DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1895 str. 26 <-- 26 --> PDF |
— 458 — 0 pošumljivanju u francezkih Alpah i u Pirenejah. (U moskovskom šumar, odsjeku predavao Z. Z. Kern.) Uzroci nestajanja šuma u Francezkoj. Propadanju šuma u Francezkoj dala je povod velika francezka revolucija. Strogost za čuvanje šumi, koja je propisivala čuvena instrukcija Colberova, bijaše jednim mahom odklonjena. Šume konfiskovanih manastirskih imanja i šume privatnih osoba, kao i državne šume otvoriše se grabežu i pustošenju. U vremenu od 1789. i 1793. oduzeto je u Francezkoj 3,300.000 hektara šume, što čini 41.25 od ciele šumske površine iz 1788. godine. Djelo razoravanja državnih šumš, u Francezkoj produžila je političko-ekenomska škola Adama Smita, koja je, kako je poznato, preniela svoju nauku o slobodi i na šumsku sobstvenost. Mančesterci smatraju državu nesposobnom za vođjenje gospodarstva, i po tomu smatraju za sasvim prirodnu stvar prodaju državnih šum^ u privatne ruke. Ova nauka održala se je u Francezkoj sve do nedavnog vremena: Francezka vlada prestala je sa prodavanjem svojih šuma istom 1870. godine. U vremenu od 1814. do 1870. godine prodala je ona 352.645 hektara šume, što čini 34.87o od sadanje površine državnih šumž, u Francezkoj. Ali još veću štetu nego revolucija i Smitova nauka naniela je francezkim šumam neograničena paša. Treba znati, da je u Alpah i Pirenejah stočarstvo glavni izvor za život tamošnjih stanovnika. Šteta od paše nedolazi samo odtud, što stoka brsti sastojine i izdanke mladoga drveća; ona uz to pravi sebi staze kroz travnati pokrov gor^ i na taj način ogolieva tlo, te tim polaže temelj stvaranju vododerina i samih gorskih potoka. Još veću štetu čini požar, koji pastiri tako često na pašnjacih podmeću u svrhu popravljanja paše, naročito radi uništavanja bodljive trave iz roda Ulex evropeus. Ne govoreći o tom, što požar ne rieđko učini svojom žrtvom uz pašnjake, ležeće uz šume, iztrijebljuje on mnogođišnje boljive trave sa dubokim žiljem, koje čuvaju tlo, te koje poslie propasti ove trave odnose kiše i potoci. U Pirenejah ima mjesta, koja su se kroz to pretvorile u pustinje i gole stiene. Stanovnici mnogih sela u Alpah i Pirenejah neimadu dovoljne paše u gorah za svoju stoku, te za izviestnu naplatu tjeraju svoja stada na izharana i na odaljenija mjesta. Tako u goru departmana Nizkih Alpa dogone ljetom stada iz Provansa, jer ljetuje sunce sažiže tamo travnati pokrov i stoka ostaje bez krme. Obično u polovini mjeseca lipnja, čim počme na visinah nestajati sniega, tjeraju se velika krda ovaca. U to doba čuje se zvoncanje ovnova na daleko i široko, što zasvjedočava, da se još i danas produžava pustošenje gorskih šuma. Ovo pustošenje došlo je dotle, da pod Larange-om, Misou-om, Sisteron-om, Malijai-om, Les Crillons-om i po mnogih drugih mjestih departmana Nizkih Alpa samo ovdje ondje strše stručci trave i pojedini rastići, a veći dio gori savršeno je lišen svoga zemljištnog pokrova : vidiš samo goli kamen i gole stiene. A po pamtenju staraca bile su ove gore pokrite hrasticima, koji su davali velike dohodke od kore za učinjanje kože |
| ŠUMARSKI LIST 11/1895 str. 27 <-- 27 --> PDF |
