DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2-3/1896 str. 61     <-- 61 -->        PDF

- 99 —
U saboru je poSam od god. 1881. pripadao liberalnoj stranci, te
je kao takav bio počašćen izborom podpređsjeđnika kao stranke, tako i
parlamenta. Značajan je njegov odgovor na pozdrav gradskog poglavarstva,
koje mu se poklonilo prigodom imenovanja ministrom, naime:
da se njegovom djelovanju otvara široko polje čim samo na bližu peštausku
okolicu pogleda, naime na puste pješčare i filokserom uništene
negda vinorodne briegove.


Da je Daraay valjan gospodar, kao što mu je i otac bio, to dokazuju
njegova u peštanskoj i komoranskoj županiji uzorno uređjena
dobra. Od takovog valjanog gospodara, možemo se i mi šumari najboljemu
nadati.


Frltz Wachtl, poznati entomolog i član austrijske pokusne postaje
za šumarsku struku u Mariabrunu, imenovan je c. kr. profesorom
za entomologiju na visokoj školi za zemljotežtvo u Beču. I tako je stolica,
izpražajena smrću profesora G. Henschela opet popunjena.


t Umrli. Sig. Szecsi. Mjeseca listopada 1895. umro je u Stavniei
profesor šumarstva na šćavničkoj akademiji i kr. ugarski šumski nadsavjetnik
Szecsi, koji je punih 28 godina na rečenoj akademiji učite-
Ijevao. Savkoliki mladji naraštaj šumarski u Ugarskoj bio je njegovim
učenikom. Sigmund Szecsi rodio se godine 1841. u Vis-Garamu, gdje
mu je otac bio službenik kod aerarskib talionica. Svršivši gornju gimnaziju
u Besztercsibanv, podje god 1859 na šfcavničku šumarsku akademiju
i položi dvije godine kašnje viši državni izpit u Budimu. Na to
stupi u državnu službu kao šumski kandidat kod montansko-šumskog
ravnateljstva u Šćavnici. Godine 1867. bude promaknut na šumara i
premješten u Oegy, nu još iste god. bude pozvan u svojstvu pomoćnog
učitelja na kralj, akademiju u Šćavnici, gdje je uz šumarskoga savjetnika
profesora Karla Wagnera učiteljevao. Godine 1871. imenovan je
izvanrednim, a šest godina kašnje redovitim profesorom rečene akademije
; napokon dobije god. 1889. naslov šumarskog savjetnika, a 1893.
naslov šumarskoga aadsavjetnika sa VI. činovnim razredom.


Kao profesor na akademiji razvio je veliku djelatnost te je osim


nauke o uporabi šuma, predavao i cesto-i vodogradjevine, zatim enci


klopediju poljodjelstva, lovstvo a napokon i ribarstvo. Vlastitim trudom


obogatio je tamošnji muzej s predmetima i skupinama, koje su zasjecale


u njegovu struku; isto tako uredio je ribarski zavod vlastitom inicija


tivom. Usljed tih zasluga, kao i usljed vanredno poučnih i ukusnih aran


gementa prigodom raznih izložba, odlikovan je vitežkim krstom Franje


Josipa. Kolikih je zasluga stekao i na književnom polju, dokazuje nje


govo djelo 0 uporabi šuma, koje je u kratko >rieme dva izdanja do