DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1895 str. 7 <-- 7 --> PDF |
— 225 — Svakako neima prečije potrebe od one, da što prije nastojimo, da se izda rječnik hrvatskog šumskog nazivlja, a to zato, da nam bude i u tom pogledu jezik u knjigah šumarica jedinstven. Bez takova rječnika nastati će u našem stručnom knjižtvu pravi darmar; svaki će pisati po svojoj miloj voljici, a konačno nećemo jedan drugoga shvaćati, niti razumjeti. Ja sam zaista kroz punih 12 godina sabrao silesiju gradje za rječnik hrvatskog šumskog nazivlja kako ga naš narod rabi, te sam sad ovo gradivo donjekle i obradio, ali da se ovakav ogromni rječnik izdati može: treba za to više oduška i dokolice, te više materijalnih sredstava, koja pojedinac nije kadar privriediti. Konačno spominjem, da Šporerova knjižica: „Mali šumarski katekizam ili razgled svega onoga, što šumar (sic!) i t. d. znati mora" nije podnipošto namienjena š u ma r o m u strogom znanstvenom značenju, nego je ona namienjena „lugarom", a da je tomu tako, razabire se to bezdvojbeno na prvi pogled iz dotičnog mjesta u uvodu knjižice, jer se ondje doslovce kaže: „U njoj će — ako se nevaram — šumari nižega reda mnogo šta naći , te iz rieči: „Šumarom višega reda činiti će ova kod izpita novakah u šumsku službu stupiti želećih U ostalom poznato je, da u njekih krajevih naše bivše vojne krajine još i danas naš narod krsti „lugara" obćenitim imenom „šumar", a pravoga šumara krsti on imenom „feršter", pak je i naš stari pisac Šporer za razliku jednoga od drugoga krstio lugara imenom „šumar nižega reda", a pravoga šumara (Forstwirth, Forster) imenom šumar višega reda". Pa nije drugo tumačenje toga ni moguće, jer će mi se dozvoliti, ako kažem, da svaki razboriti čovjek koji je za zeru ponjuškao šumarsku znanost, priznati mora, da se je uviek razlučivao lugar od šumara, te da bi i samog starinu Šporera ljuto uvriedili, ako bi se tkogod drznuo uztvrditi, da je on svoju knjižicu: „Mali šumarski katekizam" napisao za šumare u pravom smislu rieći, pa makar i za jadnoga hrvatskoga šumara njegove dobe. Završujem, a milo će mi biti, ako sam i najmanju mrvicu doprineo k povjesti 0 razvitku našega domaćega šumarstva nazad skoro do pol vieka. Ako bude dokolice, onda ću iznieti na vidjelo sav ržd i pregnuće onih muževa, koji su djelom i tvorom nastojali, da uskrsne naše domaće šumarstvo, te da se i stručno naše knjižtvo potrebitim marom njeguje na uhar našega naroda, a na diku hrvatskog stručnog knjižtva i domaćih šumara. Rekoh svoju! Osvrt na članak o umjetnom pomladjivanju šuma kod prve banske imovne obćine. Poštovani moj drug I. šumarije klasničke g. S. nastavio je presadjivanje četinjača ondje, gdje sam ja prestao. Svoj rš,d objelodanio je u posliednom broju ovoga časopisa. |
| ŠUMARSKI LIST 6/1895 str. 8 <-- 8 --> PDF |
— 226 — Time bio bi ovaj članak u podpunom smislu njeki nastavak onoga članka, koji bje u broju 6. „Šumar, lista" prošle godine objelodanjen. Iz svega pako sliedi, da se i u siromašnoj imovnoj obćini, kao što je I. banska imovna obćina, za budući narodnji boljak po mogućnosti dosta čini. U liepom opisu svoje radnje upozorio me je moj poštovani kolega, da sam propustio opisati svoj postupak kod same sadnje, te medju ostalim veli „da se je prije po meni izvadjana sadnja biljaka posve primitivno obavljala t. j . da su radnici u jamice stavljali biljke i sa nerazmrvljenimi buseni zemlje sa nogom korienje biljaka gazili." Da pako ni ja ne ostanem dužan dosliednosti svojoj, a da podjedno uvje rim i svoje kolege o protivnom, evo ovom prilikom razjasniti ću, kako sam ja zaista presađjivanje biljaka obavljao, te ću podjedno reći, što je uzrok, da nije moj kolega imao povoljan uspjeh kod sličnoga presadjivanja biljaka. Moj postupak presadjivanja bio je i ostaje barem za sada kako sliedi: 1. Biljke t. j . presadnice uzgojene su u šumskom vrtu, gdje su veoma pomnjivo njegovane. 2. Presadnice navršile su dvie godine, te su bile podpuno zdrave. 