DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10/1895 str. 27     <-- 27 -->        PDF

_ 411 —


Nacionalđa ekonomija uči nas, da se tim iritensivnije gospodariti može,
čim su u gospodarstvu sudjelujuće glavnice jeftinije, odnosno čim je manje kamatno
mjerilo. Manje kamatno mjerilo dozvoljava po tome u šumarstvu i višu
financijalnu obhodnju; zemljištna renta sama po sebi će se podići, čim je manji
sudjelujući kamatnik, a istodobno povisuje se i financijalna sjecivna doba sastojine.
Povišenje kamatnog mjerila izazvati će posve protivno djelovanje, a to
je samo po sebi razumljivo, jer financijalna sjecivna doba nastupa tada, kada
je uputni postotak jednak gospodarstvenom kamatnom mjeriln.


Kamatno bi mjerilo sa praktičnog gledišta upravo onemogućilo ustanovljenje
financijalne sjecivne doraslosti njeke sastojine, kada mu nebi zakoni nacionalne
ekonomije označile okvir, u komu se isto slobodno kretati može. U
glavnom odvisna je visina kamatnog mjerila o sigurnosti i udobnosti uživanja
uložene glavnice, a ovi se baš uvjeti kod svakog, a napose kod šumskog gospodarstva
u velikom stupnju izpunjuju, ako se prispodobi sa drugim kojim
poduzećem ili obrtom. Pošto je u šumskom gospodarstvu sigurnost i udobnost
uživanja uloženih glavnica u većem stupnju uvjetovana, nego što u poljskom
ili u kojem inom ratarskom gospodarstvu, stoga se mora dosljedno tomu i sa
manjim kamatnim mjerilom zadovoljiti. Potreba ova iztiče se sa samim unutarnjim
gospodarstvom, ako se neradi samo o velikih glavnicah, koje se nalaze
u rukuh dotičnog šumoposjednika, već i o takovih, koje su uložene, ili se moraju
na dugo vremena uložiti. Valja nadalje na umu imati, da dizanjem narodno
gospodarstvene kulture i kamatno mjerilo pada, pa pošto mi u šumarstvu
ustanovljujući obhodnju na veliko razdoblje računamo, moramo već obzirom na
to i nješto manje kamatno mjerilo udariti. Napredkom narodno gospodarstvene
kulture raste i vriednost zemljišta, kao i njegovih produkta ne samo obzirom
napram novcu, nego i obzirom napram drugih dobara; posjednik zemljišta ili
šume biti će dakle uvjek bogatiji, a to postepeno povisivanje bogatstva nadoknadjuje
prividni gubitak, koga šumsko gospodarstvo u razmjeru naprama kakovom
drugom obrtu donaša, ako u istom sudjelujuće kapitale nješto niže ukamatimo.
Konačno se primjećuje, da razne vrsti glavnica u obće podnipošto nezahtjevaju
jednako ukamaćenje, pa ma da je uvjetovana jednaka sigurnost, udobnost uživanja
i istodobno realizovanje istih.


Taj se pojav bar djelomice razjašnjuje subjektivnim! razlozi, jer se neradi
samo 0 gospodarstvenih objektih, već i o takovih subjektih; nalazimo bo uslied
toga takove šumoposjednike, koji opravdanom savjesti dozvoljuju, da se uloženi
u šumskom gospodarstvu sudjelujući njihovi kapitaU sa nješto manjim postotkom
ukamaćuju, pošto za njih šuma kao takova još razne druge vriednosti ima,
pa makar ove vriednosti samo affektne bile, a te vriednosti nedadu se u brojkah
šumske rente označiti. — Poglavito pak to vriedi za državu, koja mora
imati na umu narodno gospodarstvene probitke, što no ih šuma u zaštitu proti
elementarnim nepogodam itd. pruža.


Na temelju gornjih i mnogo ovim sličnih drugih činjenica ustanovljuje se
dobitna mjera u šumarstvu po 3—3V2%, ih najviše 4:% kod crnogoričnih šuma,
a može pasti sve do na 272%, ^ ^ slučaj evih još i nižje.