DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 6/1895 str. 3 <-- 3 --> PDF |
´mi)3^< Br. 6. u ZAGREBU, 1. lipnja 189B. God. XIX. Uvrstbina oglasa: za 1 stranicu 8 for.; za ´/a stranice 4 for.; za Vs stranice 2 for. 70 novč.; za ´A stranice 2 for. — Za višekratno uvrštenje primjerena popustbina. Riedka hrvatska knjiga šumarica od godine 1849. Piše V. R—6 —. Slučajno došla mi je u ruke jamačno sad već vrlo riedka knjižica pod nadpisom: „Mali šumarski katekizam ili razgled svega onoga, što šumar, komu je o podpunom izpunjenju dužnosti svoga zvanja stalo, neobhodno znati mora". Sa pitanjem i odgovorom. Ovu knjigu šumaricu napisao je naš starina pokojni šumarnik Franjo Špore r u Vinkovcih mjeseca srpnja 1849., a tiskana je u Karlovcu iste godine tiskom k. p. tiskarne Ivana Nep. Pretnera, pa je dakle od to doba proteklo skoro pol vieka. U životopisu toga marnika na polju domaćega šumarstva, koji je priobćen u „Šumar, listu" god. 1881. na str. 210., opisano je potanko cielo djelovanje pokoj. Franje Šporera na stručnom polju, pa je u ono doba uz suvremenog pisca Drag. Kosa, koji je god. 1847. napisao knjigu pod nadpisom: „Das Forstwesen in Croatien", posvećenu članovom hrv. gospodarskog družtva u Zagrebu, naš Franjo Šporer najviše i najodlučnije radio za napredak i procvat stručnog hrvatskog knjižtva. Prvo stručno djelo Fr. Šporera bilo je pod nadpisom: „Das Forstwesen in der k. k. osterr. Militargrenze oder vollstandiges Forgtlehrbuch filr das Militar- Grenz-Forstschutzpersonale und die hiezu aspirirenden Feld- u. Verwaltungs- Chargen" i t. d., a ta knjiga tiskana je od god. 1841. do god. 1843. u 7 zvežčića, pa ju i ja imam. Nu prije nego započmem razpredati o predmetu ovoga članka, moram svratiti pozornost vriednih čitatelja na njeku okolnost. U životopisu pokoj. Fr. Šporera spominje se, da je on godine 1843. izdao prvo svoje djelo u hrvatskom jeziku pod nadpisom: „Opis i naputak, kako se valja služiti s posve jednostavnim dendrometrom". Neimajuć pri ruci po svoj prilici takodjer sada ovu vrlo riedku knjigu Fr. Šporera, ne mogu posve točno konstatovati, da li je ova knjiga pod gornjim naslovom zaista prvo njegovo djelo u hrvatskom jeziku i to baš od godine 1843., pošto pokoj. Fr. Šporer u predgovor u svoje knjižice od g. 1849. |
ŠUMARSKI LIST 6/1895 str. 4 <-- 4 --> PDF |
— 222 — pod nadpisom: „Mali šumarski katekizam" i t. d. skm naročito veli, da „kao hrvatski sin i 20 lietni šumski činovnik, usudio sam se evo — potaknut istinitim domoljubljem — pervi put u materinskom jeziku mojem na literarn o polje stupiti". Prema tomu ili je godina 1843., u kojoj je Fr. Sporer nav odno izdao prvo svoje djelo u hrvatskom jeziku: „Opis i naputak, kako se valja služiti s posve jednostavnim dendrometrom" po pisc u životopisa pokoj. Fr. Šporera krivo i pogriešno naznačena, ili je pokoj Fr. Šporer, kad je god. 1849napisao predgovo r knjižici: „Mali šumarski katekizam", posve zaboravio, da je pćrv i pu t u materinskom jeziku napisao knjigu: „Opis i naputak, kako se valja služiti s posve jednostavnim denerometrom", te prema tomu nije on mogao u predgovoru knjižice: „Mali šumarski katekizam" reći doslovce: „Kao hrvatski sin i 20 lietni šumski činovnik, usudio sam se evo — potaknut istinitim domoljubljem — perv i pu t u materinskom jeziku mojem na lite rarn o polje stupiti", pošto je pokoj. Fr. Šporer navodno već god. 1843. prvi put u materinskom jeziku stupio na