DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1895 str. 40 <-- 40 --> PDF |
— 344 — istu vriednost moramo dobiti i sa 1-3641004+ 1-3454205 + 1´3641004 ><^l-3454m ^ ^.^^^^^3 _ _ Približni oblica k a + J izpo stavio bi nam sliedeću vriednost za postotak ukupnoga prirasta: 1.3631004+ 1-3454205=2 7085209, dakle rezultat, koji se obzirom na praksu može uporabiti, jer se vrlo malo razlikuje od gornjeg pravog iznosa. Ako bi sada tekom pomenutog razdoblja od 20 godina nastupio još i prirast skupoće k gore spomenutim prirastom tako, da bi se dosadanje ciene drva 120 godišnje sastojine povisile i stajale prama budućim kao 8: 10, onda bi bio postotak ovoga prirasta. 10 8 200 , „, , ili točnije 20 c =10o(^ y -n 1/=1"12197, predpostavljajući naime, da se po višica ciene svih sortimenta u istom omjeru tiče. Ukupni postotak po vriednosti obzirom na sve tri vrsti prirasta iznaša tada 20 100 (1^691X5 735X^_.l-^ = 3 87983 527 X 4-390 Istu vriednost moramo dobiti i sa računom: 1-3641004 + 1-3454205 + 1-12197 + 1-36410 X 1-84542 + 1-36410X1-12197 + . 100 + 1-34542 X 1-121974-1-36410 X 1-34542 X 1-12197 3-87983 100^ dočim bi nam približna vriednost sliedeći rezultat izpostavila: 11-36410 i a-i b-}- c =11-34542 + = 2-7076209 (112197) ili ako bismo pomoću približnih formula ustanovljene postotke upotriebili, onda je a -^ 5 -t c = 1-846 +13284 + 1-1111 = 3-7855. (SvrSit će se). Kako ćemo osujetiti haranje bujica? Slobodan prevođ po Hansu Seileru. Sreća se nikada nedojmi čovjeka toliko, koliko nesreća. Pa kako i nebi? Srećom dobiveno brzo se razstepe, ali nesrećom razrušeno treba u znoju lica sagradjivati tako, da prodju godine, dok se izgubljeno nadoknadi. Eno nam |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1895 str. 41 <-- 41 --> PDF |
— 345 — god. 1882. Planinci austrijski dobro toga se sjećaju. Što je hiljada njihovih marljivih ruku kroz godinu dana sagradilo, odniela je jedna jedioa poplava. Tužna je to bila slika: Prije zeleno polje leži sada zamuljeno, sav prirod je uništen, a zima na pragu! Nije dakle ni čudo, što se bogatiji sviet zauzeo za te siromake, te obilnimi" milodari nastojao, da im biedu ublaži, a učeni sviet počeo tražiti sredstva, kojima će se u buduće sličnim nesrećam predusresti. Mnogo je zvanih, ali malo izabranih; koliko je toga bilo predloženo, što ni iz daleka nebi moglo svrsi služiti, dapače samo pogibelj povećati. Iz svih predloga izabrana je napokon najshodnija metoda; ista se usavršila tako, da danas neima dvojbe o njezinoj dobroti. C. kr. šumar, savjetnik Kieder stekao si je osobitih zasluga za usavršenje njezino. Profesor pl. Seckendorf neumorno je prevadjao francuska djela; putovao sam u Švicarsku i Francesku, te stavljao predloge. Austrijska vlada, a ponajpače njezin ministar poljodjelstva grof Falkenhajn oživotvorio je njegove ideje. — U velike ima se zahvaliti i c. kr. dvorskom savjetniku Salzeru, što je metoda dospjela do sadašnjega savršenstva. Ako predpostavimo, da njeki potok ima priličan pad, onda može on u tom slučaju „bujicom" postati. Bujica ima dvie vrsti. Jedna vrst je periodična. Trošenjem kamena naslaže se mnogo ruševine u koritu potoka, a kad navali voda, onda odnese sav taj materijal u dolinu. Razumieva se, da se ovakova bujica neda sasvim zagraditi, jer se kamen neprestano troši i ruši. Potrebite su samo popriečne gradnje, koje će materijal zaustavljati, da ga voda ne odnese. Druga vrst