DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 12/1895 str. 15 <-- 15 --> PDF |
- 487 — I. Ob<5eniti dio. Kao što se je hrvatski narod od davne davnine bavio stočarstvom, bavi se on time još i danas. — I danas je jošte stočarstvo glavna privredna grana našemu seljaisu rataru, a isto tako i mnogom veleposjedniku. Kao što nas povjest uči, naseljivali su se naši pradjedovi po šumah i planinah. Ovdje su se pojedina plemena i obitelji naselile, te su si krčenjem šumskog tla pr redjivali oranice, a postepenim razvojem poljođjeljstva i pašnjake. To je bivalo sve dotle, dok se nijesu uredili odnošaji izmedju podanika i vlastelinstva, odnosno u bivšoj vojnoj krajini uslied provedbe segregacije god. 1870—1882. državnih šuma, dočim su pašnjaci (t z. Hutweide) jur prije dani graničarima. Regulacija zemljišta provedena je prema selištnoj pripadnosti, te je potonja bila i glavnim mjerilom kod segregacije šuma i pašnjaka. Uslied toga dobila su sela i gradovi naše domovine liepe komplekse pašnjaka, koji sa šumom čine jednu nerazdruživu zajednicu. Kao vlastnost sela, trgovišta i gradova, jesu pašnjaci od velike koristi po narod i cielu zemlju. Naročito opaža se to u ravnoj našoj Slavoniji. Stoga je vriedno, da se upoznamo sa ovimi odnošaji, koji imadu upliv na razvoj ove narodno-gospodarstvene grane. U obće nas šumare mora ovo zanimati, jer su većim djelom naši pašnjaci obrasli šumom, a mnogi (u Lici, bivšem banskom okružju i Zagorju) stoje na absolutnom šumskom tlu. II. Uživanje pašnjaka. Uživanje pašnjaka bilo je neuredjeno kod nas sve do najnovijega vremena Kako je tko znao, tako je i rabio. — Nije tu bilo propisa, koliko stoke i koje vrsti smije suovlaštenik tjerati na pašnjak prema razmjeru selištne pripadnoti ; nije bilo propisa, kakovim pravom uživaju pašu nesuvlaštenici (većim dielom doseljenici i bezkućniei). Pašnjak je bio smatran kao svačije dobro. Poznato nam je, da su lagljega nadzora marve, a i udobnosti radi podigli mnogi seljaci na pašnjacih t. zv. „salaše." Dakako da se je tada bez velikih troškova i žrtava te i osobnoga napora moglo stočarstvo razvijati. — U svakom selu imade „gazda", koji posjeduju mnogo stoke, akoprem razmjerje broja stoke neodgovara ni iz daleka razmjeru selištne pripadnosti. — Uslied toga prikraćeni su mnogi drugi suovlaštenici u svome pravu u suuživanju. Ne samo da su prikraćeni u uživanju sa strane suovlaštenika, već i sa strane nesuovlašteuika. — O.-obito u novije doba, od kako je seoba stranog elementa zavladala. Ima u svakom selu mnogo njih, koji neimaju suovlastničkog prava, a ipak svoju marvu t eraju na urbar, obćinski pašnjak. |