DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 2-3/1896 str. 62 <-- 62 --> PDF |
— 100 — živjelo, i koje je magjarskim šumarom ono, što Niemcima Gajerova „PorstbenutzuDg". Osim raznolikih članaka i razpraya napisao je i djelo o „lovstvu", koje je izdalo ugarsko lovačko-zaštitno družtvo. Njegovim nasljednikom na učiteljskoj stolici imenovan je kr. ug. šumarnik L. Csiby. f Moritz Willkomm. Koncem kolovoza 1895 umro je u Wartenbergu u Češkoj u 75. godini svoga života poznati botaničar Moriz Willkomm. Akoprem nije bio šumar, ipak mu šamari i šumarska znanost imaju zahvaliti za nekoja djela od znatue vriednosti. On je naime za dugoga svoga učiteljevanja — medju inim bio je sveučilištnim profesorom u Derptu i Pragu — bio jedno vrieme profesorom na tharandskoj šumarskoj akademiji, i iz te dobe potiču njegova u šumarstvo zasiecajuća điela, naime: „Deutsehlands Laubholzer im Winter"; „Die Nonne, der Kiefernspinner und die Kiefernblattwespe´´; „Forstliche Flora von Deutchland ud Oesterreich"; „Das Waldlbuclilein", Osim toga napisao je još znatan broj razprava tičući se šumarstva. Osim prvoga, gore navedenoga djela, Moriz Willkomm je nama šumarima najpoznatiji po svojem velikom djelu »Die mikroskopiseben Feinde des Waldes´´. U toj još ni izdaleka nedovršenoj grani šumarske znanosti, on je mnogu koristnu ideju potako i cielo to veoma tegotno iztraživanje prilično napried promaknuo. Zakoni i normativne naredbe. Okružna naredba ris. kr. zemaljske vlade br. 60346 ex 1893 od 3. siečnja 1896 glede zaračunavanja svjedočkih pristojba lugarima krajiških imovnih obeina. Pošto je od strane kr. kotarskih oblasti u mnogo slučajeva veoma razno i krivo shvaćena pređposljednja alineja ovovladne naredbe od 9. siečnja 1893. br. 44266. glede zaračunavanja svjedočbih pristojba lugarima krajiških imovnih obćina, to se ovime, radi jednolikog postupanja i propisnog uredovanja, gornja odredba nadopunjuje, odnosno preinačuje kako sliedi: Svjedočke pristojbe lugarima dopituje razpravna (kr. kotarska) oblast, te imade ista dotične iznose u rubrici VIII. kaznenog registra točno označiti, i to u ime hranarine 84 nvČ. na dan, u ime hodarine pako prema udaljenosti sjedišta lugarevog od sjedišta razpravne oblasti, koju udaljenost potonja ureda radi ustanovljuje, te prema usta |
ŠUMARSKI LIST 2-3/1896 str. 63 <-- 63 --> PDF |
- 101 novi ovovladne naredbe od 11. srpnja 1892. br. 4123. Odpada dakle u takovih slučajevih svako pridonašanje po šumsko-gospodarstvenim uredima obredjenih troškovnika, i potvrda prisutnosti na istima. Ako prijavljenik bude presudjen radi prijavljenog čina, mora se presuditi i na razmjerno nošenje postupovnog troška, u koji spada i svjedočka pristojba lugarima. Ako pak prijavljenik bude riešen od prijave, onda sa naravno nemože ni na nošenje postupovnog troška presuditi. Po presudjenoj stranci dobrovoljno uplaćene ili pak ovršno utjerane pravomoćno dopitane svjedoćke lugarske pristojbe imaju se Sumarskogospodarstvenim uredima priposlati, koji će ih dotičnim lugarima uz prijamnice izdavati. Ako pak pojedini lugari nebi bili u stanju dulje vremena čekati na izplatu dosudjenih im pristojba, to se imovne obćine ovlaštuju, da pravomoćno dosudjene, a po stranci još neuplaćene svjedočke pristojbe, mogu dotičnim lugarima predujmice izplatiti. Pristojbe pak, koje se od na iste presudjene stranke utjerati nemogu, imadu imovne obćine lugarima izplatiti, jer se nemože zahtjevati, da lugari o svom trošku kod dotičnih razprava kao svjedoci prisustvuju. Za podmirenje rečenih predujmičnih izplatah a naročito za namirenje onih lugarskih svjedočkih pristojba, koje se od pojedinih stranaka nebi mogle utjerati imadu imovne obćine u svoje godišnje proračune primjerene svote uvršćivati. 0 tome se imaju kako kr. kotarske oblasti, tako i šumsko-gospodarstveni uredi krajiških imovnih obćina znanja i ravnanja radi shodno obavjestiti. Okružnica kr. hrT.-slav.-dalin. vlade odjela za unutarnje poslove od 14. siečnja 1896. br. 40120. ex 1894. upravljena na sve upravne odbore županijske. Usljed učestalih molba dušobrižnika, kao uživatelja koristi urbarijalnog selišta, kojimi bje ovdje zamoljeno, da se tangente od utržka, dobivenog prodajom stabala iz urbarsko-obćinskih šuma, koje odpadaju na parohijalno selište, svagda izluče od ukupne prodajne svote te koristonosno ulože kao nepotrošiva glavnica, od koje bi svagdašnji parok dobivao samo kamate, nalazi kr. zem. vlada, odjel za unut. poslove, budućeg znanja i ravnanja radi priobćiti sljedeće; Po ustanovama §. 27. i 28. zakona od 25. travnja 1894. o uredjenju zemljištnih zajednica razpolažu zemljištne zajednice, medju koje spadaju i urbarske obćine, sa prihodima od svojih šuma u koliko isti nisu potrebni za uspostavu prijašnjeg prihoda i za trajno namirenje po |