3. Presadnice vadjene su iz zemlje veoma pomnjivo sa hliebom i to do 300 komada i više u hrpi, te sam ih transportirao u vrećah na mjesto presadjivanja, gdje sam ih u vrećah do porabe netaknute ostavio. 4. Presađjivanje biljaka izvedeno je prvih dana mjeseca travnja 1891. 5. Tlo šumišta, na kojem sam presađjivanje obavio, bilo je veoma rabio bez ikakova korova, jer je na tomu tlu prošle godine bio kukuruz posijan, — dakle „okopavina". 6. Samo presađjivanje biljaka obavljao sam u redove na jedan korak razmaka. 7. Ukupno presađjivanje obavljeno je pod mojim neposrednim nadzorom. 8. Radnika imao sam dnevice do hiljade i više, a bili su razdieljeni po poslu na: a) Kopače. b) Raznosioee presadnica. c) Podmetače. d) Sadioce. Ad a) Kopači, bili su u red na jedan korak odaleko postavljeni. Oni su motikami ili trnokopi 20 do 30 cntm. duboke jamice pravili. Ad b) Raznosioci biljaka presadnica vadili su iz vreća busenje biljaka, te otresavali i na manje buseniće upriličivali, te takove podmetačima dodavali. Ad c) Podmetači dobivši snopić presadnica od raznosioca uzimali su po mnjivo jednu biljku za drugom iz snopića, a kod toga posla osobito na to pazili, da korien bude skupa sa branđusi što moguće više neozleđjen, a isto tako da ne bude biljki ni mladorast oštećen. Uzev takovu presadnicu sa svog snopića, metnuo je istu u jur gotovu jamicu. |
| ŠUMARSKI LIST 6/1895 str. 9 <-- 9 --> PDF |
— 227 — Osim ovog posla imao je podmetač i tu dužnost, da pazi na to, da su jamice dosta dubolio izliopane; s toga bi uviek morao opominjali kopače na točniji rad, ako bi to od potrebe bilo. Podmetače birao sam izmedju pametnijih i trieznijih ljudi, koji su znali i uvažavali ovaj posao. Na svakih 50 kopača bio je jedan podmetač. Ad d) Razumjeva se, da o sadiocih zavisi sav uspjeh presadjivanja biljaka. Postupak je bio ovaj : Sadioc sjedne kraj jamice, uhvati biljku po sredini, primjeri ju prema duljini korienja i dubljini jamice, zatim drugom rukom sgrće zemlju oko biljke i to do one visine, kako je biljka i prije bila u zemlji t.j. do prvih iglica. Kad je ovako zemlju prigrnuo, onda tekar sa obima rukama biljku sa zemljom pritvrdi, te tada prelazi na drugu jamicu. Odtud se lako razabrati može, da ja nijesam onako primitivno presadjivanje biljaka obavljao, kako su to štovanomu kolegi drugi pripoviedali, a da sam vodio i strogu kontrolu sa dodieljenimi lugari, jasan je tomu dokaz sjajan i očekivan uspjeh, kakvog želim u buduće ne samo svome kolegi I. šumarije, nego i svakomu, komu je dužnost briniti se oko pomladjivanja šumi. Da je ovom sjajnom uspjehu mnogo i dobri Bog doprineo, dajuć nam blagu proljetnu kišicu, živa je istina; ali zasluga je i onih, koji su prošlu godinu (naime 1890.) kukuruz sijali, te time tlo liepo od korova lišili i dobro prorahlili, a time prepriečili, da koju godinu opet ne nabuja trava i korov, pak se je s toga i biljka mogla posve dobro ukorieniti. Sad prelazim na presadjivanje biljaka, koje je obavio moj poštovani kolega. Ako se sravni moj način sa njegovim načinom, onda sudim, da se nijesmo u principu nigdje razišh, već smo jedan i drugi radili onako, kako smo se i učili, a da nije moj kolega pri tom onaj uspjeh polučio, koga sam ja, nije krivnja samo ta, što je suša bila, nego imenito to, što mu šumište nije bilo lišeno od korova i drača, a prema tomu nije ni dosta rahlo bilo. Uslied toga nije čudo, da su mu još istog lieta presadnice u travi i korovu ostale. Osim toga nije njegovo presadjivanje uspjelo ni s toga, što se je isto i prekasno preduzelo. Isto tako mnijem, da je i velika pogrieška bila, što je presadnice izvadio iz vreća i metnuo u vodu. Ovakove presadnice bile su jur u mezgi, a pošto je bila suša, one su i u šumskom vrtu veoma slabo napredovale. Kad su pako izvadjene, te stavljene u mMku vodu, onda ih je vlaga oživila, a time je i razvoj biljke pospješila. Došav onako mokra biljka u suhu jamicu, a ne našav ondje onu vlagu, koju je od prije imala, morala je i uginuti t. j . posve se osušiti. Rekoh. P. Agjić. |