DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1895 str. 35 <-- 35 --> PDF |
— 467 — četvrtak 19. i 20. prva bosanska utakmica u strieljanju: nagrada 4000 frca i počasna nagrada, uplata 50 frca. ; subota 21. nagrada Bosne (haudicap) 2000 frcs. i domadi umjetnički predmet kao počastna nagrada, uplata 50 frca.; nedjelja 22. medjunarođna partija (Matsch) 2000 frca. i počastna nagrada: ponedjeljak 23. nagrada Hercegovine 2000 frc. i počastna nagrada. Pucanju je stiglo mnogo stranaca i odličnih strijelaca na golubove, od kojih spominjemo: Njegovu kraljevsku Visost vojvodu od Braganze; grofa D. Harđega i g. pl. Sibrika iz Austrougarske; grofa Bernsdorffa, Dankelmanna i Vossa iz Njemačke; gospodu Galetti, Calari i Guidicini iz Italije; g. Journa i Poizata iz Pariza; grofa Robiano, baruna Loađena i gosp. Brunella iz Belgije; pukov. Holdena, kapetana Daya i g. Berridgea iz Englezke i g. Binđera iz Amerike. Od domaćih učestnika spominjemo osobito grado-uačelnika sarajevskog i mostarskoga bega Kapetanovića i Jusuf bega Filipoviča. Več prvi dan pucanja postignuti su veoma povoljni rezultati, te se je viđilo, da su se ovdje sastale puške europejskog glasa. Njegova Preuzvišenost gospodin zajednički ministar financije Kallaj prisustvovao je takodjer otvorenju. Počastnu nagradu dobio je grof Dankelmann. U ponedjeljak 9. dobio je prvu nagradu takodjer grof Dankelmann, drugu g. Journu, treču barun Linđen, a četvrtu vojvoda od Braganze. U utorak 10. dobio je prvu nagradu g, Brunell, a drugu grof Dankelmann. U sriedu 11. i četvrtak 12. pucali su samo domači, odnosno ovdašnji strijelci dočim su za strance priredjeni razni izleti i lov. Jedna partija otišla je u Hercegovinu i lovila u utovskom blatu, gdje je 150 raznih ptica ubijeno, dočim su drugi išli na Igman i Bjelašnicu. — Domaći su pucali za nagradu od 2000 kruna, koju je dao ministar Kallay, te je prvi bio Ibrahim aga Kurat Begović, a drugi Ibrahim beg Ka petanović. U subotu 14. pucalo se je za nagradu grada Sarajeva, te je dobio Journu 1600 kruna sa 22 zgoditka i barun Linđen 1200 kruna sa 21 zgoditkom i grof Bernstorff istu svotu sa 19 zgoditaka U nedjelju 15. bio je Masch sa 1000 kruna: prvi Monbrenge, drugi Berridge. Kod oklada dobio je grof Voss 406 kruna, dočim su grofovi Dankelmann i Traat mannsđorf podielili 174 krune. Veliku nagradu Iliđže od 25.000 franaka pođielila su tri Talijana iz Bolonje i to prvi: Giuseppe, Guidicini, drugi conte Gajoli-Bojidi, tredi Giuseppe Riva — Gui dicini dobio je već u Monte Carlu tri prve nagrade. Povodom ^jGranđ Prix" bila je u večer kod ministra Kallaya sjajna večera, kojoj su osim strijelaca prisustvovali i mnogobrojni članovi ovdašnjih prvih krugova. Pucanje na golubove dovršeno je 23. pr. mjeseca t. g. Sitnice. Lovište kr. šumarskog i gospodarskog učilišta u Kziževcih. Prema netom izdanom izvještaju ravnateljstva tog zavoda za godinu 1894.—95. zaprema reservi rano zavodsko lovište površinu od ukupno 280 Ha. u okruglom. Ovo je lovište vrlo prikladno za uzgoj divljači t. z. nizkoga lova, jer se u njem od naravi nalazi zečeva, trčaka, jarebica i prepelica. Nu radi gr»bežljivaca: lisica, jazavaca, tvoraca, lasica, gdje koje kune i divlje mačke, pak jastrebova, vrana i svraka, kojim se uslied blizina grada još pridružiše i skitajući psi i mačke, nije se plemenita divljač uzprkos tomu, što se je vazda štedila, mogla nigda pravo razmnožati. Godine 1894. odredila je visoka kr. zem. vlada na pređlog gospodarskog sbora, doznačiv ujedno potrebita novčana sredstva, da se zavodsko lovište imade za nizki lov i navlastito za uzgo j gnjetelov a uzorno urediti i svrsi shodno arondirati. U |
