DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1895 str. 40 <-- 40 --> PDF |
— 258 pa stoga ovđaŠDJe zvjerokradice nijesu izgubili volju loviti na kune. Oni nelove ua kune 8 puškami, nego lovkami (Marderfallen). Ovakove lovke postave se po đrvedu ili po zemlji, a osnivaju se na sliededi princip : Jedno drvo metne se vodoravno, a na ovo se postavi opet drugo i to pod šiljastim kutom (To se poluči sa štapićem, koji stoji okomito na đoljnjem drvetu, a podbočuje gornje). Na taj štapić pričvrsti se meka. Čim kuna potegne meku, onda potegne podjedno i štapić. Tim izgubi gornji komad drveta podporu, te padne i svojom težinom pritisne ili usmrti kunu*. Takovih lovka može se na malom prostoru naći po 5 i više komada. Dotični postavljač tih lovka redovito ne pita za dozvolu lovovlastnika, a niti mu ne donese krzno ulovljene kune, nego ga prvom boljom zgodom proda trgovcu, kada ide u grad. I medjeda imademo u kapelskih šumah još priličan broj, akoprem se čini, da ih ove zime ima manje, nego do sada, jer je zimus pretraženo mnogo brloga, u kojih inače običaju zimovati, ali svi bijahu prazni. Njeki lovci to tumače tim, da je međjed slutio, da će ova zima biti neobično stroga, te je radi toga odselio se u Primorje, gdje da će mu biti toplije; ili da se je zavukao u brloge, koji su pod kamenom ili pod zemljom, gdje da mu je takodjer toplije. Medjutim je svejedno, da li se je povratio iz Primorja ili je izašao iz podzemnih brloga. Fakat je, da je ovdje, jer su mu se već vidjevali tragovi. Uovo vrieme 0Q lovca neće mnogo zanimati, jer uloviti ga sliedom tragova skoro je ne moguće, pošto bi cesto puta morali po dva i više dana za njim ići tragom, a ipak ga možda nebi stigli. Šteta, koju medjed učini u ovih krajevih, sastoji se poglavito u tom, što po gdjekad nadere ili utuče koje blažće, i što u jesen siromašnom narodu potare sav kukuruz. Proti tomu se narod nastoji očuvati tim, što u svom kukuruzu svaku noć vatru loži. Nu kako je noć duga i onda već dosta hladna, to i ubogi seljak po gdjekad zadriema, a medo redovito taj čas upotrebi, te kada se ubogi seljak probudi, medjeda više neima, ali kukuruz je pogažen i povaljan. Medjeda ovdje love na dva načina. Prvi, koji je veoma pogibeljan za ljude i koji bi se bezuvjetno odsuditi morao, sastoji se u tom, da se na mjestu, gdje bi mogao medjed proći, u prsnoj visini medjeda naperi puška sa nategnutim kokotom. 0 kokot je privezan konopac, koji je protegnut preko puta i na drugoj strani puta pri- CvrSten. Puška stoji vodoravno. Tu bi se putem prolazeći medjed imao zađjeti o konopac, te potegnuti kokot i opalit puška, te tim sam sebe ustrieliti. Eazumjeva se, da će se to u stotinu slučajeva možda jedanput ili nijedanput dogoditi, nu mnogo prije mogao bi pri tomu nastradati posve nedužan čovjek. Drugi način je taj, da se medjed potraži u brlogu. Jer je taj način već i u „Šumar, listu" više puta opisan, to ću ga samo u kratko opisati. Medjed se u jesen zavuče u šuplje stablo u takozvani brlog, da driemajući tu prezimi. U zimi ili rano u proljeću prije, nego li međjed izadje iz brloga, obilaze se ti brlozi, te ako se u kojem nadje medjed, onda se izlaz iz brloga preprieči polugami. Međjed, koji nikada pretvrdo ne spava, probudi se i onda se u brlogu puškom ustrieli ili sjekirom zatuče. Meso od medjeda ovdješnji narod jede. Buti se metnu u salamuru i suše u dimu poput svinjetine, šape njegove smatraju se delikatesom, kad .se prirede kao hladetina. Sto se tiče peradi, to imademo od koristnih samo tetrieba i jarebicu. Tetrieb se lovi čekanjem za vrieme parenja, a jarebica za vrieme parenja i u ranu jesen i to na piskalicu, koja je napravljena iz zečje kosti. Pobliže 0 tom ima „Winckeirs Handbuch fur Jager." Leipzig 1878., II sv. |