DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7/1895 str. 33     <-- 33 -->        PDF

— 299 oko
pripremah za izložbu. Njeki županijski izložbeni odbori izkaznju ved i broj sudje-
Ijujudih izložiteljah u koliko se isti odnosi ua skupine, za koje je rok prijave bio prvobitno
ustanovljen do konca travnja. Tako izviešćuje županijski izložbeni odbor u Gospiću,
da <5e biti do 400 izložiteljah sa 3000 izložakah, u županiji varaždinskoj preko
300, u županiji belovarsko-križevačkoj 350 sa 1192 izložakah; županija požežka preko
300 izložiteljah, županija virovitička 130 izložiteljah, dvojica sa posebnim paviljonima,
županija sriemska 557 izložitelja sa 1540 izložakah. Ovi brojevi ie se znatno povisiti
sa izložcima gospodarske struke, za koju rok prijave iztiSe koncem kolovoza. Svaka ie
županija prikazati rad i osebujnost naroda, te njegovo napredovanje na polju kulture i
gospodarstva.


Sjednice odobrila je zatim jednoglasno odredbe eksetivnoga odbora u pogledu proširenja
izložbenoga prostora od 600 na 11000 četvornih metarah i glede gradnje izložbenih
paviljonali za historičke spomenike i umjetnine, za proizvode industrije obrta


gospodarstva, za šumarstvo i lovstvo i za točenje pida (Kušaone). Članovi zemaljskog


zložbenog odbora razgledali su izložene osnove za ove izložbene sgrade, te se o liepom


ukusnom vanjskom obliku njihovom, kao što o praktifnom razdieljenju prostora
unutarnjega veoma pohvalno izrazili. — Prešav na raspravu ostalih na dnevnom redu
stojećih predmetah primio je zemaljski izložbeni odbor jednoglasno predloge eksekutivnoga
odbora, da se obzira vriednim izložiteljem osim bezplatne mjestovine dozvoli takođjer i
bezplatni transport izložakah ; kao što što i bezplatna poraba ormarali, stolovah i stalakah.
Predlog eksekntivnoga odbora, da se povodom zamolbe županijskih izložbenih
odborah u Zagrebu, Gospiću i Ogulinu, produlji rok za prijave historičkih i obrtnih
izložakah do konca lipnja prihvaćen je, na izraženu sa više stranah želju jednoglasno
tom preinakom, da se produži do konca srpnja. Konačno predložio je zastupnik „Matice
hrvatske", gosp. Ivan Kostrenčid, da se pročitana izvješća o radu eksekutivnoga
odbora i županijskih izložbenih odborah, koja predstavljaju zanimivu sliku dosađanjega
rada odborova publiciraju, jer ce se tim i izložbeni odbori i izložitelji na još interzivniji
rad za što ljepši uspjeh izložbe ponukati.


Pošto je time bio izcrpljen dnevni red, zaključi predsjednik sjednica.


Sitnice.


Kako se najbolje popunjuju praznine, koje su nastale u bukvicih kod
naravnog pomladjivanja ? Obzirom na razmjerno maleni novčani prihod bukovih sastojina
(porastlina) moralo bi se svagdje, gdje nam valja takove sastojine uzgajati,
paziti na to, da se taj prihod povisi primjesom ostalih vriednijih vrsti drveća.


Radi toga biti će popunenje praznina sadnjom bukve opravdano samo ondje, gdje
se obzirom na dobro uspjevanje ostalih starih sastojina možemo nadati, da će i dotična
sastojina u buduće dobro uspjevati moći takođjer i ondje, gdje bi nam možda u obće
manjkali valjani bukvici. Primjesa ostalih vriednijih vrsti drva obavi se najlaglje popunjenjem
nastalih praznina, a na sS,m izbor vrsti drva uplivaju oni razlozi, usljed
kojih su nastale praznine kao i veličina iztih.


Cesto su ti razlozi posljedice nepovoljnih stojbinskih ođnošaja, pa de se u tom
slučaja birati one vrsti drveća, koje će i na toj stojbini uspjevati modi. U povoljnih
ođnošajih neka se uzme smreka, a na vapnenom tlu jela; ariž neka se sadi samo
pojedince, a bor samo onda, kad se uslied lošog tla nebi mogli odlučiti za drugu,
vrieđniju vrst.


Način izvedenja same ogoje ođvisi od dobe, u kojoj se sastojina nalazi. — Kod
hrasta i ariža valja uzeti jake, barem jedan put presadjene biljke, a kod ariža i jele
4—6 god. odnosno 6 — 7 godišnje biljke, te napokon kod smreke tri ili četiri godine
stare presadjene biljke.