— 459 — Štetne posljedice pustošenja gorskih šuma. Iztodobno sa razoravanjem šumskoga pokrova u Alpah i Pirenejah sve jače i jače počele su se raznositi žalbe okolnoga stanovničtva na ono pustošenje, koje su povodile za sobom proletnja i jesenja razlievanja gorskih riječica obližnjim putovima, poljima i selima. Francezki inžinjir g. Surell još je god. 1842. pokazao u svom klasičnom djelu: „Etude sur les torrents des Hautes Alpes", da sva ta bieda potiče od pustošenja gorskih šumS, i da je radi radikalnog odklonjenja toga zla neobhodno nuždno, da se pošume ogoljele gorske strane. Važnost šuma u gorah stoji sada izvan svake sumnje. Gusto razgranjena mreža od žila drveća učvršćava tlo i čuva ga od odplavljanja potoka. Šumsko tlo bogato humusom i pokrito pokrovom od mahovine upija u sebe znatnu količinu vode; jedan kubični metar mahovine upija do 280 metara vode. U šumi dolazi do tla u svemu samo 75o/g od atmosferičke oborine, a 25 "/o ostaje na išću i granju drveća, te se izparuje natrag u vazduh. Ovo pridržavanje izi oblaka dolazećih voda na krošnjah drveća i spriečavanje dopiranja do tla znatnoga diela atmosferičkih oborina daje šumi naročito veliku važnost u gorah, gdje su atmosferičke oborine obilnije, nego u ravnici. U centralnih Alpah padne preko godine 1600-2000 mm., u Pirenejah čak do 3000 milimetara; a biva dana sa 100—130 mm. atmosferičkih oborina. Ova masa vode juri po golih, šumskog bilja lišenih stranah, i svojim padom sa visine od nekoliko stotina i hiljada metara stiću strašnu silu: one izpiraju tlo, snašaju kamenje i jure kao potoci od lave u dolinu, gdje stvaraju užasne pustoši na cestah, mostovih, po- Ijanah, cielih selih, kroz što su francezke Alpe, a naročito okolina Barselonete dobili onaj žalostni vid. Sredstva, koja je francezka vlada preduzela, da se zaprieč pustošenje gorskih šum a,, odnosno i za pošumljenje gori Nikada se ova nevolja nije pokazala tako strašno, kao u godini 1856.; šteta je bila tada ocienjena na 200 milijuna franaka. Vlada već nije mogla dalje ostati prostim gledaocem onih narodnih bieda, te bijaše primorana pružiti ruku pomoći. Izdanjem nuždnih zakona 28. lipnja 1860. godine položio je Napoleon III. temelj pošumljivanju Pireneja, Pevena i Alpa. Zakon od 28. lipnja 1860. god. odredio je, da se izdaju podpore obćinam i privatnim posjednicima, koji žele prihvatiti se poslova oko pošumljivanja onih gorskih djelova, koji su glede obćega dobra smatrani nuždnima za pretvaranje u šumu. U slučaju, ako vlastnici radi nedostatka sredstava nebi bili u stanju toga izvesti, prihvaćala se je vlada sama toga posla. Pri tome oduzela se je za vrieme zašumljena površina do onog vremena, dok. vlada nije povratila svojih troškova zajedno sa kamati. Vlada je imala pravo takodjer zadržati za sebe polovinu od zašumljene površine. 8. lipnja 1869. godine izdane su razne do |
| ŠUMARSKI LIST 11/1895 str. 28 <-- 28 --> PDF |
— 460 — punjavajuće naredbe suvrhu bržeg i jeftinijeg načina za okončanje strašnih bieda: preporučivalo se pokrivanje ogoljelih gorskih bokova ledinom (gazonnement) u mjesto skupostojećeg pošumljivanja. Ali pokusi, koji su izvedeni u većih razffijerih pod Faucon i Sanieres (dep. Basses Alpes) naskoro su pokazali, da ledina nikako nemože zamieniti šume: površina, pokrita ledinom, bijaše kod prvih plahih kiša razprana, a ledina odnesena bujnim tokom vode. Pobjeda šume postade poslie toga još sjajnijom i sada jedino u zaš u mlji vauj u počeše tražiti spasa razorenim gorskim stranama. Zakoni od 1860. i 1864. god. ostadoše u krieposti do nedavnoga vremena. 