literarno polje svojom knjigom: „Opis i naputak" i t. d. Sudeći dakle po rieči samoga pisca Fr. Šporera moram i ja zaključiti, da je njegova knjižica: „Mali šumarski katekizam* starij e djelo njegovo, a da je godina 1843. za izdanje knjige: „Opis i naputak, kako se valja služiti posve jednostavnim dendrometrom" kriv o i pogriešn o naznačena, jer se pomisliti ne može, da sam Fr. Šporer kao pisac nebi znao, koju je knjigu prv i put u materinskom jeziku pisao, a da je knjižica: Mali šumarski katekizam starij e njegovo djelo, svjedoče i njegove u predgovoru te knjižice navedene rieči, da je naime izdanjem ove knjižice on perv i pu t u materinskom jeziku na literarno polje stupio". 0 tom će se u ostalom svaki čitatelj osvjedočiti iz predgovora knjižice: „Mali šumarski katekizam", koga dole priobćujem. Ovo sam samo nuzgredno spomenuo, prem bi za povjest o začetku našega stručnoga knjižtva od važnosti bilo, da se razbistri, koju je knjigu starina Šporer od jur spomenutih prvi put u materinskom jeziku napisao. Sad ću se povratiti na sam predmet ovoga članka. Već sam u početku spomenuo, da je knjižica pokoj. Fr. Šporera pod nadpisom: „Mali šumarski katekizam" i t. d. od god. 1849. jamačno sada vrlo riedka knjiga, pa će zaista zanimati svakoga šumara, ako do si ovce ovdje priobćim po sadržaju svome zaista originalan predgovo r te knjižice bez opazke staroga pisca, pošto je taj predgovor u pokojnikovom životopisu. (Vidi „Šum. list" od god. 1881.) nepodpuno priobćen. Taj predgovor glasi ovako: „Što se Ijubki zvuči milog našeg materinskog jezika sad već u svih družtvenih kruzih, u dvorovih najugledniih osobah, i u samom visokom vieću mile naše domovine razprostiru; što je materinski jezik naš na dostojanstvo službenog jezika uzvišen: to mi poslie Boga, svemogućeg upravljatelja svih zemaljskih pri |
ŠUMARSKI LIST 6/1895 str. 5 <-- 5 --> PDF |
— 223 — ključenjah, vriednim zastupnikom domovine naše, osobito pako obćeljubljenom i Bogom danom nam Banu našemu, Baronu Josipu JelaSiću blagodariti imamo. Nebi se doista naš narodni jezik tako berzo na onaj stupanj popeo, na kojem sad već stoji, da se nije skoro kod svakog učevnog i poslovnog stališa muževah našlo, koji su kriepko nastojali tudjih se jezikah otresti, a svojim se u svakom slučaju služiti. Do6im narodni naš jezik skoro u svima poslovih, koji se promicanja moralnog i materialnog interesa u našoj domovini ti6u, pervu rolu igra; zar da mi šumari sami nazad ostanemo i jednako se jošt pićom svabskog Mihl-a hranimo? — Ne, ne, i kod nas je neobhodno nuždno, da se o naravi, o shodnom njegovanju i 0 gospodarstvu šume nama povierene u našem narodnom jeziku doovaramo . Kao hervatski sin i 20-lietni šumski činovnik, usudio sam se evo — potaknut istinitim domoljubljem — pervi put u materinskom jeziku mojem na literarno polje stupiti, i knjižicu ovu o šumarstvu, pod imenom „šumarski katekizam" na sviet izdati. U njoj će — ako se nevaram — šumari nižega reda mnogo šta naći, što im je znati od potriebe, te što dosad naučiti prilike neimahu. Šumarom višeg reda činit će ona kod izpita novakah u šumsku službu stupiti želećih (Forstkandidaten) ne malu uslugu, a novacima samim biti će ona sriedstvo, kojim će u kratko vrieme sve, što im je znati neobhodno nuždno, naučiti moći. Ako ovo moje dielce žudjenu sverhu postigne, tersiti ću se, da što skorije i drugi dio katekizma istog na sviet izđadem; akoli ne, a ono molim čitajuće