| ŠUMARSKI LIST 11/1895 str. 36 <-- 36 --> PDF |
— 468 — tu je svrhu izlufien i zavodu predan u zakup dio gradskog lovišta, zapremajući 532 Ha. i graničeći na zavodsko lovište, koje je time povećano na 8l2 Ha. a podjedno su nabavljeni i izpuateni te godine već i prvi gnjeteli za razplod u divljem stanju. — Da se lovište valjano čuvati, plemenita đivljać gojiti, a grabežljivci što više tamaniti mogu, namješten je uz zavodskog lugar a još i posebni nadzira č lova, koji stanuje u središtu lovišta u kleti vinograda PotoSca. Pošto je velika studen u zimi 1890-91. gotovo svekolike trćke u zavod, lovištu i čitavoj okolici gotovo sasvim uništila, nabavljeno je ovoga proljeća još 10 pari trčaka, koje su u zavodskom lovištu izpuštene. Utamnjivanju grabežljivaea osobita je pazka posvećena tako, da je broj istih već sada na minimum reduciran, čemu i susjedni vlastniei lovišta hvalevriednim nastojanjem doprinašaju. Od 1. svibnja god. 1894. do konca srpnja 1895. utamanjeno je: lisica 3, divlja mačka 1, jazavaca 6, kuna 2, tvoraca 7, lisica 13. skitajućih pasa i mačaka 32, jastrebova 14, kobaca 19, sova 10, vrana 155, svraka i kreštelica 117, ukupno 379 kom. Da mladež imade prilike već i na zavodu uputiti se u strieljanju i gadjanju, dozvolila je vis. kr. zemalj. vlada, da se već ove godine svotom od 1600 for. uredi zavodska streljana, kojoj je mjesto opredieljeno sporazumno sa gradskim poglavarstvom i kralj, kotar, oblasti na zapadnoj strani vinograda PotoČca, uz periferiju lovišta na iztočnom rubu malene zav. šumice, koja će se u obliku parka prorediti i udesiti. Kako je medjutim za tu svrhu opredieljena svota ođredjena u druge svrhe, obustavljena je za ljetos izgradnja toga objekta, te odgodjena na god. 1896. Nečuveno skupo lovište. Prema viesti magjarskog lovačkog lista ponudilo je prošlu zimu jedno belgijansko družtvo lovaca knezu Palfy-u za njegova lovišta u Malackoj godišnju zakupninu od 600.000 for. — i to da će mu svu petnaestgođišnju zakupninu na jedanput i uuapried izplatiti. Nije nam poznato, da li je ugovor glede toga zakupa zaista sklopljen. Njuh u puževab. Kad idemo po naših kitnjastih i sjenatih šumah, po mlađih nasadih svuda i svagdje nabasati ćemo na vitoroga puža, koji poznatom „puževom brzinom" preko stazice ili putića puža. Postojajuć i motreo puža, viditi ćemo, da je njegovo micanje njekako čudnovato i zanimivo, a još više zanimati će nas micanje ticala. Obično biva, da se puž zaustavi na svome putovanju, čim nješto opazi, te obraća svoja ticala (rogove) na sve strane, a kad se je nagledao, počme dalje puzati. Nakon njekog vremena opet stane, te opet ovakovu igru opetuje. Zašto to puž čini? Mislilo bi se, da to puž čini samo iz zvedljivosti ili