ŠUMARSKI LIST 7/1895 str. 34     <-- 34 -->        PDF

— 300 —


Upliv prozrake (progaljivanja) na prirast u debljinu kod jele. Iztraživanja,


koja su u tom pogledu učinjena na 60 godišnjih jelah, dovela su do sljededih posljedaka:


Prozrake djeluju povoljno kako na prirast u debljinu, tako i na onaj u visinu,
dakle povećavaju akmu drvnu gromadu. Najbolje opaža se prirast u debljinu na doljnoj
temeljnici drveta, od tuda prama gore pada, te se dade još u visini od 8—12 mtr,
dokazati. Razmjer prirasta u debljinu, t. j . razmjer izmeđju srednjeg osamgodišnjeg
prirasta prije prozrake jest od jednogodišnjeg prirasta posije prozrake vedi od jedinice,
te postigne najvedu vriednost tekar posije 4— 5 godina, ostane tad njeko vrieme jednak,
zatim se umanjuje, dok se opet posije 12 —1 5 godina ne približi jedinici. Razmjer
prirasta u visinu, t. j . razmjer izmedju srednjeg četverogodišnjeg prirasta posije prozrake
vrlo je nepravilan, a ako se iztražuje u dosta velikih periodah, onda je obično vedi,
nego jedinica, čim je prirast u debljinu u početku bio jači, tim se dulje povedava,
dočim pada, ako je u početku bio slabiji — osobito u gornjih djelovih stabla, dožim
86 u dolnjih djelovih jošte opaža. Prirast u debljinu varira sa udaljenošou, koja razstavlja
oborena stabla od onih, koja smo netaknuta ostavili, te je tim veći, čim je ta
udaljenost bila manja. Osim toga raste prirast u debljinu sa živahnošdu rastenja kako
oborenih, tako i onih stabala, koje smo netaknuta ostavili.


Ogromna jela. Na posjedu kneza Colloredo-Mannsfeld u Šumskom predjelu kod
Neustadta a. d. Mettau bila je ne davno oborena ogromna jela. Promjer iste mjerio je
u visini od 2 mtr. iznad tla 1´25 mtr. a obseg 3´92, srednji promjer 0 8 mtr., a
duljina stabla (bez vrha) 42 mtr. Stablo je preko 300 godina staro. U lipnju godine
1888. bilo je stablo munjom tako ostedeno, da je usahlo.


Kameno ulje (petrolej) kao sredstvo za natapanje drva. U sjevero-američkoj
luci Caunđen sagradjena je nedavno jedna škuna (šiklja, Schooner), za koju su sve
potrebite drvene gradljike natapali sa petrolejom, da se gradljike sačuvaju od propasti.
Ovim natapalom namjerava se zapriečiti ne samo uplivanje vode i zraka na drvo, iz
kojega je ova škuna sagradjena, nego se misli, da nede drvu škoditi niti šašanj (Bohrwurm),
koji raztoči ono drvo, koje se rabi u mornarici. Moguće je, de de se ovakovim
natapanjem mnogo polučiti glede sačuvanja gi-adljika, nu svakako je i pogibelj od požara
veća, jer sa petrolejom natapano drvo odmah bukti, čim se zapali.


Jarebice u Hrvatskoj. Jarebica je u Rusiji najobičnija i najviše razprostranjena
šumska divljač, od koje vrve sve šume čak do najvišega sjevera. U nas spada jarebica
žalibože medju biele vrane. U Rusiji ima po čitavu zimu smrznutih jarebica u dudanih
mesara, te se dobije komad po 20 kopejka. Na stolu gurmanđa nemože biti tečnijcga
jela do mlade jarebice, te se osim mladoga tretieba, ubita u rujnu, smatra najvećom
delikatesom. No česa ima previše i prečesto, postane dosadno. Tako je u Rusiji sa
jarebicami, kojima n. pr. u bolnicah hrane bolestnike skoro svaki dan. Kad u Rusiji
oboliš i ležiš n. pr. u Marinskoj bolnici u Moskvi, branit deš se svaki dan jarebicami,
crkvenim crnim vinom i juhami od kokoši tako, da već nemožeš jarebice ni vidjeti i
moraš se pritužiti upravi bolnice moleći, da ti dadu za tvoj novac govedine i teletine,
a jarebice neka dadu bolestnikom Rusom, koji su naučeni ovu divljač svaki dan imati
na stolu.


Profesor križevačkog gospodarsko šumarskog zavoda J. Partaš nastoji sad, da se
u Hrvatskoj razmnože jarebice. Šume zagrebačke, gornje krajine, Zagorja i Slavonije
pružaju jarebicam izvrstne prilike za razplod, zato se upozoruju pozvani na to čimbenici
u Hrvatskoj, da naruče žive jarebice u Moskvi pod naslovom: „kais. russisch. Aeclimatisations-
Gesellschaft". Nadati se je, da de to družtvo idi dragovoljno na ruku onim,
koji bi u Hrvatskoj želilo razplodjivati ovu izvanredno koristnu divljač.