obćinstvo, da bi dobru volju moju za dielo primiti dostojalo. U Vinkovcih mSseca serpnja 1849. Spisatelj . Knjižica „Mali šumarski katekizam" počima s uvodom , u kojemu Šporer u odgovor ih razlaže, što je 1 u g, što šuma, što gaj i što je š umarstvo , te na koja se glavna diela šumarsvo dieli. Čudnovato je svakako, što stari naš pisac na treće pitanje: „što se razumije pod imenom gaja (Revier)?" tumači u odgovoru doslovce ovako: „gaj, je niekoji, bio veći ili manji dio šume, ili više dielah šume zajedno, nad kojima je samo jedan šumar postavljen, da pozor ima". Po tomu tumačenju našega staroga pisca bio bi dakle gaj ono, što mi zovemo „šumski kotar ili srez, a to dokazuje iza rieči gaja u zaporci nalazeći se njemački naziv „Revier" . Ovo je tumačenje rieči gaj (Revier) u odgovoru pisca posve krivo, jer sam ja u svom članku pod nadpisom: „Šuma ili drveće u narodnom pjesničtvu i u prozi" (Vidi „Šumar, list" od god, 1887. na str. 186.) dokazao, da je po starini Vodniku gaj ono, što je Niemcu „Hain" (gaj ili šuma „s kterom se umn o gospodari"). Odtud je Primorcu „gajnica" ili krajišniku |
ŠUMARSKI LIST 6/1895 str. 6 <-- 6 --> PDF |
— 224 — „gajka" isto, što kita ili prut (motka), koja se postavi oko gaja t. j . oko mlade nezrele šume, u koju nesmije ulaziti niti životinja, niti sjekira. I najboljem poznavalcu hrvatsko-srbskog jezika Vuku je »gajiti" ono, što gojiti ili hraniti, a Belostencu je gaj takodjer isto, što i gojiti. U Stuliovom rječniku znači „gajiti" isto, što i „dubraviti se" (pošumiti). Gaj je dakle „Gehege" ili „Fost", a po prvom njemačkom jezikoslovcu Grimmu nije bila svaka šuma „Forst", nego samo „Bannwald", dakle ono, što je naš narod u njekih predjelih krstio imenom „branjevina" ili „branjenica" ili „zabrana", dakle mlada šnma, „kterom se umn o gospodari", kako je to dobro stari Vodnik protumačio. Prema gore rečenom sliedi, da je naš stari pisac Šporer krivo protumačio rieč ngaj" u knjižici: „Mali šumarski katekizam", a to sam morao naročito spomenuti zato, što bi se moglo dogoditi, da bi se taj naziv uvukao i u našu knjigu šumaricu novijega kova mjesto naziva „šumski kotar" ili „srez" tobože zato, što ju i naš stari pisac Šporer mjesto ovog potonjeg nazivlja za „Revier" rabi. Sporerov „Mali šumarski katekizam" dieli se u dva poglavja. Prvo je poglavje: „Teoretičko razdieljenje unutarnjeg šumarstva ili nauk naravoslovja od šume" (Forstnaturlehre) sa 46 pitanja i sa toliko odgovora, a drugo je poglavje: „Praktično razdielenje unutarnjeg šumarstva ili nauk šumoslovja" (Forstwirthschaftslehre) sa 49 pitanja, odnosno toliko odgovora. Veoma zanimivo je hrvatsko šumsko nazivlje u spomenutoj knjižici uz dodatak njemačkih naziva. Tako primjerice: naravoslovje od šume (Forstnaturlehre), nauk Šumoslovja (Forstwirthschaftslehre); nauk šumskog obradjivanja (Forstmanipulationslehre); rudno-dahokrugo-rastno i živinsko carstvo; plodni skorup zemlje (humus); život rastni; siemske voćke (Samenbaume); padnja dervah (Windfall); prelom (Windbruch); šumski sad (Holzpflanze); bus (Strauch) ; garm (Staude); dervlje listnato i dervlje iglasto ; šišarica (Zapfen); hrast nasadivog žira; rani hrast (Stieleiche); hrast grozdovitog žira (Traubeneiche); siečnja šume (Holzschlag); vrieme siečenja dervah (Holzschlagezeit); doinja šuma (Niederwald); miesto mračno t. j . gusto ili za sieme (Dunkel- oder Besamungschlag); miesto redko (Lichtschlag); miesto na čisto