodarstvenim
uredima priposlati, koji će ih dotičnim lugarima uz
prijamnice izdavati. Ako pak pojedini lugari nebi bili u stanju dulje
vremena čekati na izplatu dosudjenih im pristojba, to se imovne obćine
ovlaštuju, da pravomoćno dosudjene, a po stranci još neuplaćene svjedočke
pristojbe, mogu dotičnim lugarima predujmice izplatiti. Pristojbe
pak, koje se od na iste presudjene stranke utjerati nemogu, imadu
imovne obćine lugarima izplatiti, jer se nemože zahtjevati, da lugari o
svom trošku kod dotičnih razprava kao svjedoci prisustvuju. Za podmirenje
rečenih predujmičnih izplatah a naročito za namirenje onih lugarskih
svjedočkih pristojba, koje se od pojedinih stranaka nebi mogle
utjerati imadu imovne obćine u svoje godišnje proračune primjerene
svote uvršćivati.


0 tome se imaju kako kr. kotarske oblasti, tako i šumsko-gospodarstveni
uredi krajiških imovnih obćina znanja i ravnanja radi shodno
obavjestiti.


Okružnica kr. hrT.-slav.-dalin. vlade odjela za unutarnje
poslove od 14. siečnja 1896. br. 40120. ex 1894. upravljena na sve
upravne odbore županijske.


Usljed učestalih molba dušobrižnika, kao uživatelja koristi urbarijalnog
selišta, kojimi bje ovdje zamoljeno, da se tangente od utržka,
dobivenog prodajom stabala iz urbarsko-obćinskih šuma, koje odpadaju
na parohijalno selište, svagda izluče od ukupne prodajne svote te koristonosno
ulože kao nepotrošiva glavnica, od koje bi svagdašnji parok
dobivao samo kamate, nalazi kr. zem. vlada, odjel za unut. poslove, budućeg
znanja i ravnanja radi priobćiti sljedeće;


Po ustanovama §. 27. i 28. zakona od 25. travnja 1894. o uredjenju
zemljištnih zajednica razpolažu zemljištne zajednice, medju koje
spadaju i urbarske obćine, sa prihodima od svojih šuma u koliko isti
nisu potrebni za uspostavu prijašnjeg prihoda i za trajno namirenje po