DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1895 str. 7 <-- 7 --> PDF |
— 273 kod bukve nije nikakav naravni zakon, nego da je to posljedica samog uzgoja sastojina, koje se sve do sječe uzgajaju u gustom sklopu, te uslied toga imadu vladajuća stabla premalo prostora za razvoj. On veli nadalje, da mogu i starije bukve, rastuće u odgovarajućem ne pregustom sklopu, još uviek prirašćivati i da je taj prirast jednak prirastu u dobi kriepko rastućega kolosjeka, a po tom da je i rano padanje prirasta posljedica uzgoja sastojina, koje se do danas skoro svuda uzgajaju u gustom sklopu, te se u starijoj dobi premalo ili u obće ne proredjuju. Govoreć o uzgoju stabala bez velikih krošnja i sa razmjerno prema starosti jačim promjerom, Martin navadja, đa se takova mogu uzgojiti jedino u onih sastojinah, koje su bile u mladosti slabije, a u starijoj dobi jače proredjene. Razvijajući teoriju o razdiobi prirasta, dolazi Martin do tog praktičnog zaključka, da se može od onog doba, kad material mladjih bukovih sastojina imade već njeku vriednost, uživati 2/3 godišnjeg prirasta putem proredjivanja, dočim se od one dobe, kad je već prirast u visinu dovršen, uživa podpuni prirast vadjenjem u rastenju zaostalih stabala. Nu obzirom na to, što udaljenost jednog stabla do drugog biva rastućom dobom sve manja i što se gubi jedan dio prirasta, koji tvori, i napokon radi toga, što i starije sastojine ipak još prirašćuju u visinu, dolazi Martin do tog rezultata, da se u bukovih sastojinah II bon. razreda sječivni etat neznatno pomnožaje, dočim su upravo znatni prihodi predužitka (do 60 m^ u 10 godina). Po njemu sastavljene skrižaljke pokazuju za 120 g. obhođnju 390 m´ glavnog i 380 m* svih dosadanjih predužitaka, a za 140 g. obhodnju 410 m´ glavnog i 500 svih predužitaka. Svaki uzgoj sastojina sastoji se u tom, da se broj stabala bez prestanka znatno umanjuje, a prirast da se koncetrira na malenom broju stabala, koja će uslied toga, dok dozriju za sječu, mnogo jača i za tehničku nporabu sposobnija biti, a osim toga imat ćemo i znatne prihode predužitaka. Ipak bi se moglo dvojiti, da se nebi preveliko uživanje nuzužitaka po vremenu štetuim ukazalo, pošto bi se s jedne strane sastojine možda odviše proredile, a prostor za rastenje nebi se podpuno izrabio i pošto bi to s druge strane i na samo tlo štetno djelovalo. Svakako je opravdana Martinova tvrdnja, da se skoro svuda stare sastojine premalo proredjuju; da je uslied toga sklop pregust, a prirast i nuzužitci su premaleni; broj stabala je odviše velik, a za sječu dozrela stabla nisu dovoljno debela, što se svakako nebi dogodilo, da se je sastojina valjano proredjivala. Slično je u jelovih, smrekovih, dapače i u borovih sastojinah. Pošto je borova sastojina počam od 50 godina i onako riedka, to se mnogi žaca proredjivanja u strahu, da nebi postala preriedkom, što je neopravdana zabluda. Vrlo često vidi se u borovih sastojinah množina u rastu zaostalih stabala sa jednostranom krošnjom, koja konačno ipak pogine, nu prije toga ošteti znatno i krošnje susjednih stabala. Ođstranenjem ovakovih stabala očuvat će se krošnje ostalog drveća, a sklop postati će prije bolji, nego lošiji. |