DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 12/1895 str. 7     <-- 7 -->        PDF

— 479 —


Pođnebje Pireneja odlikuje se osobito vlažnošću, koja potiče djelomice od
njihovoga položaja izmedju Atlantskog oceana i sredozemnog mora, djelomice
opet uslied glavnog njihovog pravca od zapada k iztoku; odtud svi oblaci, koje
tjeraju sjevero-zapadni, sjeverni i sjevero-iztožni vjetrovi, provaljuju se atmosferičkim
oborinama na sjevernom nagibu Pireneja; visina atmosferičkih oborina
dostiže kadšto preko godine dva do tri metra.


U predgorju Pireneja prevlađjuje hrast (Qaercus pedunculata i Qaer. Tozae),
zatim u onoj mjeri, u kojoj se podiže u visine gore, susreće se sa jelom i bukvom,
sa jelom zajedno i čiftim bukvikom; P. unciuata na visini 2000 met.
razvrstava vegetaciju; obični bor u prirodnom stanju nalazi se u manjih grupah
u visini do 2000 mt. Od cedra, ariša i smreke neima u Pirenejah traga u prirodnih
sastojinah; ariš, koji ima tako važnu ulogu pri pošumljivanju Alpa, uepodaje
se u Pirenejah za umjetno gojenje.


U Pirenejah čuvale su se šume samo u daljini od komunikacionih puteva
ili na nepristupnih obroncih. Svojom šumovitošću mogu se pohvaliti samo doline
Neste d´ Aure, Gaves de Canterets i d´ Arnu. Pustošenje i neograničena paša
stoke uništili su šumski zastor i u Pirenejah. Najviše postradale su doline
Luz, Gavarnie i Bareges. Ovdje su se stvorili najgrozniji potoci; tu su bile
najstrašnije ruševine i sada predstoji šumaru za izpunjivanje jedan od najtegotnijih
zadataka.


Pošumljivanje Pireneja izvadja se danas po jednom obćem planu sa Alpama;
nu njeke osebnosti netreba mukom preći. G. Laniray više od 20 god.
rukovodio je poslove oko pošumljivanja Pireneja i izradio je ovdje naročitu sistemu
t. ZV. banquettes rigoles. U ostalom ova sistema može se viditi pod Baregem.
Po nagibu gorskom vodi se siksak (amo tamo) stazica, a pored nje izkopa
se neduboki (25 cm. širine i dubljine) jarak, koji služi u isto vrieme za
oticanje suvišne vode od atmosferičkih oborina za dreniranje i za natapanje tla.
Nagib staza, a dosljedno i jaraka jest 20"; razmak izmedju staza i verbilnom
pravcu je 6 mt. Površina strmine medju siksak linijah zasadjena je drvećem.
Danas je težko naći takav tipični bauquett; oni su se splavili, jarci su sa
zemljom zamuljeni i tako ih je nestalo. U današnje vrieme napušćena je ta
sistema i kod pošumljivanja suhih golih nagiba upotrebljava se napred opisani
sistem Contourier.


Pod Baregem u perimetru Bastem (torrent Rieulet) može se viditi sistema
jaraka, koje je proseko g. Lamiray na golih obroncih u svrhu odvodjenja atmosferičke
vode s jednoga nagiba gore na drugi, kad je na njemu očuvana šuma
Ovi jarci i završavaju se u šumi. Na taj način vodeni izdan, koji bi mogao
prepuniti gorski potok, odvadja se pomoću redova od jaraka na drugi nagib
gore, gdje se voda razilazi po šumskoj površini. Ova oštoumna sistema pokazala
seje u samoj stvari ipak nepraktičnom s toga, što izvedena voda izpira korienje
drveća i tim prouzrokuje propadanje zdrave šume. U današnje vrieme malo se
u čem razlikuju poslovi u Pirenejah od onih u Alpah. I ovdje se grade povorke
od brana u svrhu reguliranja i uzdizanja korita gorskih potoka, a izvadjaju se