DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1895 str. 37 <-- 37 --> PDF |
— 256 — sipa Draškovich a šumarima II. razr. u podrufiju kr. šumskog ureda u Otočcu, ostaviv ove posliednje i nadalje na službovanju kod ministarstva. Lovstvo. Lovačke crtice iz Kapele. U šumah ogulinske imovne obdine, koje leže u „Kapeli" imademo, ako neubrajamo šumske zečeve, kojih u dubokoj šumi neima, a prema rubu šume oko košenica i čistina takodjer dosta malo ima, te jarebice, tetriebe, i jazavce, od kojih vrsti divljači u kapelskih šumah baš mnogo neima, ostane nam od divljači, koja se u znatnijem broju nalazi, i to od koristnih samo srna, a od Škodljivih vuk, lisica, kuna međjed i mjestimice u dostatnom broju jastreb. Srna imade u Kapeli dosta znatan broj, te akoprem iste u ljutoj zimi mnogo stradaju od studeni i pomanjkanja hrane, bilo bi ih još uviek dosta, kada ih nebi tamanili zvjerokradice i vuci. Zvjerokradice potiču još od vremena krajine, kada je pušku nosio i lovom se bavio tkogod je htjeo, pa kao što vuk dlaku mienja, a ćud nikada, tako i oni mienjaju prema okolnostim način lova i kriomčarenja, ali veoma težko napuštaju skm lov, koji im je od davnih vremena u krv prešao. Jedan način lova na srne je sliedeči: Zvjerokradica u zimsko doba, kada zapane duboki snieg, u kojem srna radi svojih tankih nogu posve u snieg propada, idu u lov sa takozvanim krpljama (Schneeschuhe), s kojima se može i po najdubljem sniegu prilično brzo hodati, te onda iztraže, friški trag srne. Ako zvjerokradice takav trag pronadju, što nije težko, jer se u tih prilikah nalaze srne uprikrajku i neodlaze daleko, onda se porazmjeste u okrugu, a jedan ide za tragom srne, te našav ju, ustrieli ju sam, ili ju nagoni na jednoga od onih, koji su se u okrugu postavili na čekanje. Puške u tih zvjerokrađicah jesu kratke i tako upriličene, da se dadu razstaviti, te ih oni posve Iako sakriju pod haljinac. Kada pako zvjerokradica ved u šumu zamakue, onda se ničesa neboji. Jer ako šumar ili lugar čuje hitac iz puške, dok sa drugoga ili trećega briega kroz gudure i vrleti đodje do mjesta, gdje je hitac pao, već je zvjerokradica netragom nestao. Unatoč tomu, ipak se svake godine po gdjekoji zvjerokradica ulovi, ali slabo to koristi. Zvjerokradice obično su siromašni ljudi, od kojih se globe nikada ne uberu, dočim kazan zatvora mnogo ih neplaši. Osim toga nelove oni za sebe, nego da lovinu prodađu, što im je tim laglje, jer prekupaca ima i na selu i u gradu još dosta. Drugi i veoma veliki neprijatelj srna jesu vuci. Ovi nezasitni gladuši sporazume se njih po dva do tri tako prijateljski, da pravu hajku na srne poduzimaju. Kako su usljed svoje prožđrljivosti i veoma brze probave uviek gladni, to oni u zimi po dubokom suiegu upriliče svoju hajku na srne tako, da jedni sinu gone, a drugi pretiču, a takovo bjesomučno hajkanje vukova traje tako dugo, dok srnu neobkole ili ju zaskoče i napokon ju ulove. Vuci umiju takodjer veoma dobro upotrebiti naviku srne, koja se u tom sastoji, da se preplašena srna, ako se dalje neprogoni, obično vrati onamo, odkud je poplašena, da vidi Sto ju je poplašilo. Da li je ta znatiželjnost prirodjena srnjakom, to neznam, nu srnam je svakako Tu znatiželjnost srne znadu vuci jako dobro upotrebiti, začekajući ju na istom mjestu, odkud su ju poplašili. U vrieme zakonom dozvoljeno love se srne u Kapeli sa psom i to sa brakirci, jer u ovih kršovitih i kotlinastih predjelih ne moga se drugi psi rabiti. I tu zgodu znadu vuci upotrebiti, te kada pas goni srnu, začekaju oni srnu ili psa, a čestoput i oboje. U tom slučaju najuztrajniji i najbolji psi budu žrtva te vučje podmuklosti, te lovac uslied toga često izgubi najboljega psa. * |