DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1895 str. 35 <-- 35 --> PDF |
— 301 ukus dosta dobar. Pčele oblidu vrlo rado bor i jelu, te neumorno sakupljaju med sa takovog drveta. Medenje bora t. j . pištanje meda na boru počima u ravnici u mjesecu svibnju , a u gorju ili planini tekar koncem lipnja . Na skrajnom vršku grančica tvore se bradavice, iz kojih pisti med po prilici 14 — 20 dana, a onda se osuše i oljušte. Nu na podnožku lanjskog izbojka ipak pisti još uviek med. Iz jele pisti med barem 2 — 4 tjedna kasnije, nego iz bora. Jele se mede malo, te nije njihov med prikladan za zimsku hranu pčela, jer rađja žedju i proliev. O usušenju drveća. Englezki naravoslovac Clajton pronašao je, da se u zimi, kada počiva kolanje mezgre, znatno usuše čak i debla od starih, debelih rastući h stabala. Sa pokusi ustanovio je, da je grab, koji je u jeseni imao u promjeru 42 palca, postao u mjesecu siečnju tanj i za ^1^ palca, dočim je isti grabu mjesecu travnju, dakle za vrieme mezgranja, opet zapremao istu svoju prvašnju debljinu. Clayton pokušao je iztraživati ovo usušenje i kod drugih različitih stabala, pak je pronašao, da se sva stabla bez razlike vrsti usuše u ono vrieme, kad mezgranje počiva. Dali je bolje pohraniti drvo sa korom ili bez kore? Ako se drvo ima pohraniti sa korom, onda ae neće razkoliti, niti će u poduž pucati, buduć se drvo pod korom sporo suši. Nu pri tom valja na umu imati, da mnoge vrsti drveća — imenito četinjasto drveće —, nepođnosi promjenu toplote i vlage, ako se na otvorenom mjestu ovakovo drvo uvitla (složi). Ako debla olupimo, t. j . ako sa debala koru skinemo, onda izhlapi brzo vlastita vlaga iz drva; nu pri tom valja paziti, da se drvo čuva od brze promjene toplote i vlage. Ako se stablo od kore neodlupi, onda se pod korom ugnjezdi razna gamad, naime crvići, koji će brzo pokvariti drvo, pa neće ono valjati u nikoju svrhu. Osim toga zaleži se drvo i biva krto, ako se kora sa sirovog drveta neolupi. Najbolje će biti, da se stabla u zimi posjeku, te da do ljeta ostanu pod korom tako, da se kora na stablu sa sjekirom samo na krpe (kajiše) izsječe, jer će veći dio vlage polagano izhlapiti. Ako se stabla već u jeseni obaraju i otešu, onda se drvo podpuno osuši, bez da se znatno razpuca. Osim toga potrebito je kako kod trupaca za pilenje, tako i za podužnu gradju, da se na oba čela drveta prikuje dosta velika daščica, jer će se tim znatno zapriečiti razpucanje drva. Dobro je, ako se na čelo drva priliepi jaka artija, koja je namazana sa sirnim Ijepivom, a to Ijepivo načini se od prostoga sira i od gašena vapna, jer će se i tim sredstvom zapriečiti razpucanje drveta. Na čelu razpucana mostnica ili razpucano deblo izgubi na cieni veoma mnogo, kako je to svakomu poznato. Krmitba goveda hrastovim lišćem. U nuždi preporuča se krmitba goveda lišćem; nu pri tom valja paziti, da se sa takovim lišćem suviše nehrane goveda, — imenito ne s onakovim lišćem, koje ima mnogo trieslovine, kao što je to baš kod hrastovog lišća, jer zatvara izmetine. Dogadja se, da goveda obole od medene rotice, jer je na lišću bilo mnogo medene rotice. Dapače kod ovakove krmitbe može govedče i izkapati (poginuti). Takova bolestna goveda izgube volju za jelo, a osim toga kasno izbacivaju izmetine. Govedče, koje se je suviše nahranilo hrastovim lišćem, boluje po 30 dana. Za njekoliko sati pojave se otekline i to najpije u srednjoj trbušnoj okolini, a kasnije na grudih i dolnjih đielovih trbuha. U trbušnoj šupljini nastaju vođeni izpotci, a trbuh je ponješto naduven. Izmetine su žilave, sluzave i crne, kadšto i žućkaste. Mnijemo, da neće škoditi, ako to znade i šumar i gospođa . 21 |