4, travnja 1882. god. budu oni zamienjeni novim zakonom, koji danas važi kao temelj za sve poslove oko pošumljivanja gora u Francezkoj. Vladi je pošlo za rukom izvesti ove poslove u većih razmjerih. Privremeno oduzimanje zemlje zamienjeno je u interesu samoga djela, podpunim ili odkupom. Isto tako obraćena je veća pozornost na popravljanje pašnjaka u gorah. Vlada daje podpore obćinam, koje su izjavile želju za poboljšanje svojih pašnjaka, kao: odklonjenjem ili iztrebljivanjem za stoku škodljivih rastlina, pobiranjem kamenja, gnojenjem i natapanjem. Takim načinom povećava se proizvodnja pašnjaka, razmjerno manja površina daje toliko, koliko se prije dobivalo sa prostrane izcrpljene gorske površine; na taj način gorske naseobine netrpe uštrba na svome glavnom izvoru za obstanak — na stočarstvu. Francezka vlada neograničava se samo za izdavanje podpora za popravljanje pašnjaka, nego zajedno stim radi i na korenitom preobražaju stočarstva — na postepenom prelazu od prirodnoga ovčarstva k intenzivnom umnožavanju mliečnog rogatog blaga. U tu svrhu organizovala je vlada u gorah nekoliko udruženja za racionalno proizvadjanje sira. Za rukovođjenje popravljanja gorskih pašnjaka imenovani su za Alpe, Pireneje i Sevenne naročiti šumski činovnici, koji sačinjavaju osobito tielo za šumsku službu u Francezkoj („etudes d´ ameliorations pastorales"). Po šumljivanje gorS, prirodnim načinom. Sva ona mjesta, na kojih se je sačuvala trava ili oaze od trava sa pojedince stršećim, stokom ogriženim drvcima mogu se povratiti u šumu samo zabranom paše. Izgonom stoke zastiru se takova mjesta naletom sjemena, a zakržljavilo drveće poćima se brzo popravljati. Gdje se zabrani paša, ondje se pokrivaju i posve gole kamenite pustaro šumskim pokrovom, samo ako u blizini njihovj leži šuma. Ovdje izvadja priroda i vrieme posao šumara. G. Delassasseigne, inspecteur des Forets u Daxu, govoraše mi, da je u Pirenejah pod Laruns-om mnogo komada od pašnjaka zastrlo se porastom hrastovine za kratko vrieme, pošto je paša zabranjena. Prema Seyne u departmanu nizkih Alpa vidjeh stari pašnjak, koji bje napušćen prije 15 godina, a napušćen je radi toga, što se trava tako izmetnula, daju stoka nije htjela pasti. Sjeverno od ovoga pašnjaka leži šumarak od omorike, jele, bukve i drugog lisnatog drveća. Danas je onaj stari pašnjak u površini od 600 hektara, obrasao ve |
| ŠUMARSKI LIST 11/1895 str. 29 <-- 29 --> PDF |
— 461 selim podmladkom. Drugi primjer prirodnoga pošumljenja viđjeh na podnožju Cirgue de Gavaruie, u Pircnejah. Ovdje na golom obronku, pokritom komadima od kamena, napreduje šumica od bukovine same, bukovine sa omorikom i i čiste omorikoviue. Sjeme je došlo očevidno vjetrom iz šume, koja stoji nješto niže na obalah Gave de Pau; što se više penješ, to sve manje i manje nalaziš podmladka. Ovdje se je očuvao podmladak od naleta kroz to, što ovdje nije pasla stoka; a nije pasla stoka, što nije bilo trave, nego samo komadje od kamena, što Francezi nazivaju clappe. Umjetno pošumljivanje. Tamo, gdje neima trave, gdje je zemlja vodom odnesena, gdje gore predstavljaju ogoljelu gorsku ploštinu ili duboke pukotine vododerina i obronke, tamo se je već manje nadati oporavku prirodnim putem; tu je nuždno energično sudjelovanje šumara. U ovakovih slučajevih nije dovoljno posijati ili zasaditi drveća, nego je neobbodno nuždno predhodno izvesti cieli niz priugotavljajućih gradjevinskih radnja, kako bi se spriečilo dalnje razoravanje već nafctalih vododerina, odronaka, i t. d. kao i radi toga, kako bi se stvorio za uspievanje drveća potrebiti sloj tla. S ovimi veoma originaliiimi radnjami upoznao sam se u svih potankostih u francezkih Pirenejah. U Alpah vidjeh sve vrsti radnja, putujući od Digue do Barcelonette i u glavnom po okolici ovoga zadnjega grada; a u Pirenejah pod Bareges-om i pod Cauterets-om. Poslovi u Alpah opisani su sasvim podrobno u prekrasnih sastavcih Demontzey: „Traito