da svojimi ticali hoće da sazna, kud mu valja svoje putovanje uperiti. Ako pomnjivo puža motrimo, opaziti ćemo, da se on sa svojimi ticali nikad zemlje neđotakne, a nedotakne ni kakav drugi predmet. Istina je, da puž u svojih ticalih posjeduje njeko čuvstvo, ali ta ticala on nikad nerabi kao posebna uda za doticanje predmeta. Vjerojatno je, da puž svoja ticala rabi samo u tu svrhu, da može viditi, kuda ga put vođi, jer se oči vrtnimi i šumskimi puževi nalaze upravo na velikih ticalih. Nastaje pitanje, đa li puž samo sa timi ticali vidi ili da li on š njima i njuši? Ovo pitanje nastojali su razjasniti njeki prirodoslovci, a imenito bavio se je tim pitanjem Moquin Tanđon. On je pokusima dokazao, đa puž svoja ticala rabi i za njuh. On je naime metnuo u malu platnenu vrećicu komadić sira ili jagodu i stavio tu vrećicu pred puža. Puž je odmah svoja ticala prama takovoj kesici izpružio, te pronjušio ju na sve strane, a osliniv ju svojom slinkom, poče kesicu glodati. Isti ovaj iztražilac kušao je to i na drugi način. On je metnuo drugi, pužu kao slastica povoljan komadić u kesicu, pa je tu kesicu sakrio pod kamen, pod grančice ili pod lišće tako, da kesicu vidjeti moguće bilo nije. Pa gle čuda! Puž nije mogao podnipošto opaziti sakrivenu kesicu, ali je ipak k njoj dopuzao i nju našao. |
| ŠUMARSKI LIST 11/1895 str. 37 <-- 37 --> PDF |
— 469 — To nije inače mogude, nego samo tako, što je puž onaj zalogaj u kesici svojlmi ticali nanjušio. Iztraživanja gore rečenog prirodoslovca nastavio i upođpunio je Chatin. On je uzeo prpolja (golišava puža), te u njekoj daljini postavio gljivu ili jabuku. Puž je odmah počeo svoja ticala na sve strane okretati, dok jih nije obratio upravo na gljivu ili jabuku, te ponjušiv još po koji put, odpuzao je puž ravno do tih predmeta. Ako metnemo kakvo jelo desno ili lievo, navraćati de i puž svoja ticala sad desno, sad lievo, t. j . prema onoj strani, na kojoj se jela nalaze, te de i svoj put uperiti onamo. Ako držimo jelo u vis, onda ćemo viditi, da puž svoja ticala u vis upravlja, te odmah traži kakovo uporište, da se do jela u vis popne. Odrežu li se pužu ticala, te ako to opetujemo još i onda, kad mu rana zacieli, opaziti demo tada, da primicanje jestvina nikakav utisak nečini na puža, pa de takav puž bez ticala jestvine tekar onda okusiti, ako mu jih neposredno na gubicu pritisnemo. To je očiti dokaz, da puž bez ticala nemože njušiti. Nakon ovakovih pokusa nemože nitko niekati, da u ticalih puža ne leži i njegov njuh. Još vedu vjerojatnost toga dokazao je Flemming sa mikroskopičkim pokusima. On je u ticalih pikca (Helix pomatia, Weinbergschnecke) pod sitnozorom našao množinu živčevlja, koja služe pužu za njuh i koja posredno djeluju na isti. Stroj za gotovo izradjivanje dužica za burad (bačve). Njeki J. Storwik u Christiansunđu dobio je patenat na takav stroj. S ovim strojem mogu se dužice za burad izpiliti iz balvana t. j . iz trupca, a mogu se dužice odmah proviđiti sa svrhovi (bačvu tumbati) i sa utorima tako, da su dužice bez ikakvog drugog posla posve gotove za pravljenje buradi. U tu svrhu izpoređano je oruđje sredotočno oko središta. Sprava, koja čvrsto prihvaća za izradbu