Medenje četinjača. Ako je prijatno, vrude i nekišovito vrieme, onda pisti med
iz četinjača t. j . četinjače se mede. Takav med je gust, a boja mu je vrlo mrka, te




ŠUMARSKI LIST 7/1895 str. 35     <-- 35 -->        PDF

— 301 ukus
dosta dobar. Pčele oblidu vrlo rado bor i jelu, te neumorno sakupljaju med sa
takovog drveta.


Medenje bora t. j . pištanje meda na boru počima u ravnici u mjesecu svibnju ,
a u gorju ili planini tekar koncem lipnja . Na skrajnom vršku grančica tvore se
bradavice, iz kojih pisti med po prilici 14 — 20 dana, a onda se osuše i oljušte. Nu
na podnožku lanjskog izbojka ipak pisti još uviek med.


Iz jele pisti med barem 2 — 4 tjedna kasnije, nego iz bora. Jele se mede malo,
te nije njihov med prikladan za zimsku hranu pčela, jer rađja žedju i proliev.


O usušenju drveća. Englezki naravoslovac Clajton pronašao je, da se u zimi,
kada počiva kolanje mezgre, znatno usuše čak i debla od starih, debelih rastući h
stabala. Sa pokusi ustanovio je, da je grab, koji je u jeseni imao u promjeru 42 palca,
postao u mjesecu siečnju tanj i za ^1^ palca, dočim je isti grabu mjesecu travnju,
dakle za vrieme mezgranja, opet zapremao istu svoju prvašnju debljinu. Clayton pokušao
je iztraživati ovo usušenje i kod drugih različitih stabala, pak je pronašao, da
se sva stabla bez razlike vrsti usuše u ono vrieme, kad mezgranje počiva.


Dali je bolje pohraniti drvo sa korom ili bez kore? Ako se drvo ima
pohraniti sa korom, onda ae neće razkoliti, niti će u poduž pucati, buduć se drvo pod
korom sporo suši. Nu pri tom valja na umu imati, da mnoge vrsti drveća — imenito
četinjasto drveće —, nepođnosi promjenu toplote i vlage, ako se na otvorenom mjestu
ovakovo drvo uvitla (složi). Ako debla olupimo, t. j . ako sa debala koru skinemo,
onda izhlapi brzo vlastita vlaga iz drva; nu pri tom valja paziti, da se drvo čuva od
brze promjene toplote i vlage. Ako se stablo od kore neodlupi, onda se pod korom
ugnjezdi razna gamad, naime crvići, koji će brzo pokvariti drvo, pa neće ono valjati
u nikoju svrhu. Osim toga zaleži se drvo i biva krto, ako se kora sa sirovog drveta
neolupi.


Najbolje će biti, da se stabla u zimi posjeku, te da do ljeta ostanu pod korom
tako, da se kora na stablu sa sjekirom samo na krpe (kajiše) izsječe, jer će veći dio
vlage polagano izhlapiti. Ako se stabla već u jeseni obaraju i otešu, onda se drvo
podpuno osuši, bez da se znatno razpuca. Osim toga potrebito je kako kod trupaca
za pilenje, tako i za podužnu gradju, da se na oba čela drveta prikuje dosta velika
daščica, jer će se tim znatno zapriečiti razpucanje drva. Dobro je, ako se na čelo
drva priliepi jaka artija, koja je namazana sa sirnim Ijepivom, a to Ijepivo načini se
od prostoga sira i od gašena vapna, jer će se i tim sredstvom zapriečiti razpucanje
drveta. Na čelu razpucana mostnica ili razpucano deblo izgubi na cieni veoma mnogo,
kako je to svakomu poznato.


Krmitba goveda hrastovim lišćem. U nuždi preporuča se krmitba goveda
lišćem; nu pri tom valja paziti, da se sa takovim lišćem suviše nehrane goveda, —
imenito ne s onakovim lišćem, koje ima mnogo trieslovine, kao što je to baš kod hrastovog
lišća, jer zatvara izmetine. Dogadja se, da goveda obole od medene rotice, jer
je na lišću bilo mnogo medene rotice. Dapače kod ovakove krmitbe može govedče i
izkapati (poginuti). Takova bolestna goveda izgube volju za jelo, a osim toga kasno
izbacivaju izmetine. Govedče, koje se je suviše nahranilo hrastovim lišćem, boluje po
30 dana. Za njekoliko sati pojave se otekline i to najpije u srednjoj trbušnoj okolini,
a kasnije na grudih i dolnjih đielovih trbuha. U trbušnoj šupljini nastaju vođeni izpotci,
a trbuh je ponješto naduven.


Izmetine su žilave, sluzave i crne, kadšto i žućkaste.


Mnijemo, da neće škoditi, ako to znade i šumar i gospođa .


21