pratigue de reboisementet du gazounement de montagues". Pariš 1882. god. i u dj9lu Prof. Dr. A. Freiherr von Sekendorff: jVerbaung der Vildbache, Autt´orstung und Berasung der Gebirgsgriinde". Wien. 1884. Oba djela snabdjevena su atlasima od nacrta, koji mogu razjasniti u ejelosti čitav tečaj poslovanja. Oni, koji se žele podrobno upoznati obašnjenjem ili stanjem gora, naći će u ovih raznih sastavcih mnogo vrijednih podataka. Ja ću se postarati, da u stegnutom obliku izložim tečaj radnja i to najprije u Alpah, a zatim u Pirenejah, pridržavajuć si u glavnom ono, što sam imao prilike viditi svojim očima, te ću izložiti potanko ono, čega neima u gore navedenih djelih. Poslovi oko pošumljenja gora počimaju sa regulisanjem gorskih potoka. Prema tome prije svega smatram za dužnost, da dadem pojam o gorskom potoku — Torrent, "VVildbach. Netreba misliti, da su to neprekiduo tekući nepresahnjivajući potoci. Nikako. To su korita sa jakim padom u nizine, koja se od vremena na vrieme pri otapanju sniega iza naglih kiša napune vodom. Tada kroz ta korita juri voda sa komadima kamenja, piejkom, ilom i drugim proizvodima razorene gorske površine. Suho korito pretvara se u šumeći grozni sve razoravajući divlji potok, čije strašno djelovanje netraje dugo, ponekada u svemu samo nekoliko sati. AU povodom toga, što se to to često opetuje i što ide jednim i istim pravcem, povlači ovo za sobom veoma štetne posljedice. |
| ŠUMARSKI LIST 11/1895 str. 30 <-- 30 --> PDF |
— 462 — Korito raste neprekidno u svojih đimenzijali, dobiva sve više i više postranih pritoka. Naplovine i lomljevina od kamenja gromada se tokom vode, snaša se u godine i nagomilaju se tamo. Od tud proizlazi oplićivanje (plitkost) gorskih rieka, promjena toka, zasipanje prostranih plodonosnih površina i mnogo, mnogo drugih bieda. Tako je Riou-Bourdoux jedan od najstrašnijih gorskih potoka u francezkih Alpah zasuo pieskom i zatrpao kamenjem 200 hek. plodonosnih njiva. Kada gorski potok juri kroz kamenito korito, onda on ni blizu ne nanosi toliko zla, kao kada teče preko naplavljenog krša. Stoga radi, da bi se u takovom slučaju paralisala njegova djelatnost, potrebito, je da se učvrsti gornji sloj krša i da se potoku dade blaži pad. Prvo se postiže pomoću stvaranja novoga bilinskog zastora, drugo pomoću ustrojstva čitave sisteme gatova (barrage, Thalsperre), te se konačno cielo regulisanje gorskoga potoka svršava time, da mu se korito podpuno učvrsti, da sa gora slivajuća se voda ne bude kadra nositi sobom naplovinu, kamenje i t. d. Izkustvo je pokazalo, da se to nemože postići podizanjem ustava, na izlazu gorskoga potoka u dolinu, ma bila (ustava^ kako mu drago velikih razmjera. Ovaka brana nije kadra zadržati svega materijala, što ga potok sobom nosi, i ako se provali, onda nastaju neizkazana zla u dolnjoj okolini. Toga radi, da bi se ta bieda radikalno uništila, mora se ustrojiti cio niz od brana i učvrstiti krševe do najmanjih krajnih ogranaka divljega potoka. Tamo gore počima njegova razoravajuća rabota, tamo na samom izvoru treba ju i spriečiti. Gorski potok sa svima svojima i najmanjima ograncima, ova ili ciela sistema jednorodnih postranih gornjih pritoka, u kojima se vodi posao istoga karaktera, sačinjavaju jednu gospodarstvenu cjelinu, koja se u Francezkoj naziva perimertom. Kada su jednom granice perimetra odredjene i utvrdjen projekt za buduće poslove, tada se pristupa prosiecanju staza i puteva do najviših i najudaljenijih točaka perimetra, a u isto vrieme podižu se u raznih visinah i barake za radnike i službeno osoblje. Putovi