namienjeno drvo, sastoji se iz blaziništa (steljke, Support), koja se okrede središtem, a to blazinište ima toliko hvataljka, koliko i orudja ima, pa se uslied toga mogu u isti čas izradjivati toliko različitih komada drveta, koliko vrsti orudja ima. Trupci su za izradbu isto tako dugački i široki, kao što je duljina i širina dužica, a prema potrebi i za dva put toliko, te su tako debeli, da se mogu više dužica iz jednog i istog komada zapored izpiliti. Na ovom stroju nalazi se slieđede oruđje: 1. Jedna naprava za pilenje, koja ima pravilnoj bačvi slično šuplje truplo, koje je na dolnjem obrubu zubcima providjeno i tako smješteno, da se kod pilenja u osovnom pravcu ili svodjeno okrede, te opisuje krivulju, od koje se središnja točka obluka stiče sa srodnim središtem krivulje. 2. Jedno sa noževi providjeno okretajude se vreteno, koje služi za to, da se može pomicati k trupcu i ond njega maknuti. 3. Dvie jedan kut mcdjugobuo tvoreće struge za režke (sljubnice), a ovakove struge služe za struganje postranih vrhova (bridi od dužica) te su smještene na stalku tako, da se pile kreću na isti način, kao što se okrede naprava pod 1. đočim pile podjeđuo i svoj medjusobni položaj mienjaju naprama okrajčenoj širini dužice. Ako je trupac sa šupljom pilom izrezan, onda zadobije na spoljašnoj strani oblik svođene plohe. Tada se okrede hvataljka za 120´´ tako, da se trupac prama pilam za pravljenje režke primakne. Kad ove pile izrade trupac, onda se okrene hvataljka za 120" tako, da opet dodje u svoj prvašnji položaj, đočim se trupac primakne napram šupljoj pili. Medjutim primakne hvataljka trupac za debljinu jedne dužice, pa kada šuplja pila počme rezati, izreže iz trupca jednu posve gotovu dužicu. Stroj može odmah po tri gotove dužice izraditi. Stroj za oblenje dnioe (dno od bačve). Na ovakav stroj dobio je patenat Heinr. Mayer iz Walsrode. Ovakov stroj može đnicc (dna od bačve) obliti ili okra * |
| ŠUMARSKI LIST 11/1895 str. 38 <-- 38 --> PDF |
— 470 — živati, a podjeđno oteše dnice s obe strane. Stroj radi sa dva rukokreta. S jednim se rukokretom uklađa ili uloži dnica u stroj, kada mirno stoji, dofiim se s drugim rukokretom stroj umetne, te se u isti čas dnica obli (zaokruži) i oteše. Okružnica i molba za popunjenje dotnaće sbirka ptica i uputa, kako valja prirediti i pošiljati mrtve ptice nar. zoololkom mazeju iz daljih krajeva naše zemlje. — Višegodišnje izkustvo pokazalo je ravnateljstvu narodnoga zooložkoga muzeja u Zagrebu, da razmjerno prema dragim zemljama i narodima ima žalibog vrlo malo naših ljudi, koji bi se sjećali hrvatskoga zavoda, premda se nebi smjelo zaboraviti, da je baš nar. muzej prvi zavod u Zagrebu, što ga posjećuje svaki strani ućenjak, svaki strani putnik, te da upravo prema stanju ovoga zavoda sudi o kulturnoj snazi hrvatskoga naroda, budući da su strancu naši ostali viši učevai zavodi: akademija znaaosti i hrvatsko sveućilište više manje nepristupni radi neznanja našega jezika. Stoga se ravnateljstvo tvrđo nada, da će ovo njekoliko rieSi biti dovoljno, a da se i Hrvati lovci odsele bolje pobrinu za zooložki muzej. Izkustvo je nadalje pokazalo, da su se veoma mnoge zanimive ptice, što su nam došle od ono njekoliko prijatelja zavoda, osobito iz daljih krajeva pokvarile putem, osobito za ljetno doba godine. Zato evo upute, kako treba postupati, kad se šalju mrtve ptice u dalje krajeve. 