DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1895 str. 47 <-- 47 --> PDF |
— 519 — netofino pisalo u razliSitih strukovnih gasopisih. Odlučio sam dakle, da ovdje pr ikažen područje, u kojemu se divlji gnjeteo na balkanskom poluostrvu nalazi. Ponajprije moram zaniekati, da se divlji gnjeteo igdje nalazi u Bosni. Bosna nije ni prije imala gnjetela, niti jih sada ima od svoga postanka kao domadu divljač. Po koji gnjeteo proletava do duše poslie svršena lova iz susjedne SlavonijeHrvatske preko Save u Bosnu, dapače i blizu Sarajeva (kod Mokra) naselile su se kokice i jedan mužak gnjeteo, ali od takovih gnjetela ne može ni govora biti. Onaj, koji pozna ovu zemlju, morao se je zaista čudom čuditi, kad je čitao u jednom članku (Pr. B. Laska: ,Au3 den diaarischen Alpeu", Weidmann Bđ. XX[n. 1892 od str. I3l. do 122), da sa divljači risom, kozorogom i malim tetriebom živi u crnogorsko-hercegovačkih pograničkih šumah takodjer i divlji gnjeteo. Tko bi u visočinah sa 2400 mt. nad morem htjeo loviti na gnjetela, značilo bi toliko, kao da će na udicu loviti amerikanske pasoglavce u Bosni. Dapače neće ondje nadi često ni „turskih gnjetela", kako u šali prozvasmo kreštelicu. Na drugom mjestu (Weidmann, svez. XXV. 1894.) uvukli su se u izkaz njekoga lovca iz Bosne o ubijenoj zvjeradi i njekoliko gnjetela tuđjega poriekla. Pa ako se ovakovi izkazi poslie i izprave, ipak često ovakovi izpravci neopaženi ostaju, pa se tim dobivaju čudnovati pojmovi o divljači dotične pokrajine. Ako zakon o lovu za zapremljene zemlje ustanovljuje zakoniti rok lovostaje za njeku divljač, onda se zaista nikako nedvoji o obstojnosti takove divljači, pa za*^o nije ni čudo, ako je bosanski gnjeteo kao vrst divljači u njekoj monografiji opisan ("VVittman „der Eđelfasan", Wien 1893., str. 16. i 17., gdje se veli, da prem u Bosni i Hercegovini netimare gnjetela, ipak se on nalazi u njekih pređjelih Bosne, Maceđonije i Rumelije ne često, ali ipak u posve divljem stanju). Neima dvojbe, da bi se mogao gnjeteo gojiti i u Bosni obzirom na liepi položaj, ali sada se ne može na to ni pomisliti sve dotle, dokle god nemilo harače lisice, tvorci, lasice, kobci, vrane, svrake i t. d. i dotle ne, dok so nebuđe nastojalo utamanjivanjem grabežljivaca. Kao što neima u Bosni gnjetela, tako jih nede biti po svoj prilici niti u Srbiji. U Crnoj gori nemože o obstanku gnjetela kao ptice stauarice ni govora biti, jer pojedini gnjeteli, koji se nalaze na đolnjem ušdu Bojane, preljetavaju onamo iz Albanske, prem bi se udomiti mogli, ako bi se čuvali. Po ustmenom kazivanju gosp. L. Fiihrera ubio je kapetan Grjokić u Sv. Nikoli u spomenutih krajevih više puta gnjetele, dapače jednoga gnjetela vidio je u obdinskoj luci. Princip Danilo crnogorski uvjeravao je g. Ptihrera, da ima gnjetela i u primorskih lugovih izmedju u´da Bojane i Uldinja, ali da su sada posve utamanjeni. Gosp, Piihrer ustrielio je skm jednoga mladoga gnjetela 12. studenoga 1893. na podnožju Huma kod Reče, te se isti sad nalazi u zemaljskom muzeju hercegovačkom (L. Piihrer: „ein Jahr ornithologischer Porschung in Montenegro", Glasnik zemalj. muzeja za Bosnu i Hercegovinu 1894.). U Rieci nalazili su se u zverinjaku priestolonasljeđnika samo grivasti gnjeteli; ali je posljednji ubijen god. 1892. U Grčkoj obzirom na sađanje svoje granice bili su gnjeteli njekada dosta razproetranjeni uz obale. Tako primjerice našao je Elwes i Bucklej koncem šestdesetih godina na podnožju Olimpa i u Tempelskoj dolini gnjetele, ali su bili već tada riedki, (Elwes und Bukley: ,A List ofthe birds of Turkej". 1870. pag. 329.). Vrlo mnogo gnjetela bilo je u lugovih kod Vrahorskih jezera u Aetoliji, ali kao što su svagdje, tako su i ovdje posve utamanjeni. Posliednjeg Mohikanca od Vrahovskih jezera vidio je pisac u sveučilištnom muzeju u Atini, koji je po ustmenom kazivanju dr. Kriipera, tog najboljeg poznavaoca grčkog ptičjoslovja, kao posliednji gnjeteo po Schraderu nagaćen, te se sad pomnjivo čuva. |