bujica nastane erosijom. U neznatnom potočiću zaustavi vodu kamen ili klada. Tim nastane mali slap. Voda ili izdube dno, padajuć preko klade ili podruje dno izpod klade. Udari li jako voda, podrovat će ona postrance i obalu. — Potok je već počeo bivati bujicom. Imali u obali vrela ili ako je ista močvarna, onda će biti proces još brži. Šumar bi morao već sada početi zagradjivanjem: pad treba smanjiti, a dno ustaliti, te odvesti vodu iz obale i istu učvrstiti. Obje vrsti bujica nedaju se posve razlučiti, jer su većinom nerazdvojene. Efekt jim je uviek isti — najme: zamuljivanje doline. Tko nevidi bujice, taj jedva ima pojma o sili i veličanstvu njezinu. Predstavimo si jednu bujicu, u koje koritu ima puno ruševina od pjeska, klada it.d. Snieg se počeo naglo topiti ili se prelomio oblak. Potočić počeo rasti, voda u njem brže teče, nego obično, a sa sobom nosi mulj prama dolnjemu dielu. Sa svih strana isto: jarčići dovadjaju mulj u glavno korito. Potok nabuja i krene mulj, lišće, zemlju napokon kamenje i klade. Nastaje užasno veličanstven prizor: krenilo se najveće kamenje. To struganje i škripanje, taj šum, ta grmljavina! Siva masa valja se prama dolini. Eno jedna klada prepriečila se — nov prizor! Kao brdo diže se masa u vis, i krene opet kladu. Napokon je došlo sve u dolinu. Poljodjelac vidi silnu masu — vidi svoje zeleno polje. Sile neima, da masu sustavi, nastaje kreševo ka |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1895 str. 42 <-- 42 --> PDF |
— 346 — menja, koje se nizbrdice kotrlja, te se napokon silna gomila mulja i kamenja razlila po poljanah i njivah. Seljak osta u toj biedi bez kruha. Uzroci, skojih nastaje bujica, poznati su nam. Neće dakle biti težko pronaći sredstvo, da zapriečimo njezino strahovito djelovanje. Sila vode podrovava obalu i dno potoka. Što dakle umanjuje, a što povećava silu vode? Odgovor je lagan, jer čim se jače pomnaža količina vođe, i čim se povećava njezin pad, tim je i sila bujice veća. Cime ćemo dakle predusresti većoj koncetraciji vode? To je zahvalna thema. Upliv šume na oborine još nije posve iztražen, ali toliko se za sjegurno znade, da šuma neda vođi brzo odticati. Ima jih, koji vele, da i u šumi potoci nabujaju. To je živa istina, ali neka promisle, kako bi oni tekar nabujali, da šume neima. Gorski potoci su obično pri izvoru strmi, te tu imadu najveću silu, kašnje im pad nije velik. Dužnost nam je dakle kad poznamo upliv šume, da u gornjem toku potoka uzdržimo sklopljenu šumu. — To ćemo postići prebornim sjekom i malimi sječinami. Preborni sjek probitačan je za najgoriji pojas, a sječine za pod njim stojeće stabalje. Po potrebi nesmije se niti sječi, a gdje se sječe, tamo se sječine nesmiju voditi jedna do druge, nego se smiju nastaviti tek onda, kad je prvašnja sječina posve pomladjena. Glavno je uzgojiti guste sastojine. Preporučavalo se i drugih sredstva za prepriečenje koncentracije vode, kao n. pr. veliki nasipi i t. d. ali kad bi se ovi porušili, onda bi nastala pogibelj za cielu okolicu. Drugo pitanje je, kako ćemo predusresti promjenam pada? Jeđnostavnimi sredstvi može se ovdje puno učiniti. Mali pleter i šaka jalševog sjemenja očuvat će obalu od malih opuzina. Takova mala opuzina nesagradjena izvrgne se s vremenom u veliko zlo, koje stoji mnogo truda i troška, dok se neškodljivim učini. Kamenje, što no se u potok ruši, treba izvaditi i uz obalu poslagati i i to najviši pod 