1. Svakoj ptici imade se prema velefiini njekoliko kapljica — kod velikih jedna žlica .— jake žeste zaliti u grlo, najbolje ako je žesti dodano nešto salicila, a usta kudjeljom ili vatom začepiti, da tekućina ne izcuri. Kod ptica, koje se hrane ribom, imade se prije i guša očistiti stiskanjem. Preporuća se takodjer, da se i u šupak ulije žeste, a zatim začepi. (Ako je ptica krvlju omrljana, da bi dobro bilo, da se tako dugo sadrom posiplje, dok sadra svu krv ne upije. Onda se sadra odstrani, a dotično se mjesto pokrije bugačicom). 2. Šalje se tako, da se svaka ptica zamota u dvostruki novinski papir i onda sve skupa u čvrst papir za omote. Na pošiljki neka se napiše: „Toplina štetna. Ptice za nadjevanje." Dokle nije ptica zamotana, imade se čuvati, da do nje ne dodju muhe. 3. Za svaku pticu treba tačno zabilježiti dan i mjesto, gdje j e ubijena , jer drugačije nema prave vriednosti za sustavnu zbirku. Bilo bi osobito željeti, da se pridoda i mjesto hrvatsko ime dotične vrste. 4. Za stroge zime svako je priredjivanje gotovo suvišno. Prihod poreza na lov i puške iznosio je godine 1893. u Hrvatskoj i Slavoniji 33357 for. a u Magjarskoj 412.072 for. Sada i kod nas riedko drvo. Prigodom boravka ugar. ministara na plitvičkih jezerih iznenadiše se gosti, što su ondje našli šumicu od tisovine (taxu8 baccata). Tiso vine ima sad jog samo u perivojih ili u visokih nepristupnih gorah, ponješto ima tiso vine kao uštrkano stablo u šumali imovne obdine ogulinske i otočke, te u šumah našeg gorskog kotara. I kod plitvičkih jezerih posjekli su seljaci tisu većim dielom, praveć iz tisovine žlice, lule i ino posudje. Još je preostala tisova šumica blizu plitvičkih je zera od kakovih 100 stabala, jer je skoro nepristupna. Tisa raste sporo, a može 500—600 god. doživiti. Jedna tisa raste i pred nadbiskupskim dvorom u Zagrebu, koja mjeri u promjeru 230 centm. Drugo takovo drvo u promjeru od 240 ceutm. nalazi se u vrtu gdje. Appel u Varaždinu, a može mu biti 400 god. U koliko se zna, nalazi se u Hrvatskoj samo još jedna starija tisa, naime ona u perivoju g. 0. pl. Pongratza u Čulincih kod Vinice. Ovo drvo je vrlo bujno uzraslo, a ima u premjeru 322 centm., te će mu biti preko 500 god. I na našem Kalniku ima tisovine, ali je već i to drvo ondje vrlo riedko. |
| ŠUMARSKI LIST 11/1895 str. 39 <-- 39 --> PDF |
— 471 — Vlsstela, koja bi si htjela urediti ribnjake ili ribane upozoruju se, da se je stručnjak p. n. g. M. Drnid netom povratio sa svojih ribnjačarskih studija u Sisak, pak da bi mu sad vrlo drago bilo, kad bi mogao što prije i svoj praktični rad kođ nas započeti. Odnošaji šumarstva u Poljskoj. Njeki ruski šumar Šudra objelodanio je u jLesnoie dieh" posliedke svoga putovanja u Poljskoj, ocrtav tamošnje ođnošaje šumarstva. Isti šumar poslan je god. 1893. po nalogu ministarstva na poljsko-austrijsku medjuđa prouči načine i sredstva, kojimi se tamani borov prelac, koji je sve šume napao bio. On se je uvjerio, da su šumske prilike u