DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 12/1895 str. 48     <-- 48 -->        PDF

— 520 —


Pravo područje, u kojemu sada divlji gnjeteo na Balkanu prebiva, jest iztoSna
Rumelija i pojedini djelovi evropske Turske, — imenito primorski okrajci crnoga mora
sjev´brne Albanije, mogude još i Macedonije i Epirusa.


Prem je nedvojbeno poznato, da ima u turskom području gnjetela, ipak su to
baš one zemlje, koje su radi nesigurnosti najmanje iztraživane. PoSam od Lilforda,
Elwesa i Backleya, koji su divljeg gnjetela ponješto našli na ušću Vardara u zatonu
solunskom, nije još ni do danas nedvojbeno ustanovljeno, da li još gnjeteli tamo žive
i da li nijesu i tamo ved posve uništeni.


U sjevernoj Albaniji ved je lord Lilford srećom lovio na divljeg gnjetela na
užću Drine oko grada Aessije, gdje se nalazi gusto šikarje sa nješto pitome zemlje,
na kojoj se kukuruz sije. Još i danas ima ondje mnogo gnjetela, te ondje love na
gnjetele ponajviše strani lovci veoma uspješno. Iz ovih krajeva preljetavaju gnjeteli u
susjednu Crnogoru, te ima nađe, da bi se i ovdje mogli gnjeteli nastaniti.


U Epiru našao je lord Lilford gnjetele god. 1857. na rieci Luro blizu Preveza.
(Lord Lilford: Notes of European Ornithologie", European, Turkey and Grecco 1860.)


Osim E(wesa i Backleja našao je divljeg gnjetela poslie još i Rađakoff u Rumeliji
(Badakoff: „Oruithol. Bemerkungen iiber Bessarabien, Moldau, Walachei, Bulgarien u.
Ostrumelien, Buli. Soc. Natur, Moskau 1073. I. IH.), ali najtočnije podatke o razprostranjenju
divljeg gnjetela u Rumeliji pružio je prof. Škorpil iz Sofije (Škorpil:
„Sjevero-iztoSna Bugarska obzirom na geograf, i arheol. odnošaje". Sbornik sv. VII.
Sofija 1892). Po njegovom iztraživanju proteže se područje, u kojemu divlji gnjeteli
prebivaju, poSam od crnoga mora do Tundže. Uzduž obale nalazi se gnjeteo samo kod
sela Horoslare na tursko bugarskej raedji, a na jugu i sjevero-jugu kod rieke Karabunar,
nadalje kod mjesta Sazluk, Kabasakalj i izmedju Aftana i Izmailfaka. Južna
međja obitavališta divljeg gnjetela jest izmedju Slivena i Kazul Agac, a sjevernu međju
sačinjavaju južni ogranci Emine Balkana.


God. 1883. nadjeni su divlji gnjeteli često u ravnici Izmedju Jambola i Slivena.
Najviše ima divljih gnjetela u hrastovih šikarah na Tundži izmedju Jambola i Kazuagača.


Koliko je divljh gnjetela kod Tundže bivalo, dokazuju priobćenja prof. Hristovida
(Hristovida L, „Prinos za iztraživanje bugaske faune", sbornik svez. VII. Sofija 1892.),
gdje se veli, da su 6 lovaca iz Carigrada u 5 dana ubili 160 divljih gnjetala. Ovo
je bugarsku vladu ponukalo, da je ovdje zabranila lov na gnjetele.


Kustos Reiser iz Sarajeva slovi danas kao najbolji poznavalac ptičjeg svieta u
Bugarskoj, a iz njegovog djela crpljeni su svi ovi podatci o razprostranenju divljih
gnjetala u iztoč. Rumeliji (Otm. Reiser: „Materialien zu einer Ornis Balcanica" II. Bulgarien
Wien 1894. S. 140—141).


Na Tundži sačinjavaju zaista neprodirno šikarje od gloga, tatar, javora, hrasta
i zimzelena najugodnije pribalište divljih gnjetela, jer su ondje sigurni, da jih neće
progoniti niti divlja mačka, niti čagalj, lisica i t. d.


Spomenuti Kustos proputovao je mjeseca listopada god. 1891. njeke srezove, u
kojih ima mnogo gnjetela na turskoj medji kod mjesta Salihlara, gdje je on sa lovačkimi
drugovi ubio 1 kokicu i 3 gnjetela mužaka.


Poznato je, da je po priči stari Colhis ili bolje rekud područje Riona pradomovina
divljih gnjetela, odakle se je umjetno razprostranio. I danas se on nalazi u njekih
stranah Kavkaza. Sliedeć tiek rieka Kubana, Kuma, Tereka, Kura, Araksera, Riona i t. d.
prebivao je gnjetel u guštarah trstike i svakovrstnog šikarja prostranih pustara, a
mjestimice prebivao je on u družtvu i sa jarebom (Steinhuhn), a prebiva i u razprostraništu
ođ 1000 mt. srednje visine nad morem.