izsiečeno (kahler Abtrieb); razredjenje šume (Durchforstung); plevelje (Unkraut) i t. d. Iz svega toga može se razabrati, da su se naši šumari u tadanje doba silno morali boriti kod pisanja šumarske knjige u hrvatskom jeziku, pošto im strukovno nazivlje nije bilo poznato tako, kao sad nama, a nijesu imali ni ljudi, koji bi im u toj nevolji pomoći mogli. Prem knjiga šnmarica novijega kova vrvi još i danas od sijaset nesgrapnih kovanica, ali ipak smo bar u tom sretni, što imamo dosta književnika, koji su se u najtanju tančinu hrvatskoga jezika udubili, pak nam u toj nevolji i kod samoga izbora stručnog nazivlja pomoći mogu u slučaju, ako ga u narodu neima ili ga još od naroda čuli nijesmo. |
ŠUMARSKI LIST 6/1895 str. 7 <-- 7 --> PDF |
— 225 — Svakako neima prečije potrebe od one, da što prije nastojimo, da se izda rječnik hrvatskog šumskog nazivlja, a to zato, da nam bude i u tom pogledu jezik u knjigah šumarica jedinstven. Bez takova rječnika nastati će u našem stručnom knjižtvu pravi darmar; svaki će pisati po svojoj miloj voljici, a konačno nećemo jedan drugoga shvaćati, niti razumjeti. Ja sam zaista kroz punih 12 godina sabrao silesiju gradje za rječnik hrvatskog šumskog nazivlja kako ga naš narod rabi, te sam sad ovo gradivo donjekle i obradio, ali da se ovakav ogromni rječnik izdati može: treba za to više oduška i dokolice, te više materijalnih sredstava, koja pojedinac nije kadar privriediti. Konačno spominjem, da Šporerova knjižica: „Mali šumarski katekizam ili razgled svega onoga, što šumar (sic!) i t. d. znati mora" nije podnipošto namienjena š u ma r o m u strogom znanstvenom značenju, nego je ona namienjena „lugarom", a da je tomu tako, razabire se to bezdvojbeno na prvi pogled iz dotičnog mjesta u uvodu knjižice, jer se ondje doslovce kaže: „U njoj će — ako se nevaram — šumari nižega reda mnogo šta naći , te iz rieči: „Šumarom višega reda činiti će ova kod izpita novakah u šumsku službu stupiti želećih U ostalom poznato je, da u njekih krajevih naše bivše vojne krajine još i danas naš narod krsti „lugara" obćenitim imenom „šumar", a pravoga šumara krsti on imenom „feršter", pak je i naš stari pisac Šporer za razliku jednoga od drugoga krstio lugara imenom „šumar nižega reda", a pravoga šumara (Forstwirth, Forster) imenom šumar višega reda". Pa nije drugo tumačenje toga ni moguće, jer će mi se dozvoliti, ako kažem, da svaki razboriti čovjek koji je za zeru ponjuškao šumarsku znanost, priznati mora, da se je uviek razlučivao lugar od šumara, te da bi i samog starinu Šporera ljuto uvriedili, ako bi se tkogod drznuo uztvrditi, da je on svoju knjižicu: „Mali šumarski katekizam" napisao za šumare u pravom smislu rieći, pa makar i za jadnoga hrvatskoga šumara njegove dobe. Završujem, a milo će mi biti, ako sam i najmanju mrvicu doprineo k povjesti 0 razvitku našega domaćega šumarstva nazad skoro do pol vieka. Ako bude dokolice, onda ću iznieti na vidjelo sav ržd i pregnuće onih muževa, koji su djelom i tvorom nastojali, da uskrsne naše domaće šumarstvo, te da se i stručno naše knjižtvo potrebitim marom njeguje na uhar našega naroda, a na diku hrvatskog stručnog knjižtva i domaćih šumara. Rekoh svoju! Osvrt na članak o umjetnom pomladjivanju šuma kod prve banske imovne obćine. Poštovani moj drug I. šumarije klasničke g. S. nastavio je presadjivanje četinjača ondje, gdje sam ja prestao. Svoj rš,d objelodanio je u posliednom broju ovoga časopisa. |