Poljskoj veoma žalostne. Tamošnji nadšumari kao ,aristokracija uprave" živili su god. 1875. razkošno, vozeć se na kočijah, upregnutih sa 4 konja, prem nijesu imali veču plaću od 300 sreb. rubalja na godinu, dočim je nižjeg činovnika bila plaća 12 sr. rubalja, pa je ipak udobno živio. Pa kako je to moglo biti? Uz svoju plaću dobivalo je šumarsko činovničtvo u ono vrienje još i kojekakve pripadke, imenito obsežna zemljišta, prostu pašu i bezplatan, ali unosan lov. Osim toga dobivalo je isto činovničtvo drva za deputat, naravno toliko, koliko je ahmo htjelo. Se ljaci bili su kmetovi vlastelina i veleposjednika, a takovi bili su onda i nadšumari, koji su bili modni i uplivni. Nu i tomu učini kraj promjena sisteme od god. 1885., koja je zajazila dar mar u šumarstvu i zagatila izvor, iz kojega je šumarsko činovničtvo po volji crpilo sebi bogatstvo za udoban život. Ruska poljska ima 600.000 desjetina (1 desjetina = 10,925 ha) šuma, koje su podieljene na 54 nadšumarska ureda, a osim toga ima još i 200.000 desjetina majoratskih, emfitentičkih (na njeko stanovito vrieme iznajmljenih), njekadašnjih svećeničkih, pod državnim nadzorom stojećih šuma. Državne šume izbacile su god. 1891. dohodak bruto od 2,394.000 sreb. rubalja, neto 2 milij. = 8^/2 rub. po desjetini, dočim se prosječni dohodak ciele Busije na 4,1 kopejka (0.041 rubel) po desjetini računa. Pravomoćno dosudjenih slučajeva za šumski kvar bilo je u Poljkoi iste godine 57500 u vrieđnosti od 79000 sreb. rubalja t. j . popriečno za svaki slučaj 1,37 sr. rub., a u cieloj Rusiji bilo je dosudjenih slučajeva šum, kvara 174000, u vrieđnosti od 1,407.000 t. j . 8,16 rub. za svaki slučaj. Za šumske ogojne svrhe izdano je god. 1891. n Poljskoj 438 sr. rubalja, a u cieloj Rusiji 80,000 sr. rub. Umjetno uzgojenih branjevina ima u poljskih državnih Suinah 628 desjetina, a u cieloj Rusiji 67000 desj. Usuprot izdano je za tamanjenje zareznika u Poljskoj 25000 sr. rubalja (*/io od svih u tu svrhu izdanih svota u cieloj Rusiji). Po ovih svota sudi Šudra, da su poljske šume veoma dragociene, da je šumskoredarstvena služba dobro uredjena, ali da se malo stara oko pošumljivanja, odnosno oko uzgoja šumž, te da ae cielo šumsko gospodarstvo osniva samo na izrabljenje starih zaliha. Ako Se polazi od Bialjstoka (u pokrajini Grodno) preko poljske međje, onda se neopaža ništa osobita: posvud vidiš iste njive i iste borove šume: ali čim se zalazi dalje prema zapadu, tim se sve više mienja i značaj. Vidiš posvuda topole, koje obkoljiiju zaselke i gospodske dvorove, istina i ove počimaju ovdje sahnuti kao i na Litvi. Onda vidiš madjale i bagreme (nerođe), a ove posliednje po svuda liepo uspjevaju. U Varšavi je sjelo trijuh upravnih oblasti (financijalna ravnateljstva), međju koja su sadanja carska imanja porazđieljena. Ova ravnateljstva jesu podjeđno i sudstvene oblasti za šumske prekršaje i parbene poslove sa privatnimi osobami. Skupo bi bilo, ako bi se sudstvo od uprave odielilo. Najveći dio razpravnih predmeta tiče se raznolikih služnosti i tereta nepokretnosti, te se je još god. 1807. kođ uvodjenja code Napoleon namjeravalo 0 odkupu služnosti, nu u god. 1830. odustalo je od te namjere. |