DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1895 str. 10 <-- 10 --> PDF |
— 228 „ Die Wildbachverbauung" in den Jahren 1893—1894. Herausgegeben vom k. k. Ackerbau-Minieterium. Južni obronci austrijskih Alpa, a osobito oni u Tirolskoj i u Koruškoj, bili su u jeseni god. 1882. pozorište velikih poplava. Uzrokom ovog dogodjaja bile su ne samo izvanredno mnoge oborine, nego i uslied nabujalih brdskih potoka. Grdne matarijalne štete, koje su gornje dvije pokrajine uslied napomenutih nepogoda pretrpile, ponukale su austrijsku vladu, da se lati sistematičnog zagradjivanja bujica, te da tim preprieči u buduće slične katastrofe. Da se osobno osvjedoči o uspjesih, koji su postignuti zagradjivanjem bujica u Francezkoj, putovao je god. 1883. austrijski ministar za poljodjelstvo grof Falkenhajn u pratnji pokojnog profesora baruna Seckendorfa u spomenutu zemlju, a vratio se je preko Tirola i Koruške gdje je pregledao one silne štete, što su ih bujice godinu dana prije počinile. Uspjeh ovoga putovanja bio je vrlo povoljan, jer je odmah u proljeću iduće godine pod vodstvom nedavno umrlog ministerijalnog savjetnika Salzera poslao više šumarskih tehničara u južnu Trancezku, a naročito u departement „Basses Alpes", da praktično prouče zagragradivanje bujica. Već godine 1883. izradilo je austrijsko minitarstvo za poljodjelstvo dotične zakonske osnove, koje su iduće godine u državnom saboru raspravljane i još iste godine po Njegovom Veličanstvu sankcionisane. Zakon od 30. lipnja 1984. podlogom je današnjoj organizaciji službe oko zagradjivanja bujica. U Tirolskoj radilo se je doduše na tom polju odmah iza katastrofe od god. 1882. dakle još prije ovoga zakona, ali tek onda, kad su stvorene obćenite financijalne i zakonske podloge, mogla se je organizovati jedinstvena služba. Naredbom od 5. lipnja 1884. br. 7438. bude kod spomenutoga ministarstva osnovan odjel za zagradjivanje bujica sa 2 sekcije i to jedna u Villachu za Koruško, Primorje, Kranjsku, Štajersku, Solnogradsku, gornju i dolnju Austriju, i Tirol sa Vorarlbergom, a druga u Teschenu za Časku, Moravsku, Šlezku, Galiciju i Bukovinu. U Dalmaciji obavljalo je dotične radnje šumarsko-tehničko osoblje političke uprave, a na čelu mu zemaljski šumarski nadzornik. Da bube uviek na razpoloženju stručara na ovom polju, odredilo je austrijsko ministarstvo za poljodjelstvo sa naredbom od 11. lipnja 1884., da aspiranti za državnu šumarsku službu moraju dokazati, da su polazili predavanja „0 sistemu zagradjivanja bujica" na bečkoj visokoj školi za kulturu tla i da su iz toga predmeta položili izpit sa dobrim uspjehom. Godine 1888- izdan je službovni naputak i podjedno je broj sekcija od 2 na 5 povišen i to: Sekcija A. sa sjedištem u Premjslu za Galiciju i Bukovinu. Sekcija B) sa sjedištem u Landskronu za Češku, Moravsku i Šlezku; Sekcija C) sa sjedištem u Linzu za gornju i dolnju Austriju, Solnogradsku i Štajersku. |