dobivaju u gorah naročito važnost ne samo kroz to, što olakšavaju dovoz potrebitog materijala do mjesta poslovanja, no i potome, što oni daju mogućnost za svažanje drva iz gora, koja su se do tada spuštala kroz plazaice (riže) u dolinu; plazalice dale su na mnogih mjestih baš povod početku stvaranja divljih potoka. Kada su putevi prosječeni i barake dignute, pristupa se poslovima oko reguliranja korita gorskoga potoka i počimaju se praviti brane. To su popriečne pregrade u koritu gorskoga potoka, kojih je zadatak uzvišavanje, izravnavanje i proširenje potočnog korita, zatim zadržavanje odromaka i najzad oslabljavanje sile potoka, čime se usporava masa vode u svome padu. Brane se prave žive i mrtve. Prve se prave od fašina ivovih mladica (fascinage); zatim od ivovog pruća, zapletenog oko u zemlju zabijenih stupaca. Povodom ukorenjivanjarastenja ivovih mladica učvršćavaju takove brane iz godine u godinu sve većma labavo tlo. Druge brane grade se od kamena i drva. Drvo se upotrebljava po nuždi tamo, gdje neima dovoljno kamena. Ali drvene brane neimaju ni blizu |
| ŠUMARSKI LIST 11/1895 str. 31 <-- 31 --> PDF |
— 463 — ove vriednosti, koju imaju kamenite; sada su ih ved i prestali graditi u Francezkoj, jer su one radi čestih popravaka skuplje, nego od kamena. Kamenitih brana ima tri vrsti: cementirane, suhe i mješovite; u zadnjem slučaju strana lica (pročelje) zida se sa cementom, a tielo od suhog zida. Najtrajnije su cementirane brane, nu one su i najskuplje. Brane mješovitog zidanja postižu se mnogo jeftinije i u mnogih slučajevih mogu podpuno zamieniti cementirane. Žive brane grade se na krajnjh ograncih potoka; njihova dužina odvisi od mjestnih zahtjeva, a visina je Va metra. Kamenite brane od suhih naslaga prave se ne riedko na mjesto živih brana ondje, gdje ima u izobilju kamena; one se grade na visinu oko jednog metra. Gospodin Tratoda s počeo je posliednih godina na perimetru Seyne sa boljim uspjehom rabiti omorikovo kiće mjesto skupih živih pregrada. On slaže po dnu od korita red omorikovih grana, dugačkih dva do dva i pol metra. Grane se polažu tanjim krajem gore, na više naslaga od grana pričvršćava se ozgo motkama, koje se privežu uz kolje, zabito na obijuh stranah korita: Tokom vode naplavlja se zemlja, koja izpunjava sve medju prostore izmedju položenih grana. Na taj način izravnjava se korito; zemlja se naskoro zastre travom, poslie čega se pristupa k zasadjivanju sadnica. Ako je korito veoma duboko, onda nije jedna naslaga granja dovoljna za njegovo izravnanje. U tom slučaju slaže se na naneseni sloj zemlje drugi red omorikovog granja, a ako se pokaže, da je to malo, onda se polaže i treći red grana, čim se korito poravna i trava na nanesenoj zemlji pokaže, odmah se zatim pristupa k sadnji Takav način izravnanja krajnjih ogranaka gorskoga potoka ne stoji vrlo skupo, osobito ako se u blizini nalazi omorikovih mladika prikladnih za proredjivanje. (Svršiti će se). XjiSTJk.:K:. Osobne viesti. PremjeStenje. Kod ogulinske imovne obdine premješteni su đosadanji upravitelj u Rakovici Mato Moćan, Mijo KriSković kot. šumar u Brinju i kot. žumar u Plaški, Donadin i Ivan i to: prvi kao upravitelj šumarije u Plaški, drugi kao kot. šumar u Rakovicu, a potonji kao kot. šumar, u Brinju. Šumarsko i gospodarsko knjižtvo. Nedavno izašle su izpod štampe sliedeće knjige: Alte n P. V. „Versuche u. Erffahrnngen mit Rotbbuchen — Nutzholz" gr. 8**, 48 S. Berlin, Julius Springer. Ciena 1 mrk. Prank, A. B. „Die Krankheiten đer Pflanzen," 8 Lieferg., Breslau Ed. Trewend. Ciena 1.80 mrk. |