45", ali nikada strmije. Viri li kamenje iz dna potoka, onda ga treba izvaditi. Mekano dno treba ustaliti branom, pragom ili taracanjem. Potonje je vrlo skupo. Brane zahtievaju uzki profil, veliki objam zaustave, a po mogućnosti kameniti fundamenat. Najbolje i najjednostavnije je prag. U način gradnje pojedinih objekta nećemo se upuštati. Nesmije se pri zagradjivanju ni obale zaboraviti. Na obalam treba uzgajati mladu šumu. Težkog drveća nesmije biti, jer ono rahli zemlju i prouzrokuje osipanje iste. Obhođnja neka bude kratka. Vađjenje panjeva treba zabraniti. Mostovi s malimi otvori nesmiju se graditi, jer mogu biti pogibeljni onda, kad navali drvlje i kamenje, jer se lako zaustaviti može. Vodu, što na obali procuruje, treba odvesti strmim taracanim jarkom. Dobro je u tu svrhu upotrebit ilovaste cievi. Prije odvodnje dobro će biti potražiti pravi uzrok mokrine — naime dali vlaga potiče od koga potoka ili od natapanja i t. d. pa tako će se možebit lakše voda odvesti. |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1895 str. 43 <-- 43 --> PDF |
— 347 — Tim su u kratko spomenuta jednostavna sredstva, koja su u stanju ogromne nesreće prepriečiti. Na šumarih je, da potrebita sredstva za zagradjivanje bujica upotrebe, jer će tim proširiti i šume, koje će narodu od koristi biti. Procjena šumskog ploda. Piše Mijo Radošović. Šumarska literatura neima do sada naputaka o procjeni šumskog ploda, pa se usljed toga procjenjuje svakako, samo ne u prilog žiteljstva i šumoposjednika. Ako procjenitelji medjusobno i sporazumno ne postupaju tako, da se što bliže i svestrano primaknu efektivnoj vriednosti, onda je posve naravno, da kupac — a to je obično naš seljak — žireć jeftino svoju krmad, istu i jeftino prodaje u korist inostranog kupca, a kod toga gubi ne samo narod, nego uz njega i šumovlastnik. Procjenitelj se izvrgava manje ruglu, ako se žir proda, nego obratno, a to zato, jer su procjene nesigurne, te se i žir pošto poto prodaje, a to je često upravo na našu štetu. Imade tomu dokaza, da su pojedini šumski predjeli po šumari procjenjeni sa lOOO´/o nad, a opet drugi sa lOOOVo izpod procjene razprodani. Nastaje odatle pitanje, što takova procjena vriedi ? Istina je doduše da je šumski plod osobito za žirenje vrlo težko procjeniti, a to će se moći ponajviše razabrati u ovoj razpravici, gdje ću po mom praktičnom uvjerenju nastojat dokazati, da je i takove procjene moguće dotjerati sa 10% sjegurnosti. Dali ću uz sav moj trud biti kadar to dokazati i moje drugove navratiti da me u procjeni žirovine slieđe, neznam zaista; ali mislim, da će i u toj razpravici mnogo toga manjkati, što bi kadro bilo, da svoje drugove za sobom povučem, — nu jedino žalim, što sam za vrieme mog lOgodišnjeg sabiranja mnogu važnu bilježku selitbom izgubio. Ono dakle, što sam sabrano uzdržao i što još pamtim, predajem ovime od srca mojim drugovom na blagi sud i dalnju uporabu željom, da bude blagoslovno. Nesmijem ovdje propustiti, a da se nezahvalim na požrtvovnoj pripomoći kod tog djelca mome bivšem nadlugaru g. Castny-u i lugaru Kihnu. A. Obćenito o šumskom plodu i o žirovini. I. 0 šumskom plodu. Svaka životinja i svaka bilina, kojoj više godina život traje, proizvadja plod u muževnoj dobi. To Proizvadjanje počima kod šumskog drveća nakon 15—30 godina, prije naravne smrti. U ovom razdobju nastaje tim veća proizvodnja ploda, čim je tekući prirast dotičnog individua veći. |