DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1895 str. 46 <-- 46 --> PDF |
— 216 — Pogoršanje i osiromašenje šumskoga tla steljarenjem. Pogoršanje i osiromašenje šum. tla nastaje tim prije, 6im se istomu prekomjerno oduzimlju hranive tvari, koje 66 u njemu nalaze. Cim je oskudnije šumsko tlo na hranivili i čim se jače njegov gornji steralj stelarenjem troši, tim će ono prije pogoršati i ojaloviti. Iz raznih pokusa u bavarskih državnih šuma osvjedočilo se je, da ukupaa množina (količina) svake godiae opalog na zraku sušenog lišća po hektaru iznaša : u bukvicih 406G, u smrečju (u smrekovih porastlinah) 3538 i u borovih porastlinah (u boricih) 3706 kilograma. U toj količini opalog lišća (iglica) sadržano je hranivih tvari u kilogramah : raznih rudnih tvari kalija vapna praničnine dušika u bukovom liatincu 185´7 9-7 82-0 10-4 44-7 u smrekovih četinjah ... . 136´2 4-8 61 0 6-2 31-9 u borovih četinjah 46-5 4 8 18-8 3-8 29-0 Iz ovih brojka može se Iako saznati, koliki je gubitak hraniva (hranivih tvari), oduzimanjem stelje (listinca) sa šum. tla na godinu po hektaru, pa nije čudo, da nelazboritim steljarenjem omršavi takovo tlo upravo onako, kako omršavi i svaka oranica, koja se žetvom izcrpljuje, a nikada gnojivom nepopravlja. Moglo bi se doduše i šumsko tlo u ovakovih odnoaajih popraviti, odnosno poboljšati umjetnim gnojenjem, ali se takovom mršavom i izsisanom tlu nemože nadomjestiti udesno fizikalno djelovanje gornjeg pokrova zemlje i crnice. Znak, po kojemu se lako saznati može suhoća gradljike (drvo za gradju). Ako hodemo na laki način saznati, da li je gradljika suha, onda je dovoljno, da na jedan kraj gradljike prislonimo uho, dok na drugom kraju netko tuče sa ključem po drvu. Ako čujemo čisti glas od udarca ključa (ili tvrđa kamena) onda je to znak, da je drvo posušeno t j . da je gradljika sposobna za gradnju. Drvojedka (Polyporus destructor, der Hausschwamm) u šumi. Do sad se je mislilo, da je drvojedka njeka vrst bezkučna „pitoma biljka", koja nikad u šumi neprebiva; nu P. Hennig u Berlinu uslieđ svojih motrenja dokazao je baš protivno. On je nairoe našao ovu gljivu na dnu ujekog starog smrekovog stabla. Drvo od toga živoga stabla bilo je sa sjeverne strane trulo, te prevučeno sa pahuljavom bielora gljivačom (mycelom), a isto takva je bila i kora, pa čak i zemlja u blizini toga stabla bila je kao posuta s tom gljivačom. Osim toga razvila su se na plitko razgranjena koži slična trusišta ove gljive, od kojih su njeka trusišta imala 5—8 centm. u promjeru. Ovaj pronalaz drvojetke i njezino prebivanje u šumi dalo je povoda sumnji, da se ova škodljiva gljiva prenaša i iz šume u stanove, jer je do sad nepojmljivo bilo, odkud se često pojavlja drvojedka u zabitnih stanovih šumara i željezničkih stražarnica (stanica) i t. d., te se je mislilo, da se truske ove gljive raznose i prenašaju samo po rađnicih (težacih). Ali odkad je pronadjeno, da ova gljiva i u šumi prebiva, od onda je posve razumljivo, da se ona u stanove prenaša neposredno sa đrvi, pošto se gljivača ove škodljive gljive često nastanjuje u drvu crnogorica, te se u povoljnih okolnosti n stanovih dalje razvija. Gljivaču od đrvojeđke u trupu drveta i izvan trupa težko je razpoznati od gljivače drugih škodljivih i neškodljivih gljiva. Što nijesu do sad opazili trusišta u šumi, biti de uzrok taj, da se takova trusišta razviti mogu samo u takovih položajih, koji su zaštićeni od vjetrova i propuha, odnosno na takovili mjestih, koja su izložena trajnim, ali ne prevelikinj padavinam (oborinam) i gdje je toplota pojednaka. |